Evo još malo pa će moj Cvjetak napuniti 15 mjeseci. Narasla je, visinom čak i iznad prosjeka, komunicira, još malo pa mi se čini da će i riječima a ne samo pokretima i nesuvislim kovanicama, ima svoj stav, svoj karakter, zna Boga mi ponekada i prodiskutovati samnom kada joj nešto nije pravo, sama jede, sama se igra, super komunicira sa drugom djecom… A mama se svakim danom čudi tom malom biću i onome što zna i umije.
Primjetila sam da smo stigli do one tačke kada je već vrijeme da se počne sa odgojem. Ali to me ne brine toliko koliko me brine kako da NE RAZMAZIM dijete. I ja i suprug joj poklanjamo stvarno previše pažnje . Ona i jeste centar našeg svemira, stalno je grlimo, mazimo, ljubimo, pa je i ona postala takva nekakva, stalno se mazi, dijeli puse, grli sve oko sebe, po sto puta me poljubi dnevno…
Ali zato kada njoj nešto nije pravo ili kada joj nešto ne daš, spopadne je vriska i ritanje da ne povjeruješ da iz onolišnog tijela može izaći onakav glas. I naravno to traje sve dok joj ili nedaš to što traži ili joj uspješno odvratiš pažnju na nešto drugo. U principu sam negdje pročitala da je to vrlo efikasno rješenje i kod tantruma i kada dijete "navre" da nešto hoće. Samo mu odvratiš pažnju na nešto drugo. I to pali stvarno, ali u nekim slučajevima i popustim pa joj dam šta hoće osim ako je to izričito NE NE stvar.
Čula sam jedan, po meni malo glup savjet, a to je da je ne mazimo i ljubimo previše jer će od toga da postane mamina maza i razmaženko. Meni je nekako apsolutno priprodno da se dijete mazi i gli i ljubi preko svih granica. Jeste da sam čitala da to djeci daje samopouzdanje kada su mali, ali možda nakon određenih godina treba prestati toliko maziti.
Pišem ovaj post jer u stvari tražim savjet po ovom pitanju. Kako NE razmaziti dijete? Ako imate da podijelite neko iskustvo molim vas da učinite to. Sigurna sam da će mnoge mame biti zahvalne. Komentari su otvoreni i za goste.
haha 😀
…da iz tako malo bica mozhe izaci tzolika vriska… eheh 😀
to mi je najbolji dio (:
ja stvarno ne znam shta da kazhem jer josh uvijek idem u osnovnu shkolu xD
mogu samo reci, da u neshem razredu stvarno ima previshe razmazhene djece :S
mame ih vode u shkolu (6. razz, pa mislim, haloo!!), na trening, preko ulice itd…
to je za mene pretjerano… (:
PoZz xP
ccc bash tako eheheh =]
Bogme nekad i po guzi, kad zasluzi!:)
Nikad se ne moze pretjerati u grljenju i mazenju djeteta, za to ne brini…
Ja sam pristalica odgoja punog ljubavi, povjerenja, razgovora, razgovora i samo razgovora. Jos se treniram u postavljanju granica 😉
A Cvjetic, citav zivot ima pred sobom da shvati da ne moze sve po njenom ;)))
maza mala :))
treba prestajati postepeno jer nece shvatiti tek tako.. ali iskreno mislim da covjek ne moze odoliti a da ne zagrli i ne poljubi tako malo djetasce puno osmjeha i radosti 🙂
sto ti je kad dijete voli.. ne moze se opisati rijecima….
Ne lezi vraze, a ja sam mislila da ti kao ultimativna mama znas apsolutno sve.
To je individualno. Ja bih razlikovala davanje ljubavi i nježnosti, od discipline i odgajanja. Ja lično ljubavi i nježnosti dajem maksimalno koligo god mogu i tako sam od prvog dana i nikad neću prestati, samo što se s godinama mijenja način izražavanja-nije isto maziti bebu, dječaka od 3 ili od 6 ili 16 godina…
Što se dispipline i odgoja tiče-nisam uvijek dosljedna, al kad se nešto ne smije, onda se ne smije i tačka. Djeca se vrlo brzo naviknu na postavljene im granice i to godi svima. Ja ne dam da mene dijete odgaja i moja je uvijek zadnja, može se bacati, vrištati, raditi šta hoće. Nekad zna biti teško, naročito kad smo se skidali sa pelena, dude, zajedničkog spavanja-nije uvijek lako ostati dosljedan, ali dijete se brže navikne na to nego ja. Tu je čini mi se, ključ za razmaženost, jer ti mali oportunisti stalno ispituju granice.
i sama si pristalica dnevne rutine, i smatram da rutina spriječava mnoge probleme.
P.S. Dr. Spock smatra (a ja se slažem) da sa malom djecom ne treba previše diskutovati, tipa: molim te dođi da ti obučem cipele, želiš li ići van i slično-jednostavno ako se ide van uzme se dijete, obuku se cipele i ide se van.
o bloze> a sta mislis o onome da treba dijete pitati za misljenje, tipa ponudis mu dvije stvari da obuce pa kao da ono izabere jednu, i tome slicno. neke moje prijateljice su djecu odgajale tako i maltene svaki odgovor im pocinje sa ‘ja mislim’..danas imaju prave male filozofe koji na to dodatno imaju u skoli temu demokratija i ljudska prava tako da im nikako ne mogu stati u kraj u mentalnom nadmetanju i naravno teze uspostavljaju disciplinu jer dijete ima spreman odgovor na sve
i ima li neko preporuciti neku dobru knjigu ili autora da se malo zarovim?
Provodim taktiku oštrog pogleda i imperativnih rečenica sa završetkom “odmah”, to prilično zbunjuje male zelene i rade po inerciji, ukoliko ne konta ili baš ne želi poslušati uzmem ga za rukicu i dovedem do mjesta gdje je trebao doći, pospremiti i sl. nakon toga ga ne ljubim i ne grlim već čekam da mi se sam umiljava, što je po meni odlična stvar, bolje da mi djete bude maza, nego namčori grubijan. Ciku i vrisku ne dozvoljavm i prijetim da ne smije plakati, derati se i sl. (sjećam se da je moja mama brata odvodila u drugu prostoriju u kojoj će se sam derati i vrištati bez da ga iko posmatra, sažaljeva i sl. i to mi se čini dobrom taktikom)
da, ja to koristim, naročito ako ciljam da ni jedno ni drugo ne bi izabrao pojedinačno. Npr. pitam ga-hoće li kiwi ili mandarinu, pa onda se on osjeća kao da nešto o njemu ovisi i može da izabere, a i ja ga nadmudrim. Sad već zna birati i šta će obući, tražiti sandale ako vani pada snijeg, pokazivati svoju volju…Ne smeta mi to, čak mi je slatko…Ali kad traži nešto što inače ne smije, nema teorije-spavanje je uvijek u isto vrijeme, buđenje takođe, sirup za kašalj se mora popiti…Mislim da su ta djeca koja pokazuju svoju volju zapravo jako inteligentna djeca, ali ipak ne želim biti ko neke moderne mame koje su po mom mišljenju previše popustljive (Slobodna djeca Summerhilla) i koje za sve pitaju svoju djecu.
Ovo mi je mama pricala… kaze dosla zena kod pedijatra sa djetetom od tri mjeseca i pitala ga kad treba poceti sa odgajanjem djeteta… doktor joj je odgovorio da je zakasnila…
Koliko se ja sjecam dok je moj sin bio beba znao je protestovati sto smo ga ostavili da lezi, ali ukoliko nije vrijeme presvuci, nahraniti, ili vrijeme za zabavu, ne treba posvecivati paznju ni vrisci ni placu, jer djete cak i malo zna testirati granice… I mogu ti reci bas su se zene cudile kako je moj mali miran… znao je da mu je dzaba pa se bas nije isplatilo bezveze plakati… a i kasnije se naucio sam zabavljati, tako da nisam vjecito morala da sjedim s njim.
Mislim da se jednostavno treba drzati nekih rutina i pravila, dopustiti djetetu da samostalno istrazuje svijet oko sebe a sto se tice mazenja ciniti to koliko se osjeca da je potrebno (i roditelji bogme imaju potrebu da bebace izgnjave i maze).
Jedan primjer pretjerane briznosti: rodjak od moje supruge nije htio progovoriti do svoje trece, cetvrte godine. Kad su ga odveli ljekaru pitao ih je kako trazi vodu, hranu i sl.
Odgovorili su da samo pokaze i oni mu donesu.
Ljekar ih je posavjetovao da to vise ne cine.
Ka su prestali skakati na svaki njegov mig on je progovorio.
Sto se tice “kaznjavanja” kad nest zabrlja negdje sam procitao da treba dijete ostaviti samo u sobi onoliko minuta koliko je staro. Npr dvogodisnjaka dvije minute, trogodisnjaka tri i sl.
Isprobo sam to na svojim pokusnim kunicima i bolje djeluje od tradicionalnih bosanskih metoda koje smo vjerujem imali priliku osjetiti na svojoj kozi 🙂
ja sam ovo cula podavno i mislim da ima tu istine.. dakle pitala mama jednog jednogodisnjaka prijateljicu za savjet kada treba poceti sa odgojem, na sto je dobila odgovor da je vec godinu dana zakasnila… kazu da odgajanje treba poceti od prvog dana… al to sta ja znam;)
Selam
1. CURICA! Nemoguce je nemaziti!
2. A zasto nemaziti?
3. Ako traty Jr. neces maziti i razmaziti nego koga ces?
4. Izraz lica i boja glasa vise govore od jednog NE!
Ljubite se i mazite,vrijeme brzo prolazi!
Slazem se sa ovim zadnim komentarom.
Dijete se poljupcima, zagrljajima ne moze razmaziti.
Ramazenost je kad baci na pod jelo ili kolac koji si mu sa ljubavlju pripremila i kaze: fuj, ja ti necu jesti te splacine, a ti kazes: srce moje, hoces onda da ti mama napravi palacinke. I napravis malom princu ili princezi palacinke eto da se dijete jadno ne dere vise, poderace grlo.
To je meni razmazenost.
Sto se tice vaspitanja to je proces koji stalno traje. Moje dijete ima sest i po i jos uvijek je vaspitavam. Naravno, u skladu sa njenim godinama, desavanjima u zivotu jednog skolarca, drustvenim zivotom i tako. Svako doba u zivotu djeteta nosi drugacije probleme tako da uvijek ima mjesta za neke vaspitne mjere.
Dijete do godinu dana je beba koja nema predstavu o vremenu. Tu nema govora o nekom vaspitanju. Kada ga ostavis da place i odes iz sobe ono misli da si ga ostavio zauvijek. Ostavljanje tako male bebe da place je ne odgovaranje na njene potrebe i vrlo okrutno. Zasto mi veliki kada smo nervozni, tuzni, kada se ne odgovori na neke nase potrebe trazimo drustvo nekoga ko ce nas utjesiti, za bebe kazemo: pusti je ili pusti ga da se dere, provodi svoje.
Po meni nisi uopste zakasnila sa vaspitanjem. Po onome sto citam dijete ti je dosta samostalno, sama jede, sama se igra, mislim da je to sasvim dovoljno za bebu od 15 mjeseci.
Vjerujem u to da se tako malo dijete ne mozhe razmaziti u negativnom kontekstu ( i iskreno se nadam da je ovo ovako):))))))))))))))
hahahhah, i sama sam VEOMA iznenadjena da traty pita za savjet, a ne dijeli ih sakom i kapom i bez pitanja. ali sve je to bome lafo….lafo trazi savjet, a zapravo hoce aplauz.
na tratyino retoricko pitanje ne zelim odgovarati, vec bih ovim hanumama koje kao da se javljaju iz proslog vijeka (pedijatra pitati oko odgoja? WTF??? pitamo li i doktora opste prakse kako se odnositi prema namcor insanima, ili prema hvalisavcima, ili prema krsiteljima sabracajnih pravila, itd???), rekla da se informisu. naime, moderna pedagogija veli da se dijete do prve godine ne moze razmaziti, ergo se do prve godine ne moze ni odgajati. hvaliti se time da dijete od par mjeseci ne kmeci vise, jer ne trazi roditeljsku paznju je tvrdokorno i zalosno. to nije odgojeno dijete kojem se neko treba diviti, vec frustrirano dijete koje je naucilo da nema fajde traziti. sto isto znaci da to nije dijete koje nema vise potrebe za roditeljskom paznjom, nego dijete koje je shvatilo (opet) da nema fajde da je trazi. zalosno. dojence koje je doslo tik iz majcine utrobe u kojoj se uspavljivalo ljuljanjem u plodnoj vodi dok majka hoda (stoga je bas ljuljanje uz tjelesni kontakt prirodan nacin uspavljivanja dojencadi, a ne nesto na sto se djeca tek naviknu…ne, ona su na to vec naviknuta!), koje je naviklo na toplinu i zudi za njom, koje voli majcin glas, u starosti od par mjeseci odbaciti od sebe i natjerati da lezi samo……..to mu raditi? kolika je steta narusavanja tog praiskonskog povjerenja u okolinu koje svako dojence donese sa sobom na svijet, pokazace buducnost….
i za kraj: zar nije tratyina beba najbeba na svijetu, ljudi? :)))
jah, fakat, koliko to semestara pedagogije pohadjaju buduci pedijatri? imal ovdje studenata medicine da nas prosvijetle sta ih to cini posebno kompetentnim po pitanju djecijeg ODGOJA? 🙂
objasni joj sve. djeca sve kontaju. ja mojoj kcerkici, koja je malo starija, sve objasnjavam. cak iako mi se cini da ce biti malo pretjerano kompleksno objasnjenje, ja ga ipak kazem. ona, kao da to konta.
nemoj joj lagati nikada. ukoliko nesto kazes da ces uraditi, uradi. nemoj obecavati nesto sto nemozes ispuniti. ukoliko kazes “haj'mo kuci, da se presvucemo, pa cemo opet van'” onda otidji kuci, presvuci je i opet ponudi da izadjete van’.
ukoliko je kaznis za nesto, onda to uradi. ukoliko je odvedes kuci, jer je bila zloco u parku, nemoj da popustis pred naletom suza i vratis je nazad. dok je vodis kuci, objasnjavaj joj zasto si to uradila i kazi joj da je volis. nikada nemoj da pomisli da je ne volis. ona mora znati da i kada je najzlocestija i kada je kaznjena, da je ti volis.
nemoj da “hold the grudge”. ukoliko si je kaznila za nesto, to je to. nemoj da je kaznjavas citav dan za nesto sto se desilo u 6.15 ujutro. ako se desilo u 6.15 onda kazna mora da se desi do 6.17, a nakon toga, opet super.
ukoliko hoces da nesto uradi, onda koristi molim, hvala i ostale pridjeve. “molim te Cvjetak nemoj da to diras, hvala lijepa, bravo ti si najbolja.” nikada nemoj da budes negativna, budi pozitivna. ukoliko ona ne obraca paznju na to sto govoris, to je zato sto je zijan puno interesantniji. daj joj mogucnost izbora. “duso, nemoj molim te da se igras sa kristalnom vazom, evo ti ovaj plasticni kontejner. hvala ljubavi, ti si najbolja”.
najvaznije od svega, biraj svoje bitke. nemoj da od djeteta pravis nesto na daljinsko, vec odaberi na sta ces reagovati, a na sta neces. moja kcerka voli da se igra sa daljinskim upravljacima. ukoliko hocu nesto da gledam, ja daljinske sklonim na ormar, gdje ih ona ne moze dohvatiti. ja na njene igre sa daljinskim ne reagujem. ako pak hoce da skoci s mola, jer voli da se kupa, onda je posjednem i objasnim joj zasto to nije dobro i ako proba ponovno, onda je kaznim. opasno po zivot, ili mogucnost povrede, to je bitka koju ja biram. mogucnost da mi pokvari TV nije, ja sam TV vec otpisao 🙂
djeca su najbolji pregovarači jer nemaju skrivenih namjera niti osjećaja za roditelje koji ih opet bezuvjetno vole, te im se stoga ne smije popuštati. Ipak, djeci radi zdravog razvoja njihove ličnosti treba omogućiti i da pobijede.
To se postiže nuđenjem dvije solucije (koje su obje prihvatljive za roditelja). Na taj način djete ima osjećaj da je dobilo ono što je htjelo, a hoće u stvari ono što je ok roditelju. Međutim, mislim da treba prema karakteru djeteta odrediti kada početi ovo primjenjivati. Može se početi od malih stvari ali se mora zadržati autoritet i najvažnije ne odstupati od jednom rečenog.
npr. Dijete plače neće u krevet: možeš ići odmah u krevet ili ostati još 5 minuta bez plača i onda otići u krevet. Dijete naravno bira da prestane plakati, ostane još 5 minuta i onda mirno ode u krevet. Važno je naglasiti da je to bio dogovor i ne odstupati od toga.
Ovo je banalan primjer, ali se može primjeniti u gotovo svakoj situaciji, jer djeci koliko god treba razumijevanje, treba im i uzor, red i najvažnije povjerenje.
hvala svima za komentare. mislim da se iz vaših komentara može izvući nekoliko postulata kojima se može voditi kod odgoja i “razmazivanja” djeteta. ostaje moje pitanje ako neko ima preporučiti neku knjigu ili autora …ja sam svojevremeno pisala da sam kupila knjigu od Tony Buzana, Mali Genijalac (ne znam originalni naziv na engleskom) i toplo preporučujem svima. Tu ima dosta ovih stvari o kojima govori Ulicar samo napisano u kontekstu razvijanja dječijeg mozga a ne odgoja…
Nemam knjigu za preporuciti, al mi se i cini, nekako da treba raditi po svom osjecaju. Djeca su prazne table, po kojima mi pisemo i nekad me je strah da nesto ne uradim pogresno radi nje. ZAto valjda vecinu stvari podredim njoj, a ne sebi. Glede razmazenosti, ma ja ne vjerujem da je to samo i samo odgoj. Imam sestru bliznakinju i odgajane smo na isti nacin, pa smo sasvim drugacije glede razmazenosti. Od mog oca a.r. sam mogla traziti sve,, al kad nesto ne moze i nije ok dovoljan je bio samo pogled. Hocu reci da se grljenjem i mazenjem dijete ne moze razmaiti, al moze popustanjem.
Ja cesto, dok se moja mama igra sa bebom, gledam sa strane i ucim od nje. Sto ne moze, kade blagim tonom i onda uradi nesto sto zna da ce je nasmijati i skrenuti paznju.
Hocu reci, da stariji ipak znaju bolje 🙂 i moja mama, iako je fakultetski obrazovana, kad je nas odgajala nije citala u knjigama kako to uraditi, pa joj je ipak dobro islo. Neko je pomenuo, blago tapkanje po prsticima i goozi isto nekad nisu los metod,, naravno uz objasnjenje, tek da zna da ne smije, a ne da bi je kaznila.
* moje licno misljenje, a i psihologa-ljubavi i mazenja nikad dovoljno…
*po tim istim psiholozima napade bijesa treba ignorisati,ili jos bolje necim im privuci paznju. djetetu treba sto manje braniti, ali ono sto mu branis biti konsekventan i nepopustljiv.ovo prvo(odvlacenje paznje), iz vlastitog iskustva zaista djeluje, a drugo (tj biti konsekventan i nepopustljiv) vjerovatno isto, ali meni nazalost u praksi bas ne uspijeva uvijek. nije bas lagano, posebno kad su u odgoj pored tebe i muza upletene nane, vaspitacice itd.
* negdje oko 18 mjeseca u prosjeku (to je prosjek, a moze nesto ranije ili poslije) dijete tek pocinje da shvata da odredjena zabrana vazi i kad ti nisi tu. dok god dijete ne shvata da zabrana vazi i kad roditelj nije tu kaznjavanje, kazu psiholozi, nema svrhe.
Nisam mama, ali jesam veliko dijete pa ti mogu odgovoriti iz te perspektive (ako se nas djecu išta pita kad je o odgoju riječ). Da su me malo više grlili i ljubili ne bih bila razmažena, ali bih bila puno sretnija, sigurnija u sebe.
Razlika između voljenog i razmaženog dijeteta je u tome što razmaženo dijete ne zna granice, nesamostalno je, a često egoistično, narcisoidno i zavisno od roditelja.
djeteta* 🙂
Ja sam na sajmu kupio
“Deca to zasluzuju” autor Barbara Koloroso
Izdanje SEZAM BOOK
http://kidsareworthit.com/kidsareworthit.aspx
http://www.sezambook.com/sb/product_info.php?products_id=46&osCsid=a01aac206d3413300e07ff5205595522
Tratincica, ja bas zelim da razmazim svoju! Briga me za sve! Po drugim roditeljima vidim da nekad prosto ostanu zeljni svoje djece jer dijete kad dodje u odredjenu dob ima druge zanimacije i nije toliko vezano za roditelja. Zato ja svoju mazim stalno!
goste: u pravu si 🙂 posebo kad procitas sta kaze hypatia 🙂
ja sam vise mislila kako nerazmaziti dijete da bude bezobrazno razmazeno kao u primjeru koji navodi cekerusa
jos jednom hvala na komentarima. iks, knjiga mi djeluje zanimljivo. jesi li je procitao pa si zadovoljan ili samo spominjes zato sto si kupio? bas cu potraziti na ovom salonu knjige u skenderiji
Po meni knjiga je dobra Ima dosta zanimljivih djelova, prakticnih uputa…Nije skupa (cini mi se 8KM) tako da je moja preporuka da se uzme
Uvijek pokazi svoju ljubav prema djetetu,ali kad se predje granica onda i uputi ukor… i jedno veoma vazno pravilo:Nakon sto ste ukorili ili zaruzili dijete,nemojte ga maziti i milovati narednog trenutka…Nassuprot toga uvijek treba pohvaliti dijete kad uradi nesto dobro….tako ce voljeti i respektovati vas kao roditelje i znace gdje je granica:)
Tesko je u par recenica izreci neka pravila …jer cesto svaki roditelj prilagodjava pravila prema djetetu .Na taj nacin se svako dijete goji na njemu svojstven nacin.Konacno… vase dijete ce vas testirati…gotovo cijeli zivot…ali sve treba uzeti prirodno i roditelj je taj ko odlucuje!
Sto je vazno za svakog roditelja je da njegovo dijete osjeti da je respektirano i voljeno od svojih roditelja…Dakle dozvolite joj rano da izabere sama odjecu tako sto ce pokazati sama prsticem sta zeli obuci i pomozite joj u tome..Tako postizete kreativnost djeteta i jacate mu samopouzdanje …
Pokusajte uvijek odgovoriti na ono sto vas pita i molim lijepo nikakvih lazi i petljavina…to djeca trajno pamte i poslije nemaju povjerenja !:(
Svako dobro zelim draga Traty ipuno lijepih trenutaka uzivotu sa cvjeticem…Jedno je sigurno da djeca rasto prebrzoooo nije davno moja Ajla okretala cucclu u ustima a evo sad 31 dec.puni 17 godina.)
Dijete se ne moze razmaziti! Pogotovo ne u dobi od 15 mjeseci. Nemam vise sta dodati jer su blogeri gore vec sve rekli. Osim, naravno, da savjete odredjenih, tipa “pusti je nek place”, i sl. bacis u kantu za smece!
Odlicna knjiga koja je meni jako pomogla: New Babycare – A practical guide to first three years, by Dr. Miriam Stoppard. Doduse, knjiga pokriva sve, od objasnjenja sta je AGPAR i kako savijati pamucne pelene do personality development.
Evo par podnaslova:
Personal development 1 – 2 years
Likes and dislikes
Balancing his needs
Co-operation in play
Try not to over-indulge
Encouraging generosity
Boundaries 1 – 2 years
When to use discipline
Understanding boundaries
Avoiding problems
Behaviour guidelines
Possible concerns 1 – 2 years
The agressive child
Jealousy
Over-indulgence
Stuttering
Temper tantrums
“Naughty” or dissobedient?… itd.
Knjiga je napisana s ljubavlju doktorice i majke 3 djece, i od prve do zadnje stranice poziva roditelje na neizmjernu ljubav, paznju i mazenje djeteta, kao jedini put da ono odraste u snaznu, nezavisnu i sigurnu odraslu osobu.
The No-Cry Discipline Solution
download here: http://www.filefactory.com/file/61c618/n/0071471596_rar
Draga Traty, ogromna je razlika između voljeti i upustiti dijete. Što se tiče ljubljenja i maženja – pa naravno da toga nikad nije previše, i da to ne pravi mazu, već daje toplinu, sigurnost, stvara osjećaj bliskosti i šta još sve ne. Naravno, nisam puštala bližu i dalju rodbinu i prijatelje da ljube i maze dijete – razlog vrlo praktičan, virusi, bakterije i sve ostale baje kojih se strasno bojim. Medutim, nastojala sam ne upustiti svog sina, tj. ne dopustiti mu da jase po glavi nama, a onda i ostalom dunjaluku, jer, ok, moje pravo i muzevo, mozemo ga pustit da nama hoda po glavi, medutim, ima tu jos puno ljudi okolo: prijatelji, rodbina, kolege, susjedi… Koji ukoliko je dijete upusteno i roditelji svu paznju koncentriraju na dijete, ne mogu progovoriti o onome o čemu sa roditeljima upuštenog djeteta žele progovoriti. Dakle, to dijete zlostavlja svoje roditelje, ali i okolinu… Sutra ce terorizirati ljude u skoli, na poslu… Jer je naučilo da se vrištanjem, štipanjem, plakanjem, bacanjem može sve dobit. Jer roditelji popuste. Jesam sina ljubila, mazila, pazila, mazim ga i grlim i danas iako je citav momak, i on grli svoju “malu mamu”,ali ga nisam pustala da nas i okolinu maltretira. Naime, prvo sam pokusavala lijepom objasnit, znala sam malo i po guzi mlatnut, bila je jedamput scena bacanja na leda i vristanja, bacim se i ja na leda, zauzmem istu pozu, mlatim po zraku nogama i vristim iz sveg glasa. Dijete zblahnuto gledalo sta se zbiva, u šoku, al mu više nije naumpadao taj fol da bi ostvario cilj.
Draga, ja sam tipicno razmazeno dijete, upravo radi toga sto su moji radili isto to sto radis ti – iz silne ljubavi poklanjas previse paznje. Ja sam kao mala, a bogami i sad ponekad (iskreno!) kada nesto ne mogu dobiti pitanjem ili molbom – mogu suzama i histerijom. Zato pokusajte da ignorisete ono sto ona zeli a ne treba da dobije, i nakon nekog vremena ce se primiriti.
Veliki pozdrav!
“Izmedju roditelja i djeteta”, Dr. Haim G. Ginott
“Vase kompetentno dijete”, J. Juul
“Odrastanje Kaina”, ne znam sad ko je napisao, ovo je za roditelje djecaka
ja svoje 2 djece ljubim, mazim, gnjavim, dopustam, dajem im mogucnost izbora i naprosto ih tretiram kao male ljude sa svim svojim vrlinama i manama…
a kako ces ti, ne znam….nezahvalno je davati ovakve savjete
ma ona ce bit sva iznad prosjeka
djevojčica bi ti mogla ispasti razmažena zbog puke količine rada i truda koji ulažeš u njen odgoj. mislim, koliko si samo knjiga pročitala! može se desiti da ona istu predanost i posvećenost bude očekivala i od drugih ljudi, od nastavika u školi do prijateljica, kasinije nekog životnog partnera…
u nekom filmu sam upratila sjajnu mudrost: najbolje što roditelji mogu učiniti za svoju djecu je da ih nauče kako živjeti bez njih.
naravno da je ona sad mala i da je gotovo nemoguće pretjerati u pažnji tako malog djeteta, ali za neko kasnije vrijeme ja bih ti savjetovala da ne stavljaš uvijek njene potrebe ispred svojih, čak i po cijenu da joj poremetiš savršenu rutinu, čak i po cijenu da bude malo nezadovoljna.
trik je čini mi se odgojiti dijete da zna biti sretno čak i kad nije sve po njegovom.
moras roditi makar jos dvoje, a to uskoro!
Ma ovo je bas strasno. Kaznjavajte svoju decu, ali ih volite. Kakva bolesna situacija – deri se na dete i zabrani mu neke stvari, a istovremeno ih poljubi i govori im da ga volis. A pricas o doslednosti.
Izvini, ali sta su kazne ako ne postupak slabosti roditelja, i projektovanja roditeljskih nezadovoljstva svojim zivotom na decu? Ljubav, razumevanje i toplina su kljucne reci. A u ljubavi mesta kaznjavanju apsolutno nema.
Ja imam dve male devojcice, i ni jednom nisam ni pomislila da ih kaznim. Pri tom uopste nisu razmazene, i to bas zato sto ih ne kaznjavam i samim tim ne sumanju u sebe, imaju mnogo jake licnosti i to ljudima smeta.