beats by dre cheap

Duhovi Sarajeva

Mene je moj direktor, inače čovjek od koga se dosta da naučiti, naučio kada pišem neku reviziju da autora prvo treba dobro nahvaliti a onda mu sasuti na papir sve što nevalja.

Evo sjedim i kontam kako da započnem ovaj dio u kojem je potrebno da hvalim film Duhovi Sarajeva koji sinoć odgledasmo na premijeri u Zetri. I jedina hvala glede filma koja mi pada na pamet jeste činjenica da film ima jednu pozitivnu ideju u osnovi, a to je da potakne narod da se više ta žičara obnovi. Doduše ne znam zašto, jer ko je bio na Trebeviću iza rata zna da je gore jad i čemer. Al eto, valjda bi jedna stvar povukla drugu i tako bi i Trebević postao ono što je nekada bio.

A sad film. Poslije Nafake, ovo mi je najgori film BH kinematografije koji sam gledala a koji je napravljen od rata pa naovamo. Opet smo napravili film kojim se objašnjava onaj nekakav "sarajevski duh" za tržište bivše Juge, i pri tome koristili glumce koji nikako ne mogu prenijeti čaršiju na platno. Svaka čast Enisu Bešlagiću, ali se meni čini totalno neprirodno da neko iz Tešnja može proizvesti ono "meko Š" čaršijanera sa  Bistrika a da to zvuči prirodno. Ovdje ne omalovažavam, nego je to jednostavno tako. Ni ja ne bi mogla oponašati govor Mostarca a da to ne izgleda neprirodno.

A sama tema filma... Glupo, nezanimljivo i nejasno.

Dva jarana sa Bistrika, koja su u ratu spašavali živote operišući ljude (kako shvatih), hoće da obnove žičaru, a pri tome i studiraju medicinu, odnosno su apsolventi od prije rata. Tu uleti i Severina iz Splita koja traži nekog polubrata pa joj oni kao pomažu da ga nađe, pa ih ona kao na kraju prevari i uzme im svu lovu.

Prvo, dva jarana koja trebaju da budu simbol sarajevske čaršijske raje, polu-doktori, znači plemenita profesija, da bi ostvarili jednu pozitivnu ideju se bave lopovlukomi krađom po Italiji i BiH, prevarom, petljaju se sa mafijom, a sve da bi skupili lovu da obnove žičaru. Znači opet smo se pokazali svijetu kao zadnji papci na mapi Balkana. Ili bolje rečeno, zadnji lopovi.

U filmu glumi Severina. Ako nemaš film da valja, stavi Severinu da glumi i film će se gledati pa makar bio glup ko točak. Vjerujem da je to bila ideja vodilja za angažovanje ove vrle hrvatske glumice koje je svoje umjeće već pokazala na kućnim uradcima.

Ima par smješnih scena i dobrih dijaloga, ali sve to zajedno izgleda tako neuvjerljivo i debilno da se ne sjećam ni jednog, osim što znam da sam se nasmijala par puta od srca. A ima i par monologa o gradu tipa  "volim ovaj grad", "ima i onih što ga ne vole" i bla bla dok stoje na Vidikovcu i sjetno bacaju pogled prema gradu objašnjavajući Severini svoju ljubav prema Sarajevu. Pri tome se ja nikako ne mogoh uživiti u te linije teksta iako i srcem i dušom volim ovaj grad. Valjda zato što je Enis glumio tog lika. Recimo da je Milan umjesto policajca glumio Pika, priča bi bila drugačija. A i vala dosta je rotiranja Enisa Bešlagića po raznoraznim ulogama, od hodže do doktora (a nemam ništa protiv čovjeka fakat).

Osim toga, film se završava tako da gledalac može samo zaključiti da je ekipi nestalo para i da je bilo "daj Tita ti da snimimo još jednu scenu gdje im stavljaju lisice na ruke i ubacimo jednu liniju teksta kojom se kaže da ne mora svaki film imati kraj". I tako bi, završi se film na preskoke i eto.

Vjerujem da je i publika to osjetila jer se Zetra ispraznila brzinom svjetlosti.

Ja mogu samo da zaključim da danas stvarno svako pravi filmove i organizuje premijere. A evo i ilustracije o čemu govorim. 

... by Tratinčica
http://tratincica.blogger.ba
23/11/2007 09:44