Moje dijete ima 5,5 godina. Od 13 mjeseci spava sa nama u bračnom krevetu. Jednom sam je stavila da bi se prestala buditi po noći, i kako tad…. Osim toga, traži čitanje, uspavljivanje, nerijetko i sama zaspim sa njom oko 9-10.
Kupili smo mi njoj krevet i sve to fino krasno, ali dijete jednostavno neće da spava u njemu. Ili zaspi pa se prebaci u neko doba.
NIje da me to nije brinulo jer nikako nisam znala kako bih pristupila problemu odvajanja. Ipak, sad će dijete u školu, vrijeme je da krene spavati u svom krevetu. Osim toga, bračni je postao tijesan za nas troje. A i uspavljivanje ima svoju granicu.
I tako, jedan dan, prije možda mjesec, kaže meni moje dijete da hoće da spava u svom krevetu. Prije nekoliko noći sam je pokrila i izašla iz sobe. Vratila sam se za 5 minuta ona je spavala.
I never thought it would be so easy.
Naraslo mi dijete.
Moje djete nije nikad pristalo da spava u djecijem krevetu, d 4 godine u sobi ima krevet 120×200 🙂 Njegov nacin spavanja je nesto neobicn. Uglavnom, pitala sam strucnjake, svi su se slozili da ta djeca imaju jaku mastu i puni su ideja, zbog toga snovi i mir zahtjevaju prostor da bi se odmorili. Pitala sam za sigurnost (osjecaj sigurnosti kod djetata stvara njemu podredjen prostor i velicina, dakle manje nego odraslim) rekli su da ljubav koju dobiva jeste ustvari sami osjecaj sigurnosti. Takvim nije potrebno dokazivati, oni znaju. Zato, pudi pocascena jer si dobra majka 🙂
Bravo veliki cvjetak, sad može i na konak 🙂
Bravo 🙂
Super! Kao da se juče rodila, a sad će već u školu.
na konak idemo vec odavno :)))
da, škola nam kuca na vrata a kao da se jučer rodila :)))
Ama gdje je Like button kad mi treba. Ovo je nesto divno, mislim stvarno divno procitati. Ja se vec kanim odavno, bar godinu dana, pisati o tome kako smo djete odvikli da spava u svom krevetu i kako smo je naucili personalnoj tijelesnoj higijeni na jedan jako lagan (full proof) nacin. InshAllah, da dobijem inspiracije da napisem koju. Znaci 5.5 godina? Gdje vrijeme leti.
Stvarno nije fer što nema like button (ma i dislike ponekad :))
Anatomy…jedva čekam novi post, nešto mi je ovaj blogger zamro a moje pisanje zajedno sa njim 🙂
Nama je škola predivno, vrlo zabavno iskustvo.
rastu…
Bas vrijeme leti,a kao da sam juce citala tvoj post o porodu. Mashallah!