beats by dre cheap

Ćiro mubarek olsun

Onako kao polu nezainteresirana, ili polu zainteresirana, dok u stvari iznutra lagano tinja uzbuđenje, posmatram ovu situaciju sa reprezentacijom i Ćirom i kontam kako tu ima materijala da se napiše jedan dobar doktorat na odsjeku za psihologiju.

Iz kog god ugla pokušam da sagledam situaciju u kojoj se nalazimo danas u odnosu na onu od prije godinu dana nikako ne mogu da dokučim Kako. Da li je Ćiro dobar psiholog, ili ima nekog dobrog psihologa što radi sa njim, da li su motivacija pare (a znam da nisu), da li je trebalo da se pošutaju svi stari fudbaleri i dovedu novi da bi stvari krenule na bolje, nemam pojma.

Kako smo od totalnog autsajdera postali oni o kojima svi pričaju? Kako to da više ne strepimo pred protivnikom i kako da i nakon primljenog gola igramo kao da se ništa nije desilo? Gdje je nestala ona naša standardna "jadan sam ti majko" i kako smo odjednom postali Zmajevi a ne kanta za nabijanje?

Da li je Ćiro stvarno toliki virtuoz, takav majstor, takva legenda i kako je to uspio? Kako je digao ne samo repku već i narod? Kako nas je ujedinio? Kako nam je izbio iz glave gubitnički mentalitet? Kako je unio euforiju? Kako nas je natjerao da ne budemo tužni kada gubimo, i ne samo to, nego još i da slavimo iako smo izgubili (aludiram na slavlje u Mostaru)?

Evo me, postavljam pitanja kao trogodišnjak a u stvari sam fascinirana kako i muškarcima zasuze oči od uzbuđenja kada se govori o fudbalu i reprezentaciji. Sjećam se prošle godine kada je bilo Evropsko a ja na moru, kako sam zavidnim pogledima posmatrala Hrvate i njihovu euforiju, ljude obučene u dresove i okićene zastavama, gdje svi dišu kao jedan u isčekivanju utakmice i za vrijeme nje.

A gle sad nas. Drugi nek nam zavide. Ja kao da sanjam. Ako bih mogla nešto da poželim to bi bilo da nikada ne dođe dan utakmice u Zenici. Neka zauvjek ostanemo ovako nekako ujedinjeni, u slatkom isčekivanju, ponosni, okićeni zastavom, sretni...

Ako je Ćiro kriv za sve ovo, onda Ćiru treba staviti i na kormilo košarkaške i rukometne reprezentacije, a u slobodno vrijeme i na kormilo RK i KK Bosne. Ono malo vremena što mu ostane dajte mu da bude predsjednik.

Jer ja neću da se probudim.

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
15/11/2009 22:31