beats by dre cheap

Kulturno čudo zvano SARTR

U trenutku kada muzeji propadaju i zatvaraju svoja vrata, u galerije zaviri tek pokoji posjetilac a pozorišta na jedvite jade izbace pokoju premijeru godišnje, ima jedno čudo i zove se SARTR.

Da se odmah razumijemo, ja nisam čovjek koji se fura da zna nešto o kulturu niti redovno pratim kulturna dešavanja. U Narodnom pozorištu sam zadnji put bila kada je igrao Pašovićev Hamlet a to je takooo davno bilo, u muzeju kad sam bila mala, a u ostalim pozorištima nisam nikada. Možda nekad u kamernom, ali je to isto bilo taaakooo davno.

Ali mene ovaj SARTR fascinira.

Šta ja znam o SARTR-u?

Nikad prije me nije interesovalo ništa u vezi tog pozorišta. Ali onda je na njegovo čelo sjeo Nihad i to je bila prva informacija koja me natjerala da malo više naćulim uši.

Onda su počeli da se redaju članci po novinama (čitaj: internetu), pa prva predstava, pa druga, pa jedna premijera, pa onda ih lajkala na fejsu, počeše stizati informacije o njihovom radu.
Redaju se premijere kao gljive poslije kiše, na daske se postavljaju značajna literarna djela, redaju se dječije predstave, popodnevni rad sa djecom, filmske projekcije, udruženi međunarodni projekti.

Paralelno sa tim - komunikacija, komunikacija i komunikacija. Sa kim? Pa naravno sa gledaocima, s kim bi drugo.

I tako čitam, čitam i ne mogu da vjerujem. Idem na predstave i divim se.

I pitam se, kako? Kako uspjeva(ju). Kako kad je sistem u raspadu. Barem nam tako govore i uvjeravaju nas da nema kulture ako nema države koja će stati iza svega.

Ali gle čuda. Ima neki SARTR koji sve to uspjeva. I stvarno ne znam kako. Ali iz SARTR-a i njihove priče se može izvući par zaključaka na osnovu posmatranja njihovog rada:

1. komunikacija i moderne tehnologije su must. Uvezivanje, saradnja sa međunarodnim teatrima su must.
2. ko je sjedio i čekao da mu država da pare taj je prop'o. Sam u se i u svoje kljuse
3. mladost ludost - mlada ekipa čuda čini. Samo dajte razrješene ruke. Revizori u kožnjacima poput direktora muzeja koji ne koristi ni email ne mogu kulturu dovesti na nivo koji zaslužuje.
4. rad i trud se prepoznaje. Mora se prepoznati. Geldalac prepoznaje. I doći će na predstavu. I ostaviti novac. I podržati na drugi način.

Svaka čast Nihadu i cijeloj ekipi. Uživanje je gledati kako radite.

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
05/03/2013 19:44