... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

22.09.2011.

Istina, istina i samo istina

Nekada davno sam pročitala negdje, a ko zna možda i među vašim komentarima na ovom blogu, da djetetu nikada ne treba lagati.

O kako je samo ispravna bila ta misao/uputa.

Još od malih nogu nikada, ama baš nikada, svom Cvjetku nisam rekla neku neistinu ili je pokušala nečim prevariti odnosno neispuniti zadatu riječ. Čak ni kada je bila beba koja ne razumije ili ne zna pričati (ali u stvari itekako razumije šta joj se govori).

Bilo mi je vrlo važno da je ne zavaravam nekim neistinama tipa
- "Pojedi ovo pa ćeš dobiti sladoled" a da joj ne dam sladoled
- "Pusti me da se sada odmorim a poslije ćemo izaći" a da ne izađemo
- da joj kažem da idemo npr. u Pionirsku da bi je privolila da izađemo, a da odemo npr. kod nene
- da joj slažem da će negdje ostati samo malo a da je ostavim da spava
- da joj slažem da će dobiti neku igračku a da je ne dobije

i milion stvari sličnih ovim gore.

Čak i u trenutcima kada bi joj npr. obećala sladoled pa zbog nekog razloga nismo stigli pojesti ranije, ja ću joj taj sladoled dati pa makar i bila ponoć i prethodno ona oprala zube.

Mala laž, ma koliko beznačajna bila u tom trenutku ili poslužila samo da se dijete zavara, je medvjeđa usluga koju činimo i sebi i djetetu.

Djete jednostavno prestane vjerovati u ono što mu govorite i odatle dolazi jedan pravac neposlušnosti, otimanja i negodovanja na nešto što roditelj želi.

Kada je dijete malo, ispravnost ovakvog postupka se baš ne vidi. Znači rezultat ne dolazi odmah. Ali čim je dijete malo svjesnije sebe, počne pričati, ispoljavati svoj karakter, zauzimati stav, voditi vodu na svoj mlin, tek onda se osjete koristi  neupotrebljavanja sitnih laži da bi dijete privolili na ono što mi želimo.

Ja sada zaista uživam u koristima "nelaganja". Cvjetku mnogo lakše mogu objasniti neke stvari jer zna da je mama neće slagati. Kada žellim da idem na neko mjesto koje ona ne želi, lako mi je objasniti čime ću joj to kompenzirati. Mogu je ostaviti bilo gdje jer zna da je neću ostaviti ili ako ću je ostaviti zna gdje ću biti i kada se vratiti iako u  ovim godinama još nema pojam o vremenu ali joj objasnim redoslijedom radnji npr. sad ćeš šetati sa nenom, pa ćeš onda pojesti sladoled, doći u BBI i mama će doći tamo.

Zaista želim da podijelim ovo sa vama, iako nije neko mudro slovo, ali često čujem mame kako djecu zavaravaju sitnicama. Nesvjesno ili možda ne razmišljajući o posljedicama.

Sada, kada osjetim koristi ovakvog pristupa, mogu s pravom reći da će vam život biti puno lakši ako ni u kom kontekstu ne budete lagali ili zavaravali svoju djecu. Ali niti jednom. Jednom izrečena laž ili napravljena prevara narušava povjerenje koje je poslije teško ponovno zadobiti. Biliv mi. A da ne govorimo o tome da učite dijete da se isto tako ponaša i počne vas lagati kada odraste.

20.09.2011.

Računar, jesen i levati

Nakon početne euforije opet mi je splasnula želja za pisanjem.

Rastrgnuta između posla, porodice i "vannastavnih obaveza" postala sam lijena za upaliti računar kod kuće. Kakvo je to olakšanje u životu da samo znate. To kada ne pališ računar kod kuće a prije si bio ovisnik.

Mojoj ovisnosti je dohakao umor i potreba za stalnim boravkom van kuće. Nije ni otkucalo 4 sata ja sam nervozna ako nemam neki plan za izlazak bilo gdje.

No, evo kiše, evo jeseni i vraća se onaj osjećaj učahurenosti, potrebe da se sklupčaš pod dekicu i ne izlaziš nigdje. Kad mrak padne u 4 poželim odmah ići u krevet.

Jučer sam imala jedno nadrealno iskustvo u često na ovom blogu hvaljenoj Istočnoj Bosni. Čovjek me je stavio na mjesto najvećeg levata misleći valjda da sam mlada i neiskusna pa da me može levatiti koristeći se trikovima iz osnovne škole. A da vam pravo kažem, sve možeš ali mene levatiti ne možeš. Žao mi što mi je pokvario cjelokupni dojam o ljudima, projektu....

Ma bezze. Odoh kući.

14.09.2011.

Zaboravih da se pohvalim

Izašla mi(nam) je knjiga!

11.09.2011.

Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj

Još malo i Cvjetak puni 4 godine. U proteklih godinu dana je naglo narasla i sada je znatno viša od svojih vršnjaka, čak je viša i od neke djece koja imaju 5 godina. Uz to mršava, definitivno ne na mamu, počela je lagano da krivi leđa. Tačnije da ima neki pogureni stav kada stoji uspravno.

Ako se sjećate, pisala sam da smo prošle godine Cvjetak upisali na sportske aktivnosti u akademiju Score. Bili smo poprilično zadovoljni uz par sitnica tamo i vamo, ali nekako osjećam da ove godine to jednostavno nije dovoljno. S obzirom da se radi više o igri nego o nekom sportu gdje se ne forsiraju stvari kao što su pravilno držanje, počinjem da razmišljam o nekom baletu ili gimnastici kako bi preventivno djelovali na potencijalno krivljenje kičme. Tim više jer najmanje tri sata dnevno provodi pred TV-om ili igrajući se na iPad-u, a dolazi i zima. Tako sam sada raspamećena jer ne znam gdje da je upišem, ali svakako ću podijeliti bilo kakvo saznanje ako ga budem imala. A i vi posavjetujte ako imate šta.

S druge strane, sada će te već pomisliti da sam totalno luda, želim da je upišem na neki kurs engleskog. U stvari već sam je upisala. Priča slijedi.

Poznato je da dječiji mozak raste do nekih 6-7 godina i da je tada najplodnije tlo za usvajanje novih znanja. Djeca tog uzrasta mogu naučiti do 3 jezika tečno i to im ne predstavlja nikakav problem. Naravno, metode i načini trebaju biti prilagođeni tom uzrastu, dakle učenje kroz igru.

Ona dijelom gleda i crtane i dječije filmove na engleskom i igra edukativne igrice na iPad-u koje su namjenjene predskolskoj djeci također na engleskom. Ljetos smo na moru upoznali jednog malog Šveđanina i bilo je naprosto zapanjujuće kako sa njim pokušava da komunicira na engleskom jer je u svom malom mozgu shvatila da dječak ne zna ni jedan jezik koji ona zna pa je izvukla nešto treće što djelimično poznaje. Onda smo je testirali kod kuće bez veze pričajući sa njom neke osnovno stvari i skontali da ona zaista puno toga razumije ali tome ne zna dati oblik.

Sve u svemu, razmišljala sam da pronađem nekoga sa kim bi ona mogla pričati i ko bi sa njom komunicirao samo na engleskom, jer bilo bi zaista previše da mi sada uvedemo još jedan jezik u kuću, kada se pojavio na SA-X oglas za ovu skolu Helen Doron koja se upravo otvorila u Sarajevu. Oni rade sa bebama od 20 mj pa nadalje i to upravo na ovaj način na kojim sam ja to zamislila - stvaraju okruženje u kome se priča i igra na engleskom i na taj način djetetu usađuju jezik. Organizirali su i te neke demo časove, bili smo, ali ne mogu reći da sam pala na trepavice od oduševljenja. Prvenstveno zato što tete nisu sa engleskog govornog područja već naše cure, a za pare koje traže bi morali ponuditi nešto da se padne na trepavice. S obzirom da za sada ne znam za nešto bolje u Sarajevu, odlučili smo je upisati pa da vidimo.

Kao što vidite, počela sam da razmišljam i da se ponašam kao raspamećeni roditelj koji ne zna gdje bi prije svoje dijete upisao na dodatne aktivnosti. Možda zvučim i kao jedan od onih preambicioznih roditelja i puno sam razmišljala o tome, gdje treba postaviti granicu. Često čujem priče da djecu treba pustiti da se igraju, kako su naši roditelji to radili, daj im krišku u ruku i na ulicu, ne daj da gledaju TV, ne daj tehnologiju (kompjuter, igrice, iPad, mobitele)....Ali...

Mi više ne živimo u tom svijetu u kome su živjeli naši roditelji i mi kao djeca. Danas je je život mnogo teži, mnogo zahtjevniji, nije više socijalizam, za zaposlenje nije dovoljno više završiti srednju školu, pa ni fakultet. Traže se dodatna znanja, sve oko nas je na engleskom, stvari su dostupne preko interneta i njegovo korištenje tačnije korištenje kompjutera je neophodno. Za naše roditelje su TV i faks mašina bile wow, a mi smo se rodili sa tim. Danas su za nas internet, kompjuter, mobitel i touch screen wow a naša djeca su se rodila sa tim. Ne treba im uskraćivati nova znanja. Ne treba im sužavati vidike niti ih sprječavati da istražuju, ako čovjek ima uslova da im pruži. Naravno, nikada nije kasno, čovjek se uči dok je živ, ali ako je to sada lakše i brže se usvaja, postaje neodvojiv dio osobe, onda sam ja za.

Naravno, bitno je pronaći balans, ne dozvoliti po cijeli dan da bulji u sve to, ostaviti vrijeme i igru i  šetnju i razgovor i kino i sport, ali omogućiti da ima dodira sa svim čudima današnjeg doba. Također treba prepoznati afinitete svog djeteta, ne gurati na silu tamo gdje neće ili ne voli. Uloga roditelja je vrlo delikatna u tom smislu.

Napisah ja svašta ovdje, ali jedno je činjenica. Prošle su bebeće godine, sada je vrijeme da se dijete polako gradi. I nije ni malo lako. Roditelj mora biti maksimalno posvećen. I to su, vjerujte, velike dileme, posebno kada se radi o roditelju koji radi 8 sati dnevno.

No vidjećemo...

06.09.2011.

"Momci uradite nešto"

Na ovom blogu nekada se puno pisalo o košarci. Tratinčica nekako od svih sportova najviše voli košarku i svojevremeno je, prije i poslije rata, bila redovan posjetilac utakmica koje je igrala KK Bosna i reprezentacija.

Na ovom blogu se prestalo pisati o košarci kada je tim KK Bosne počeo svoj sunovrat jer nije bilo riječi kojima bi se mogao opisati stid i nemoć koju poštovalac ovog kluba osjeća naspram nastale situacije.

O utakmicama nacionalnog tima vođenog Nenadom Markovićem, pa poslije Sabitom Hadžićem se također nije imalo šta reći. Način na koji su se gubile utakmice je bio pokazatelj naše nemoći i djelimično ogledalo stanja u savezu.

Uđosmo nekim čudom na ovo Evropsko prvenstvo i ekipa na čelu sa Sabitom zvani "momci uradite nešto" uli nadu da bi možda nekim zalaganjem mogli proći u taj famozni drugi krug.

I ne prođosmo.

Realno, imamo grupu mladića od kojih svaki ima određeni kvalitet. Nikako ne mogu reći da je to tim autsajdera. Pa to su djelom dokazali. Zamalo ne dobismo Grčku. Rašutašmo CG i HR. Povismo rep pred Makedonijom. U čemu je fol?

Ma u stvari uopće nije sporno u čemu je fol. Naša ekipa je pokazala da fale dvije stvari: motivacija i organizacija. Jednostavno, niko se nije sjetio da je pored pojedinačno dobrih igrača potrebno imati i Trenera. Sabit zvani "momci uradite nešto" možda jeste trener ali ne i motivator, ne i taktičar.

Naši momci su pokazali kada se dobro nabriju mogu pobijediti. A nabrijavaju se sami, motiviraju se sami. Našim momcima niko nije rekao da su oni u stvari bili dužni ovom narodu pružiti dobru partiju i proći u taj drugi krug. Njima niko nije rekao da je poslije utakmice sa Hrvatskom narodu opet počelo srce da kuca za reprezentaciju i da mu je ulivena nada te da se jednostavno ne smije desiti da narod ostane razočaran. Niko im nije rekao i njima je jednostavno bilo svejedno.

Ovo Evropsko dođe i prođe. Doći će opet nove kvalifikacije, mi ćemo imati opet istu ekipu, opet prosječnog trenera i opet nećemo proći dalje. Možda će nam se ukazati prilika, ali ćemo nju prokockati jer nismo dobro plaćeni, nismo dobro moivisani i jer nam je svejedno.  Za narod nećemo igrati jer ko šljivi narod koji gori da vidi ekipu koja gine na terenu za nacionalnu stvar.

A KK Bosna? Taman kad smo na kraju protekle sezone mislili da smo dotakli dno, uprava KK Bosne je ukazala povjerenje Sabitu zvani "momci uradite nešto" koji je u ovoj sezoni preuzeo KK Bosnu. Dakle, uvijek može gore.

<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1032104
online

Powered by Blogger.ba