... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

18.10.2012.

Non-sexual fantasy

Twenty-twenty-twenty four hours to go I wanna be sedated
Nothin' to do and no where to go-o-oh I wanna be sedated
Just get me to the airport put me on a plane
Hurry hurry hurry before I go insane


Neki dan pričamo kako je jedna od nas čitala na nekom portalu za mame odgovore mama na pitanje šta je njihova neseksualna fantazija.

Jedna od mama je napisala da je njena neseksualna fantazija da zbog posla mora da ode na neki seminar par dana (to da ne bi osjećala krivicu), da na tom seminaru nema neku ulogu osim da sluša predavanja (da ne bi morala da radi), da seminar ne traje dugo (kako bi imala više vremena za sebe) i da joj sve to omogući da se konačno naspava.

Ma meni se čini da svaka mama ima tu fantaziju i sanja o tome da ode na put i da se naspava.

Ja sada nemam problema sa buđenjem u noći ali imam problema sa čupanjem cijelu noć jer moje dijete jednostavno pruži ruku i po cijelu noć se igra mojom kosom. O yeah, još uvijek spava sa nama u krevetu i o yeah to mi neda da spavam jedan dio noći.

I da, i ja zato imam tu fantaziju. I o yeah, meni se ta fantazija povremeno i ispuni, čak mogu reći u zadnjih par mjeseci počesto.

Ali kada ostanem sama u hotelskoj sobi ja ne mogu da spavam. Umjesto da zaspim u 10 i imam ful 8-9 ili 10 sati sna, ja ne mogu da spavam. Onda pišem postove, gledam filmove, serije, radim....Što ti je prokletstvo :)

Jedva čekam da dođem kući i da se naspavam.

Imate li vi neku neseksualnu fantaziju?



15.10.2012.

Kuku lele na kvadrat

Od prethodnog posta pa do danas nikako ne mogu da prestanem da razmišljam na šta se svelo ovo naše društvo. Naravno tu su i predizborne kampanje i rezultati izbora i moje prve spoznaje šta znači predizborni skup jer sam se po prvi put zatekla, sasvim slučajno, na predizbornom skupu SDA i SDP koji su bili u Centru za mlade na Grbavici.

Kaže "u Svijetu" da ne može da vjeruje da ja pišem ovako negativno i depresivno o svemu a ja ne mogu da vjerujem da sam nekada mogla pisati pozitivno o ovome u čemu mi živimo i sa čime se borimo.

Obaram pogled kada mi priđe neko da moli za marku, kada mi potpuno sređena starija gospođa, u pravom smislu te riječi, priđe na pijaci i moli da joj kupim kilogram grožđa za hendikepiranog sina, kada vidim starog dedu kako u jednoj ruci nosi kesu hljeba koji je kupio a drugom rovi po kontejneru i vadi stari somun iz njega, kada vidim još jedan apel za pomoć za liječenje.

U meni ključa kada pročitam kako bezobzirni direktor Vodovoda izjavljuje da će biti dnevne redukcije i bez imalo stida u istoj rečenici kaže da imamo 70% gubitaka u mreži kao da je neko deseti kriv za takvo stanje.

Ili kada pročitam da GRAS plače da nema para a onda kada konkurencija u vidu Centrotransa kupi nova vozila i kaže "spremni smo da poboljšamo uslugu samo nam dajte priliku", GRAS odjednom kupi 10 nov novcatih kombi vozila, stavi ih u funkciju ali građani i dalje ne vide nikakvog poboljšanja jer su i dalje gužve i dalje kašnjenja i dalje neredovne vožnje. I u svemu tome bez imalo stida izađu na TV da kažu kako imaju oni i drugih problema i da mole građane za strpljenje.

Ili kada pročitam da se muzej zatvorio i da je konačno stavljen ključ na našu kulturu, istoriju ili povjest kako hoćete. I onda na TV izađe po ko zna koji put direktor Zemaljskog muzeja u kožnjaku u stilu GRAS-ovog revizora i kaže: Pa znate naš status je neriješen. Muzej koji u svom posjedu ima Hagadu i ko zna kakvu kolekciju starina koje čame po podrumima, da ne ponavljam tu priču koju sam već pisala, muka mi je i od same pomisli.

A gdje je tu Sarajevo stan, gdje je tu Sarajevo gas, gdje su u direktori ostalih  kulturnih institucija, javnih ustanova koje propadaju samo još nismo čuli javno za njihovo stanje.

I sada, nakon svega ovoga, predizbornih priča, biografija kandidata za općinska vijeća (iako oni nemaju nikakve veze sa ovim institucijama koje su na višim nivoima vlasti, ali ipak), sto posto sam sigurna da se na sva ova gore navedena mjesta  dreiktora namjerno postavljaju potpuno nekompetentni i nesposobni ljudi kako bi dovršili ono što je ratom započelo.

I nema tu nade da će biti išta bolje. Samo čekam dan kada nam vodu budu puštali dva sata dnevno, kada plina ne bude bilo a struja dosegne vrtoglave cijene po kilovatu, kada ne budemo smjeli izaći iz kuće zbog pasa lutalica i kada nam jedino kulturno uzdizanje bude gledanje turskih serija. Jedino se možda radujem potpunom raspadu sistema javnog prevoza jer je to dobro za zdravlje.

09.10.2012.

Kuku lele

U Kantonu Sarajevu ima 11.000 pasa lutalica.

Isporuka plina će biti smanjena na 1/4 i grijanje je pod znakom pitanja zbog velikih dugovanja Sarajevogasa prema BH Gasu. To znači da gasa ima ali, Bože moj, koliko para toliko muzike.

Osim noćnih redukcija, uskoro nas očekuju i dnevne redukcije. Gubici u mreži su veći od 70% što znači da vode ima ali iscuri iz sistema.

Gras je na izdisaju, kanalizacija ode u rijeke.

Sreća barem nam otpad redovno odvoze.

27.09.2012.

I konacno program

Ovi kao da su mene pitali kada su pisali izborni program http://www.nasastranka.ba/bs/izborne-politike

24.09.2012.

Programski ciljevi SBB za Bugojno

Ko je jučer čitao Dnevni Avaz zna da je u Bugojnu održan spektakularni skup SBB-a pred 6000 ljudi.
Prema navodima Dnavnog Avaza, dosta je 17 godina loše vlasti u Bugojnu i vrijeme je za promjene, promjene za bolju budućnost. Na cijeloj stranici teksta nismo uspjeli pročitati koje to promijene donosi SBB a koje će građanima Bugojna donijeti bolju budućnost.

I taman kada pomislih da odustanem, u zadnjem pasosu napokon konkretan prijedlog. SBB će u Bugojno, tačnije bugojanske šume, vratiti medvjede. Zna se da je Tito volio da lovi u Bugojnu pa je krajnje vrijeme da ovo lovište ponovno oživi.

Mislim da nije potrebno dalje komentirati ovaj fantastični prijedlog.

14.09.2012.

A đe je program?

Da li vi vidite na webu neke od političkih stranaka program na osnovu kojeg se kandidiraju njihovi načelnici?

Pretpostavljam da ćemo opet morati da biramo na osnovu ispraznih političkih govora u kojima se ponavlja 5 ključnih fraza - socijalna pravda, zaposlenje, obrazovanje, mladi i kod ponekoga i psi lutalice.

Ja živim u općini Centar. Kada sam razmišljala kako bih glasala i šta mi je važno kod kandidata, skontala sam da bi nešto novo mogao ponuditi samo kandidat koji je imao prilike prošetati malo izvan ove naše čaršije, proširiti vidike i donijeti neke nove ideje. To nikako ne može biti ratni komandant ili neko ko je bio nastavnik u lokalnoj školi bez obzira koliko fakulteta imao završenih.

Ove godine od ponuđenog ja ću birati ženu. To je Lejla iz Naše stranke. Program joj naravno ne znam jer ga nema nigdje na internetu ali mi je njena biografija dovoljna da spoznam da žena ima ovih par kriterija koji bi mene zadovoljili kao birača. Ako ništa žena ima praktično iskustvo iz socijalne pravde za razliku od pojedinaca.

Možda u međuvremenu osvane i neki program pa me još jače opredijeli za ovu kandidatkinju. Ali za sada, ovo je i više nego dovoljno da prvi put kažem da ću glasati za nekoga obrazovanog, ko je vidio svijeta, vodio zahtjevne projekte, pisao knjige i uz to još zna engleski. Kud ćeš bolje. Ko hoće promjene, evo prilike.

Imate li vi neke favorite?

Updejt: Ne propustite - Smiješna strana izbora

11.09.2012.

Molba ljetu

Drago ljeto,

Čujem da nas definitivno napuštaš u četvrtak. Oktobar, novembar,decembar, januar, februar, mart, april, dolazi nam 7 mjeseci kiše, zime, snijega, bljuzge, vjetra, minusa, depresije.
Molim da razmotriš moju molbu da se opireš još malo.
Barem do kraja oktobra.
Još dvije sedmice sunca bi mi tako mnogo značile.

Hvala,

Traty

Sunce se rađa
Sunce se rađa


21.08.2012.

Slovo o ramazanskom programu, ilahijama i čestitanju Bajrama

"Alahu šućur ispostismo i ovaj mjesec Ramazan" je obično naša interna šala kada se nađemo sa prijateljima na prvu bajramsku kafu poslije Ramazana. Kažem šala jer je uvijek popratimo smijehom, iako ona ima itekakvu važnost zahvale dragom Bogu što nam je omogućio da još jednom pokažemo jasnu razliku između čovjeka i životinje i razuma i instinkta. Zahvale da 16 sati proleti sad pa sad bez pomisli na hranu i vodu, a onda dođe iftar a ti nisi gladan.

Ove godine na sehurskim druženjima, čojek mi u mene i ja smo najviše diskutovali o ramazanskom programu i ilahijama, a danas i o čestitanju Bajrama.

Mi gledamo TVSa. Hayat je već odavno izgubio svaku inspiraciju za ramazanski program, a koliko čujem, ove godine su sjevali i minići voditeljica u prediftarskom programu. Ako lažu mene, lažem i ja vas. Probala sam jednom, ali kada sam vidjela onog ZMBT voditelja da vodi prediftarski program samo sam pomislila koliko je to totalno neozbiljno i nisam se više vraćala na njega.

Vrteći kanale nekada stanem i na RTV Vogošća. Imali su i oni neki program, ali kada vidiš onog voditelja ubijenog u pojam dok čita tekstove posvećene Ramazanu i ono malo ramazanskog duha iz tebe nestane.

Dakle TVSa je godinama moj izbor, i vjerovatno će tako ostati i u buduće. Ekipa se potrudila, ali nažalost nije bilo dovoljno. Jedina stvar koja mi se svidjela jeste onaj neki putpis po selima BiH gdje su starosjedioci pričali zanimljive ramazanske običaje i priče iz njhovog sela. To je stvarno bilo simpatično. Bilo je tu red ilahije, red vaza o Allahovim lijepim imenima, red priče o značajnim datumima tipa Lejletul kadir, malo hz. Bulgarija, malo drugih imama. Bilo je tu svega, ali nedovoljno.

Ili bolje rečeno, totalno neispirativno. Previše činjenica a nimalo duhovnosti. Ako niste musliman i slučajno ste gledali bilo koji od ovih programa sigurno ste zaključili kao je islam soooo booooring da uopšte ne kontate zašto i za koga se tu neko odriče jela i pića i gdje je ta ljepota u gladovanju (namjerno koristim ovu riječ iako je post mnogo više od gladovanja) i podizanju vlastite duhovnosti.

Ne mogu reći da su ljudi iz TVSa krivi. Vjerovatno su i oni kao i ja sjedili i dumali šta bi ljudi voljeli vidjeti i čuti u sehurskom i prediftarskom programu. I to je ok. Ovo što su dali je to to. I hvala Bogu da su se odmakli od onih face-to-face razgovora dva sagovornika u aranžiranom ambijentu koji se prvi put vide i trebaju da pričaju na neku temu (učestvovala, pa znam :). Ljudi hoće da slučaju priče o islamu a ne ćumuranje dva anonimna lika o životu.

Ima milion i jedan način da se ispriča neka priča. Kur'an je prepun predivnih priča i ilustracija svake žive stvari koja je važna za život muslimana. U Ramazanskom programu TVSa, Kur'an je  prepričavan kao skup tehnikalija bez imalo podsticanja vjernika na razmišljanje o višim dimenzijama Ramazana i ramazanskog posta te odnosa čovjeka i Boga.

Npr. Kadir noć. Ok jeste ta noć vrjednija od 1000 mjeseci, ok, jeste da u toj noći vjernici trebaju da pronađu smisao života, i ne samo tada već tokom cijelog Ramazana off course, i bla bla..to zna i svaki nemusliman a kamo li musliman koji svaki ramazan sluša istu priču na TV.

Međutim, evo da ja vas pitam. Da li vi znate šta je smisao života? Zašto je Allah nas stvorio? Ramazan bi trebao da nam posluži da shvatimo i usvojimo šta je smisao života. I kada hfz Bulgari na svoj teatralan način unoseći se u ekran priča o noći sudbine i svim tehnikalijama oko te noći, te usput onako spomene da tu noć treba da pronađemo smisao života, on ni u jednom trenutku ne potiče ljude da se zapitaju i zanimaju šta je smisao života. Ne zadržava se niti jednom riječu na duhovnoj strani te priče, jer samo ako shvatimo zašto smo mi tu, zašto nas je Allah stvorio i šta je svrha našeg postojanja, samo tada tehnički detalj imaju neki smisao. U stvari, on nam je ispričao priču o alatima kako da Allah bude zadovoljan nama ali nam nije ispričao zašto mi želimo da on bude zadovoljan sa nama, šta je naš cilj.  Ili što bi rek'o Englez, Think of the end of mind and then puts first things first (Bilal Philips, First things first http://www.youtube.com/watch?v=mnktu5J8lQo).

Ovo je samo jedan primjer, i nije usmjeren protiv hfz Bulgarija. Svi govornici u Ramazanskom programu su imali isti problem. Tehnikalije, tehnikalije, ali ništa dalje od toga.

Zaključili smo da je ključni problem što imamo tako malo vjerskih službenika u našoj zemlji koji znaju dočarati ljepotu Kur'ana. Tako malo ljudi koji imaju posebne sposobnosti približavanja vjere ljudima i koji znaju potaći slušatelja na kritičko razmišljanje. Na istraživanje. Za spoznaju.

Zašto?

Pa vjerovatno ima više razloga, ali recimo da je jedan taj što smo tradicionalnim sistemom školovanja prestali kritički razmišljati kako o konceptima oko nas, tako i o samima sebi i našem postojanju. Sistem u svijetu je stvoren da nas zaglupljuje i od nekadašnjih islamskih naučnika, umjetnika, inovatora, književnika, ostala je masa muslimana koja nema nikakvu želju za znanjem. I umjesto da se ramazanski program iskoristi za prosvjećivanje narodnih masa, da mu se posveti sa punom pažnjom i u konceptualnom smislu i u produkcijskom smislu, on biva pripreman, na nekim kanalima, reda radi a na nekim drugima opet možda nedovoljno rano da bi se imalo vremena za ozbiljniji pristup.

A Allah kaže, nije isti onaj koji zna i koji ne zna. I što je još gore, ne zamo da ne znamo i ne zanima nas da saznamo.

Vjerski službenici tu padaju na ispitu. Ko ide na džumu vjeroavtno zna bolje od mene koliko su inspirativna predavanja petkom. Kažu da je kod hfz Bulgarija još i najzanimljivije. Ali po meni je on čisti teatar, ali teatar koji očigledno ima super priču za mase koje njegova priča inspirira da prelaze na vjeru ili da je se jače prihvate. Mnogima je to dovoljno. I nije im važno da li razlikuju recitovanje Kur'ana od Srčanih razgovora sa Allahom Lutfi Bosniaka. Njima je to isto. Jer isto zvuči.

I nemojte misliti kako sam ja pravo potkovana pa sada pljujem po svemu. Ne znam ni ja šta je smisao života. I ja se ponekad zamislim da li čovjek recitira Kur'an ili prepričava Hadis. I ja sam novopečeni vjernik koji do jučer nije ni znao da je musliman i šta to znači. Ono što  plaši je da ne bi o tome nikada vjerovatno ni razmišljala da nemam ovakvog čovjeka kakvog imam kraj sebe koji podstiče na takva razmišljanja. Jer ništa oko mene i oko nas ne potiče na takva razmišljanja. A islamsku zajednicu to najmanje brine. I umjesto da se maksimalno uključe u kreiranje programa, daju prijedloge, teme, najbolje ljude (naratore), ja vjerujem da oni nemaju nikakvu ulogu u cijelom procesu. Ili imaju minornu ulogu. Žao mi sada što nisam slušala radio Bir, imala bih kompletniju sliku u glavi o njihovom pristupu educiranju vjernika.

I tu pređosmo na ilahije. Nažalost, to je još jedna tema koja zahtjeva kritički osvrt. Naravno o ukusima ne treba raspravljati, ali sve one pjesme koje se prezentiraju kao ilahije i vrte u ovim programima su zastrašujuće.

Ilahija bi trebala biti duhovna pjesma posvećena Bogu, originalno samo uz zvuk defa, ali recimo da je sada moderna varijanta uz muzičke instrumente. Međutim, ta granica gdje prelazimo iz duhovnog u moderno je davno pomaknuta u smjeru koji plaši. Ilahije su postale pop pjesme, ko zna za par godina će možda postati i rok pjesme.

Osim konstantnog ponavljanja par ključnih riječi tipa Allah, Ellhamdulillah i djevojki koje su pokrivene, meni ono što smo mogli čuti na TVu sve skupa liči ili na boy bend ili na girls band koji će se u konačnici pretvoriti u koncept gdje se spajaju Ilahija i pjesma Zabranjenog pušenja te  izvode u koncertnoj dvorani gdje iznad glave piše Heineken, sa strane Jack Danields, ispred nacugane publike koja sa Arabeskama pjevuši Allahovo ime. Dakle spoj nespojivog ali koji se stvarno dešava i desio se (možda će se neko sjetiti da sam pisala o tom koncertu prije sto godina). Te ilahije i moderne islamske pjesme ja ne želim da slušam u ramazanskom programu. Ne zato što nisu lijepe, lijepo aranžirane ili šta ja znam. Ne želim da ih slušam jer navode na pogrešna razmišljanja i vode pogrešnim konceptima. Podmeću nam pop pjesmu pod ilahiju. I zaglupljuju nas još više da apsolutno ne razlikujemo duhovno od modernog i nespojivog. I to nam postaje normalno.

I konačno čestiranje Bajrama. Da li se ikada zapitate kada forwardirate one generičke čestitke šta vi zapravo čestitate tim ljudima? Šta je zapravo Bajram i čega je to praznik?

Neka ti Allah dz.s.podari mudrost da odvojis dobro od zla, hrabrost da se odupres zabludi i sabura da istrajes u vremenu iskusenja. Bajram serif mubarek olsun.


Neka te Allah dž.š. zaštiti od znanja od kojeg hajra nema, od srca koje nije iskreno, od dove koja se ne prima, od nesreće, bolesti i zla. B.s.m.o.

Neka ti Allah dz.s. podari ono sto nemas, a zelis,
i sacuva ono sto imas, a volis.
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN.

BSMO želim sve najbolje tebi tvojoj porodici.

Bajramske čestitike su, izuzev onoga BSMO postale kao da čestitamo novu godinu ili valentinovo jedni drugima, šaljemo ljubav, dobre želje. Mislim, niđe veze. Niđe veze, a u našem silnom neznanju sve nam je to tako normalno. Kao i pop ilahije. Kao i inferiornost islamske zajednice. Kao i neimanje poticaja i želje da tragamo za odgovorima.

Ramazanski Bajram je praznik kojim obilježavamo kraj Ramazana. Iskreno, Ramazanski Bajram ne znam ni kako bih ni zašto bih čestitala nekome ko Ramazan nije proveo u postu i ibadetu. Jer čestita se samo sa jednom jedinom željom a to je da bude mubarek ili mubareć ili blagoslovljen, dakle da se poželi nekome da nakon Ramazana, kada se svode računi šta je ko i koliko molio, ibadetio, da mu se post primi, da mu se dobra djela upišu i dove budu kabul kod dragoga Allaha. I sve je to sažeto samo u dvije ili tri riječi, Bajram mubarećola ili Bajram Mubarek Olsun. Nikakva ljubav, nikakva porodica nikakvo znanje, bolest, nesreća. Taj kome čestitmo sam je trebao da moli da ga sve to zaobiđe a ti da mu poželiš, ne čestitaš nego poželiš, da mu se ta dova kod Allaha primi. Možeš ti poželiti to i njemu i njegovoj porodici, nije problem, ali nikako mu želiti da mu Allah podari ono što nema ili zaštiti od znanja od kojeg hajra nema.

Zato dragi prijatelji, Bajram Šerif Mubarek Olsun i da do sljedećeg Ramazana potražimo i zajedno nađemo odgovor na pitanje: Šta je smisao života?
28.07.2012.

Očistimo BH za 1 dan

Čitam danas na portalu Radio Sarajeva da je Egipat pristupio velikoj akciji čišćenja zemlje. Prošle godine smo se čudili Slovencima kako su se udružili i skupili ogromne količine smeća za jedan dan.

Prije par mjeseci kontaktirala nas je grupa mladih entuzijasta koji su odlučili ovu akciju prenijeti i na B&H. Akciju su nazvali Let's do it B&H i odredili datum u septembru kada bi trebalo da se desi čišćenje BiH od divljih deponija smeća. Manjak ovog projekta je što je on na volonterskoj bazi te nažalost nema neku veću medijsku promociju osim internet alata, ali momci i djevojke rade sto je u njihovoj moći da se ideja i ostvari.

Željela sam da podijelim sa vama ovu informaciju sa nadom da ćete se pridružiti akcij bilo kao pojedinci ili kao udruženja. Nadam se da su našll neka sredstva za reklamu i da će se promovirati malo više u mjesecu augustu te da će i BiH zauzeti mjesto u svjetskim medijima sa informacijom o masovnoj akciji koja nas je ujedinila barem oko smeća kad ne može u drugim stvarima.



27.07.2012.

Ramazan 2012

Ramazan 2012. Imam velika očekivanja. Prošli Ramazan sam intenzivno molila za jednu stvar. Za stvar koja nije u čovječijim rukama, stvar koju samo On može da promijeni. I Allah dž.š. mi je pomogao, prvo mi je podario sabur a onda i opipljive rezultate.

Nadam se da je svevišnji zadovoljan sa mnom i nadam se da će mi pomoći da istrajem na pravom putu. Meni i svim vjernicima koji se nadaju njegovoj milosti u ovim mubarek danima.
 
Dragi prijatelji, muslimani, vjernici, Ramazan mubarek olsun sa nadom da ćemo svi do narednog imati opipljive rezultate naše molitve.

Želim da vas kroz ovaj post upoznam sa Bilal Philipsom. Ako već niste imali priliku slušati njegova predavanja toplo preporučujem da ovaj Ramazan, umjesto "iznimno zanimljivog" ramazanskog programa na TV, provedete uz njegova predavanja na youtube-u koja su zaista inspirativna i čak i šaljiva. Još nisam pogledala ali ima i jedno predavanje o islamu za pripadnike drugih vjera (Common Questions of Non-Muslims). Pa ako želite možete pogledati.

http://en.wikipedia.org/wiki/Bilal_Philips
http://www.bilalphilips.com/

Možete početi od ovog videa:


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1020838
online

Powered by Blogger.ba