beats by dre cheap

Pozorište beba

Prije mjesec i nešto odlučili smo da odvedemo Cvjetak prvi put u pozorište. U Pozorištu mladih je igrala lutkarska predstava Mačak u čizmama te mi se učinilo da bi to mogla biti interesantna priča koja bi je uvela u svijet pozorišta.

Lijepa sjećanja me vežu za Pozorište mladih i svakako da sam to htjela da i moje dijete osjeti. Nisam je vodila prije jer sam mislila da je premala da bi bilo šta razumjela, a i nisam znala kako će reagovati kada se ugase svjetla. Iako smo sa njene 2 godine išli na neku predstavu u Despića kući i zaista je sve promatrala u miru sa zanimanjem. Uglavnom, 3 godine i nešto, čini se kao idealan uzrast za prve dječije predstave.

Nažalost, Pozorište mladih i ono što nas je dočekalo tamo nije ni sjena nekadašnjeg pozorišta.

Umjesto pozorišne atmosfere dočekala nas je dječija igraona za djecu svih uzrasta. Mame su na predstavu dovele bukvalno bebe u naramku koje su plakale na sav glas. Kada su se svjetla ugasila, graja nije prestajala jer su na predstavi bila sve neka mala djeca kojoj je teško objasniti gdje se nalaze. Naravno, bilo je i one djece koja su se istraumirala kada se svjetlo ugasilo pa su ih mame na vrat na nos nosile van. Pola djece u pozorištu, a bilo je puno, su šetala okolo, stajala ispred bine, plesala i pričala, da je meni naprosto bilo žao glumaca jer mi nikako nije bilo jasno kako se mogu skoncentrisati na to što rade.

Osim toga, uvjeti u kojima ti ljudi rade su isti kao i prije 20 godina. Ništa se nije promijenilo, od stolica do ozvučenja, te je u nekim trenucima bilo skoro nemoguće čuti šta govore, a pjesme koje su puštali na razglasu su bile nerazumljive.

A da ne govorimo o grickalicama i šuškanju na predstavi.

Nekada je postojalo nešto što se zvalo pozorišna kultura. Iako sam svjesna da i u Narodnom pozorištu jedva da je šta ostalo od te pozorišne kulture, zaista sam razočarana onim šo sam vidjela i doživjela u Pozorištu mladih. Ako već roditelji ne znaju pravila ponašanja u pozorištu onda je na domaćinu da ih tim pravilima nauči. 

Mislim da je prvenstveno potrebno zabraniti dolazak djeci manjoj od 3 godine. Ako treba i podići prag, ok. A onda na ulazu dijeliti letke sa pravilima pozorišta. Šta je dopušteno, a šta nije. Pa ko ne zna neka nauči.

Možda zvučim prestrogo, ali kako da bilo čije odraslo dijete uživa u predstavi ako ostala djeca proizvode ogromnu buku i šetaju okolo? Kako da se glumac skoncentriše na ono što radi kada ne čuje sam sebe a kamo li kolegu na daskama i uz to ga dekoncentriše petero djece koje šeta ispred scene?

Znam ja i da je kriza i da treba rasprodati predstavu, ali zarad zarade od pozorišta praviti igraonu bilo bi stvarno smiješno.

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
26/12/2010 23:51