beats by dre cheap

"Ja samo želim da budem bolji čovjek"

...je rečenica koju izgovara Amar, glavni junak filma "Na putu", pokušavajući da objasni svoje naglo okretanje vjeri.

Sinoć smo bili dvoje u masi 6000 ljudi koji su došli da odgledaju film. I sve se bojim da je prerano napisati bilo kakav komentar  jer mi se priča jednostavno  nije slegla. Ovo je prvi film koji smo Najdraži i ja komentirali dugo poslije njegovog završetka.

Naprosto ne mogu da se odlučim da li mi je film dobar ili sjajan, ali moram reći da mi je puno bolje obrađen od Grbavice. Jednostavan. Bez puno filozofije. Približen običnom gledaocu. I vjerujem da Medu nije dobila samo zato što već jednog ima. Ali Oskar? Ko zna..

Tema filma predstavlja našu svakodnevnicu koja je manje ili više skrivena od očiju javnosti. Nema onih idiotskih dijaloga od kojih se koža ježi, jasno se prikazuju razlike između dva ekstrema. Modernog života, neko će reći nametnutog zapadom, i islamskog života.

Meni je sprva bilo nejasno zašto su se morale Vehabije (ili Selefije) uzeti kao primjer tog drugog ekstrema. Prvenstveno zato što lično mislim da Vehabije nisu oslikane kako treba i da ih je u stvari Jasmila prikazala vrlo blago, čak ih u potpunosti približila sunitskim muslimanima. Učinilo mi se da bi priča bila puno prihvatljivija i blaža da je Amar kojim slučajem ušao u vjeru kroz društvo sunitskih muslimana. Jer ono što on izgovara iz naslova ovog posta, te njegovo cjelokupno ponašanje u filmu bi isto tako moglo u potpunosti korespondirati "srednjoj struji" ili tradicionalnom islamu u BiH.

Međutim, poslije sam shvatila da je ona oslikala pojavu u našem društvu koja je česta i koja se veže za Vehabije, te da je morala uzeti Vehabije za primjer kako bi mogla staviti jačinu na preobrazbu.

S druge strane, ako ostavimo Vehabizam po strani, Jasmila se također dotakla još jedne pojave u našem društvu, a to je nemogućnost prihvatanja da neko, ko je do jučer bio ateista i "znamo ko su mu roditelji i kako je odgajan" odjednom postaje vjernik.

Našem čovjeku je tako teško shvatiti i prihvatiti da se vjera u Boga može pojaviti bilo kada, i da nije čovjek taj koji pronalazi vjeru. Vjeru Allah daje, Allah sam bira kome će otvoriti srce, koga će uputiti na pravi put. On je tu u nama od našeg rođenja, mi znamo za Njega i uvijek smo ga osjećali iako nismo tako odgajani, i samo je pitanje kada će se, i da li će se vjera probuditi u nama. Ljudi koji "otkriju vjeru" bivaju predmet ogovaranja i neki čak ismjani u našem društvu ("znam ga kad je olešen lež'o nasred Ferhadije a vidi ga sad"), poneki i odbačeni od prijatelja pa čak i rodbine. I sama sam takva bila pa znam o čemu pričam.

I samo neprihvatanje njegovog ponašanja od strane Lune ukazuje na to. Bez obzira na prednosti koje donosi njegova promjena (prestanak konzumiranja alkohola, bolje psihičko i fizičko stanje koje rezultira trudnoćom), ona ne želi tu promjenu. I ljubav tu više nije dovoljna. Doduše, opet ovdje stavljam naglasak na Vehabizam i pitam se da li bi Luna prihvatila Amara da nije u pitanju taj, nazovimo ga, ekstremni pravac u islamu.

Ali kada je krenula odjavna špica, prvo što sam pomislila je da je film nedorečen. Jednostavno nešto fali. Poslije mi je Žena zmaj rekla šta je to. Priču najviše osjetimo iz Luninog ugla, a najmanje iz Amarovog. Osim rečenice da on želi da bude bolji čovjek i da je to uvijek nešto osjećao a tek sada zna šta je to, gledalac nije mogao da osjeti stvarno produhovljenje koje je osjetio Amar i koje ga je nagnalo na okretanje islamu.

E to meni fali. Ta emocija otkrivanja vjere. Jer mi od trenutka otkrivanja vjere pa do kraja filma on djeluje kao da je udaren mokrom čarapom. Međutim, to može biti i zato jer se tako ponašaju oni koji urone u Vehabizam. To ne znam.

Zato još ne znam da li je film dobar ili odličan. Nek' još malo stane. Žao mi je ako sam onima koji nisu gledali film pokvarila ćeif.

p.s. Samo moram da prokomentarišem da asploutno nema smisla najaviti film u 20:30 a početi u 21:00, te iskažem svoje ogorčenje idiotskom publikom koja se smije, plješće i dobacuje kada nije vrijeme za to, a ne zna zapljeskati kako treba na kraju filma, kada je red da se plješće, nego jedno preko drugog žuri da što prije izađe kako bi izbjegli gužvu.

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
26/02/2010 10:02