... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

31.10.2011.

In memoriam - bogger.ba

To je to. Samo nisam znala tako lijepo sročiti kao umorni.


blogger.ba je sam sebe počeo jesti prije nekih 4 godine, a pojeo se prije, recimo, 2 godine
od nekadašnjih sigurnih 100 "maestralnih" blogova, da ih ne nabrajam, u polu - životu ih je ostalo 5 do 10
portal nije osjetio potrebu da te autore ohrabri na daljni rad, da ovo, da ono, a ni sami autori nisu prepoznali momenat da sami odu na 1 zajedničko web mjesto
ovako imate besplatan i forum i blog servis za direktno širenje baliluka, četništva, ustaštva, huliganstva, topšhopstava isl :)
bloger.ba je umro, ružno umro, samo mu to još niko nije saopštio
problem je što smo i mi mnogi sa njim spoznali da je to umiranje uzelo i dio nas

označi

Objavio/la umorni prije 7 sati 38 minuta #
30.10.2011.

Iako rijetko pišem, podržavam

28.10.2011.

Lud, luđi, najluđi

E moj Mevlide. E moja policijo. E moji građani.

Mevlide, tebi kojem je vrana popila mozak i koji si ne samo sebe, nego i ovu zemlju, njene građane i muslimane svijeta još jednom učinio teroristima i "breaking news"-om na svim svjetskim televizijama. 

Policijo koja doduše brzo stiže na mjesto događaja, ali opet ne učini ništa da se omogući prolaz onim automobilima i autobusima sa brukom naroda unutra koji ostadoše na semaforu dok ispred njih paradira Mevlid sa kalašnjikovom. Mevlid koji očigledno nema ni trunke preostale pameti u toj glavi koja ga je natjerala da dođe u Sarajevo i puca po utvrdi zvanoj Američka ambasada. Mevlid koji je sa tako ispranim mozgom u svakom trenutku mogao okrenuti kalašnjikov i zapucati po tim ljudima.

I vama moji građani koji i pored činjenice da tu stoji naoružana budala protrčavate njemu iza leđa kao da se ništa ne dešava i stojite vamo i tamo posmatrate rasplet situacije kao da se pred vama snima film a ne odvija stvarni događaj.

Stvarno se ne zna ko je luđi.

17.10.2011.

Velike firme se bore za naklonost mama bloggerki

http://intermezzo.ba/2011/10/velike-firme-se-bore-za-naklonost-mama-bloggerki/

Zanimljiv članak. Baš bi bila fora dobiti paket proizvoda pa testirati i pisati o tome :) Ako ima zainteresiranih firmi ja se javljam kao dobrovoljac :) A rado bih podijelila pakete i sa drugim mamama koje znam i pisala o kumulativnom iskustvu :)

14.10.2011.

Kakva sam ja?

Nekad čovjek nije jasan sam sebi a kamo li drugima.

Ja sama sebi počesto nisam jasna.

Kad bi me neko pitao kakva si ti osoba ja ne znam šta bih odgovorila.

Recimo, da li sam druželjubiva? U principu jesam, ali sam i veliki individualac. Volim i mogu sama. Hoću reći, sama sebi sam dosta. Ne moram imati niti jednog prijatelja/prijateljicu. Ionako ne znam/ne volim da pričam o sebi drugome niti da analiziram svoj život i postupke, da se povjeravam, da tražim savjet. Više volim da šutim. I da slušam druge. Ali volim biti u društvu. Kada to društvo nije prezahtjevno. I forsira otkrivanje intimnosti.

Da li sam puna znanja/pametna? U principu jesam. Ali opet ima toliko tema na koje ne mogu reći ni jednu pametnu. Mislim da sam dobra u onome što radim i što mi je u užem fokusu interesovanja. Ako me nešto zanima, saznat ću što me interesira. A ako ne, kao npr. geografija, možete me proglastiti svjetskom neznalicom. Jer to i jesam.

Da li sam pouzdana? I to u principu jesam. Možeš mi reći šta ti volja u meni ostaje zaključano. Ali opet se desi da me ponese ono društvo iz prve stavke pa da i ja znam učestvovati u traču. Zato volim kad šutim. I kad mi ništa ne povjeravaju.

Svi smo mi u principu pozitivni a kad zagrebemo ispod površine ima toliko toga što ne volimo kod sebe. Ja stalno otkrivam stvari koje ne volim kod sebe ali kontam, to sam ja, šta da se radi, a možda je i kasno za promijeniti.

Najnovija stvar koja mi se definitivno ne sviđa kod mene jeste da iz nekog razloga uvijek trčim da ja budem organizator, da povedem mase, da se eksponiram ispred grupe. A za to u principu nemam ni živaca ni snage. Ljudi te slome. I uvijek si na kraju ti kriv. Plus se uzbudim ko budala.

Brzopleta sam. Rijetko tri puta mjerim a jednom sječem. Ne znam ostaviti da prespava. Sve mora biti odmah.

I ne samo da sam brzopleta već sam i brza na mislima. U principu je to dobro, posebno u radnoj sredini, ali ima dana kada se uvalim u misli koje se smjenjuju brzinom svjetlosti, skačem sa teme na temu i nikako da se skoncentrišem. O kako to samo umara čovjeka.

Ova mala psihoanaliza nema nikakvu svrhu. Osim da jednom, za par godina, pročitam ove redove ponovno i donesem zaključak da li mi je išta pomogla da se riješim negativnosti koje spoznajem u sebi.

06.10.2011.

Čovjeku treba vremena da shvati šta je najvažnije

"Vaše vrijeme je ograničeno. Stoga, nemojte ga protraćiti tako što ćete živjeti tuđi život. Nemojte upasti u zamku i živjeti sa mišljenjem drugih ljudi. Ne dozvolite da buka stavova i mišljenja drugih potisne vaš unutarnji glas. I najvažnije, imajte hrabrosti da slijedite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno".

Steve Jobs

02.10.2011.

Kako prolazi vrijeme

Ne znam koliko često se vama dešava, ali ja onako poprilično često pravim presjeke. Gledam šta je bilo, analiziram, izvlačim pouke (barem se nadam) i planiram sutra. Naravno, onoliko koliko je u mojim rukama.

I nekada pomislim Bože, šta sve čovjek prođe i preživi u svom kratkom životu. Od onih fizičkih promjena, do mentalnih, preko različitih životnih situacija, odluka...Kad preberem sve godine iza sebe, naprosto me strah sa čim se sve treba još u životu suočiti, ako Bog da. Onim što znam da me skoro pa sigurno čeka i svim onim što ne znam.

Onda mi se misli skrenu na razlike između muškaraca i žena i kako jedni a kako drugi prolaze kroz  život. Nekad mi se učini da je raspodjela totalno nefer i da žena podnosi značajno veći teret i da je zato skoro u svim aspektima mnogo jača od muškarca. Barem su žene oko mene takve.

Ovaj post je inspirisan novom serijom koja je počela da se prikazuje na TV1 večeras. Naravno radi se o turskoj seriji  Kako vrijeme prolazi i želim od srca da vam je preporučim. Njeno prikazivanje će sigurno trajati jer se emituje jednom sedmično a u Turskoj se sada prikazuje 43 epizoda.

Ta serija me svakom epizodom podsjeti na to koliko je žena krhka a tako jaka. Kako može potisnuti osjećanja i rušiti planine kada treba. Koliko je žena požrtvovana. A zauzvrat traži tako malo. Barem većina žena.

A mislim da muškarci to uopće ne shvataju i mnoge stvari vezane za žene uzimaju zdravo za gotovo.

<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1011720
online

Powered by Blogger.ba