beats by dre cheap

Kultura življenja vs. vjeronauka

Nisam htjela ništa da pišem glede uvođenje vjeronauka u vrtiće, ostavih tu i tamo neki komentar jer stav mi je jasan, ali evo, da i ja napravim jednu vertikalno horizontalnu analizu jer mi se čini da bi imala nešto da kažem.

Da odmah kažem da ni ja nisam za uvođenje vjeronauke u vrtiće ali mislim da argumenti za to ne leže u onome što se najčešće može čuti a to je "šta će moje djete raditi dok je drugo na vjeronauci, smrzavati se po hodnicima?" ili da vjeronauk vodi segregaciji u vrtićima. Mislim da svi roditelji nemaju para ni da plate dodatne aktivnosti kao što su npr engleski jezik ili računari pa da se njihova djeca ne smrzavaju na hodniku a roditelj ima logično objašnjenje za dijete zašto ono ne ide a drug ili drugarica ide. A da li činjenica da neko dijete ne pohađa engleski vodi segregaciji? Za mozak odraslog ova usporedba je smješna, ali za mozak djeteta nije. Šta djete zna šta je vjeronauka a šta engleski.

Također je vrlo upitno ono što svi kažu da djecu vjeri treba učiti u kući. Ja sam dijete djece komunista i u našoj kući se nikada nije pričalo o vjeri. Vjeru sam otkrila tek sa 20 godina i vjerujte, vrlo je teško svoj mozak promijeniti i ići "protiv sebe" i "protiv onoga što je ugrađeno" a posebno protiv okoline koja te zna kao ateistu da bi došao tovbe. Zbog toga i dan danas vidimo ljude koji jednostavno ne mogu protiv sebe i pored svih dokaza o postojanju Boga zato što su došli u godine kada je to jako teško. A koliko je samo takvih porodica kao što je moja?

Ako se temelji vjere ne "ugrade" u dijete dok je je još malo teško da će taj čovjek ikada prihvatiti vjeru a i ako je prihvati mora biti tako čvrst u odluci i jako je teško da po jačini imana uopšte može parirati onima u koje je ona "ugrađena" od malih nogu.

Tu dolazimo do pitanja kućnog odgoja u vjeri, ali se suočavamo sa drugim problemom. U komunizmu su stasale mnoge porodice koje nemaju pojma o vjeri a htjeli bi da njihovo dijete možda sazna nešto. Kod drugih se opet vjera prakticira pogrešno (po principu: vjernik sam al koja piva tu i tamo ne škodi) ili jednostavno ne znaju dovoljno da bi djete mogli naučiti temeljima vjere. Nije svačija porodica "porodica sa Čaršije", nemaju svi nanu i dedu hadžije niti im dajdža klanja beš vakat.  A danas širom svijeta imamo primjere šta se dešava sa "priučenim muslimanima" koji vjeru tumače ovako i onako i onda opasaju bombu oko sebe i hajmo...Madrid, New York, Jerusalem, Bagdad...

Imam ja tu još jedno pitanje koje mogu postaviti, a to je da li su ljudi koji djecu uče vjeri u školskim institucijama uopšte kvalificirani da to rade ako su tačne zastrašujuće priče koje čujemo od roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku glede onoga šta se tu djecu tamo uči i na koji način. Ja ću prva sutra tražiti da prisustvujem tom času da čujem šta se tamo priča i neću dozvoliti da moje dijete sluša zastrašujuće priče o vjeri i Bogu.

I šta onda? Gdje djete naučiti vjeri, naučiti ahlaku (lijepom ponašanju), ispričati mu lijepe priče o životu Muhameda a.s. i drugih poslanika. U vrtiću? U školi? U mektebu? U medresi?

Jasno je da vrtić nije mjesto za to, a i sam poslanik je preporučio da se djecu ostavi na miru da se igraju do sedme godine. Onaj ko to ima u kući njemu je lako. Djete vidi da se klanja, da se posti, čuje da se spominje Bog ili Muhamed a.s., i već sa 4-5 godina postavlja pitanja, a roditelj mu može odgovoriti. Onaj ko nema ne mora djete opterećivati.

Moje mišljenje je da je najbolje mjesto za učenje o islamu mekteb sa profesionalnim islamskim učiteljima koji sigurno neće djecu zastrašivati Bogom. Gdje će djeca sigurno naučiti lijepe stvari, a onda ko se odluči može i dalje pohađati medresu koja nije ništa manje zaostala srednja škola od ostalih gimnazija u gradu ako ne i naprednija u nekim aspektima. 

Umjesto vjeronauke u vrtićima i školama dajte nam čas kulture življenja. Naučite ovu djecu lijepom ponašanju, poštivanju starijih, ustajanju u tramvaju, ne bacanju smeća okolo i kroz prozor, naučite ih da vole ljude oko sebe, naučite ih da se pomažiu, naučite ih životnim stvarima koje roditelji izgleda ne uče kod kuće. Dobra i pametna djeca se stvaraju od malih nogu, ali se isto tako i monstrumi stvaraju od malih nogu. Jer društvo nam se srozalo na najniže moguće grane i bojim se da će biti sve gore i gore ako sistem ne počne preventivno da djeluje.

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
11/02/2008 08:16