... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

31.05.2012.

Možemo li shvatiti? - laičko viđenje situacije

Čitam sve ovo na portalima, blogovima, fejsbuku što ljudi pišu u povodu današnjeg dana sjećanja na Prijedorčane i njihovo stradanje. I samo mi se u glavi vrti jedno pitanje.

Da li možemo shvatiti?

Da li nam i u jednom trenutku može biti blizak taj osjećaj koji se javlja u čovjeku kada mu naređuju da stavi bijelu traku oko ruke jer je drugačiji ili kada ga guraju u kamion koji vodi u nepoznato?
Da li možemo staviti sebe u kožu čovjeka koji je preživio torturu?

Nažalost ne možemo. Jer dok ne osjetiš na svojoj koži taj strah, bespomoć, bol, tugu, ne možeš shvatiti. Ni to niti bilo šta drugo u životu što ne proživiš.

Mišljenja sam da su mnogi gradovi u BIH nepravedno zapostavljeni u odnosu na Srebrenicu i da se premalo priča o stradanjima građana nesrpske nacionalnosti u njima.

Mišljenja sam da bi akcija udruženja iz Prijedora trebala biti podstrek svima nama da se sjećanje obnovi kako se ne bi zaboravilo.

I ne, nisam za to da živimo u prošlosti. Ne mislim da će oni koji zaslužuju biti kažnjeni. Ne mislim ni da će onaj ko je preživio torturu moći da se vrati da živi na mjestu zločina. Ili će samo manji dio njih to moći.

Ja sam za to da se svake godine obilježavaju stradanja kako ne bi zaboravili na njih.

Alii sam za to i da zasučemo rukave i učinimo nešto da očuvamo ovu državu. Etničko čišćenje je napravljeno 92-95, ali trajni rezultati će biti vidljivi za koju godinu. Kada majke presele na bolji svijet a  ono malo kuća i zemljišta na koja je izvršen povratak ostanu napuštena.

Akcija registracije Srebreničana je počela, ali šta je sa Bjeljnicima, Prijedorčanima, Fočacima, Višegrađanima i svim onim mjestima koja su bila većinska muslimanska prije rata? Potpuno pogrešna politika u posljednjih 15 godina nas je dovela do toga da vidimo jedino Srebrenicu a pred svim drugim zatvaramo oči.

Ako me pitate kako da zasučemo rukave i šta da učinimo moj odgovor je Ne znam. Ali valjda bi trebali da znaju oni visoki umovi koje smo birali da nas vode. Ako ni oni ne znaju nije li to jedan od upozoravajućih signala da ih prestanemo birati?

28.05.2012.

Priča bez kraja

Postalo je više isprazno govoriti o Eurosongu ali moram napisati par rečenica, čisto da ne pokvarim tradiciju:

- Ne znam zašto se stalno ponavlja da je Maya pjesmu izvela fantastično kada je toliko uzdisala na sceni prilikom svakog izvedenog stiha.
-Ne znam zašto se stalno ponavlja da smo oduševili sve kada se na snimku jedva pokoji aplauz čuje poslije izvedene pjesme
- Ne znam zašto barem jedne godine ne možemo priznati sebi da nismo poslali kvalitetnu pjesmu na Eurosong.

Ne bi to baš bilo tako ofirno priznati.

A sada moram da idem.

24.05.2012.

Brazilska sapunica

Gledam ovu najavu za vecerasnje polufinale Eurosonga, gledala sam i prvo polufinale, i ako izuzmemo Ramba koji je van konkurencije, definitvno zaključujem da niko živ nema normalnu pjesmu i da smo mi iz bivše Juge još najnormalniji. Bojim se da iz godine u godinu sve više hladim od Eurosonga. Definitivno nisam "fan" kao prije.

Jutros u taksiju na zadnjem sjedištu taksista ostavio Dnevni avaz. Hajd reko da zraknem u njega, vidim šta ima jer nisam odavno. Krenu sa onim pokušajem samoubistva u Travniku, preko krčenja Ćeline imovine do one koljačice sa Dobrinje. I sad se ja kao tu iznenadim da se Ćelo ubio (vjerujte nisam imala pojma) i kao iznenađeno pitam taksistu a on se smije i govori kako je to bilo prije dvije godine. I onda nastavismo komentarisati to raskrčavanje imovine, n'aku ljubavnicu koju on imade, pa kad sam ga pitala šta ima novo sa Škrbom, on mislio da ga pitam za neku iz MUP-a koja je odavala informacije o policijskim akcijama te skrenusmo na tu temu, onda mi ispriča sa kim je ostala trudna ova koljačica, i tako dalje i tako bliže.

Vjerovatno vas je dovde već zabolila glava čitajući. I mene je slušajući. Mi fakat živimo u jednoj sveobuhvatnoj brazilskoj sapunici.

22.05.2012.

Šmrc

Može li ikako da se obezbjedi zlatna propusnica za finale za Ramba Amadeusa? Bez njega Evrovizija ove godine jednostavno nema smisla :(

21.05.2012.

Poprilično strašna stvar

Još uvijek furam da sam blogger, malo manje aktivan, ali ipak, blogger.

Neki dan sam upoznala jednu bloggerku. Draga O'Blože mi je prišla na ulici i pitala me jesam li ja Tratičnica. Nekako su nam se putevi mimoilazili ovih godina ali eto, kao što i sama reče, znala sam da će nas sudbina spojiti :) Kulj.

Međutim, iako je susret bio kratak ali sladak, podsjetio me na meni poprilično strašnu stvar koju jedan blogger može doživjeti i koja ubija svaku spontanost.
Pričaš sa osobom koja sve zna o tebi, ti sve znaš o njoj, a nikada se niste sreli.
I sad, šta god da pitaš glupo je, šta god da kažeš glupo je. Osjećaš se totalno ogoljen i glup. Jer ne znaš šta bi rekao. Situacija glupa da gluplja ne može biti.
U stvari vi se ne upoznajete i ne počinjete druženje. Vi ste se već upoznali i nastavljate druženje od neke tačke smaknute u vremenu. A prvi put se vidite u životu.

Porpilično zastrašujuće. Iako je totalno kul upoznati bloggera.

20.05.2012.

Četiri nepovezane misli

Dijete mi je upravo zaspalo u krilu. Taj osjećaj topline i mekoće je stvarno nezamijenji. Ima 4,5 godine ali se mazimo kao da ima 2. Ne znam da li je to normalno i da li će to kasnije da prouzorkuje neke probleme u smislu pretjerane povezanosti, ali se ne sekiram zbog toga. Mislim da nemamo problema sakrivanja ispod mamine suknje, a opet svima nam prija da smo tako bliski.

Sad ću upaliti tursku seriju. Totalno sam predozirana turskim serijama. Gledam ih na telefonu, ipedu, kompjuteru, TV. Investirali smo u TV koji se može povezati na internet tj. youtube i to je tako dobra stvar. Za mene naravno jer su mi turske serije dostupne i na taj način, vremenski me ne vežu za neki termin. Trenutno pratim 6 serija i znam da sam totalno luda. Ali više me interesuje šta će biti sa Kuzeyom i Cemre nego politička situacija u zemlji. Tužno ali istinito.

Bacila sam oko na haljinu koju Maya Sar nosi na Evroviziji. Za moj ukus totalna fula ali valjda gospođa koja je dizajnirala ima malo više znanja od mene šta je IN. Meni Maya izgleda kao svemirac i haljina mi se nikako ne slaže uz zamišljeni jednostavni performans. Najsmješnije mi je kako prezentiraju u medijima da oduševljavamo sve prisutne na našim probama. Pošto sam u fazonu sve mi je svejedno, onda mi je i to onako postalo svejedno. No sikiriki.

Htjela sam da postavim link ali vidim da se ovaj prozor za pisanje posta totalno promijenio. Koliko me pamenje služi bio je neki toolbar sa ikonicama za linkanje, ubacivanje slike i sl. Ali sada ga više nema. Ne kontam.

p.s. Skontala. Stvar je u Chrome-u.

16.05.2012.

Sa kalendarskim odlaskom zime i reklama, ponovno su nikle tratinčice na blogger.ba

Znaš kako nekad ležiš u krevetu i razmišljaš o proteklom danu i onda skontaš kako bi lijepo bilo podijeliti misli sa ljudima oko sebe (stvarnim i virtualnim), sjetiš se da možeš napisati post i onda iz čista mira ustaneš, upališ računar i počneš pisati. Pa uz to skontaš kako nema više reklama (ili ih barem ja ne vidim) i sjetiš se da te dugo nije bilo na blogger.ba. I skontaš da više nemaš ni stari template, ali nema veze, pišeš. Načićeš ga valjda negdje na nekom od stikova.

Da bi izašao iz svoje čahure, posebno ako je ona satkana od negativnosti i poricanja, čovjek mora da se kreće, da upoznaje ljude, da se druži i razmjenjuje mišljenja. Čovjek mora da vidi kako drugi žive, da spozna drugačiju realnost, da se osvjesti. Opet putujem. I upoznajem ljude. Malo drugačije od sarajlija. Ja ih zovem “obični ljudi“. Jer sarajlije su za mene neobični ljudi. U stvari opterećeni ljudi. Obični ljudi žive u Kostajnici, Dubici, Prijedoru, Ugljeviku, Čeliću, Teočaku, Loparama, Oštroj Luci, Novom Gradu. Ljudi čija realnost je opterećena nekim drugim problemima od problema koji imaju sarajlije. Ljudi koji žive jedan tihi i miran život sa vrlo skromnim primanjima. Ili se to samo meni čini ili u ovoj zemlji žive sasvim normalni ljudi, ne toliko opterećeni vjerom koliko se želi prikazati kroz medije.

Putovanja u meni bude nadu da ima nade. Sve dok ne upalim televizor.



<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1146983
online

Powered by Blogger.ba