... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

31.12.2010.

I tako, lagano...

Moje navjeće ostvarenje u ovog godini, osim napokon odbranjenog doktorata, je što sam opstala kao blogger. Fejsbuk već neko vrijeme zjapi zapušten, ali eto, blogu se uvijek nekako vraćam.
Sa skromnim fondom mahom nezanimljivih postova održala sam se u ovoj mahali još jednu godinu.
A nikada kao ove godine nisam željela otići iz nje.
Sve što radim u životu ima neku svrhu. Mora imati, jer onda to neću raditi.
Moj blog je cijelu godinu bio na granici opstanka jer nisam mogla da skontam šta je njegova svrha.
Posljednja svrha koje se sjećam je bila da dijeli savjete mamama.
Mislim da će najveći challenge u narednoj godini biti da skontam svrhu postojanja na blogu i održim aktivnom u pisanju.
Vama želim da nastavite pisati i obogaćivati mi, kao i svima nama, život svojim pričama.
I da pođonim jednu čestitku koju sam dobila:

Obilje ljubavi, sreće i ostvarenih snova... sretna vam godina nova!




26.12.2010.

Pozorište beba

Prije mjesec i nešto odlučili smo da odvedemo Cvjetak prvi put u pozorište. U Pozorištu mladih je igrala lutkarska predstava Mačak u čizmama te mi se učinilo da bi to mogla biti interesantna priča koja bi je uvela u svijet pozorišta.

Lijepa sjećanja me vežu za Pozorište mladih i svakako da sam to htjela da i moje dijete osjeti. Nisam je vodila prije jer sam mislila da je premala da bi bilo šta razumjela, a i nisam znala kako će reagovati kada se ugase svjetla. Iako smo sa njene 2 godine išli na neku predstavu u Despića kući i zaista je sve promatrala u miru sa zanimanjem. Uglavnom, 3 godine i nešto, čini se kao idealan uzrast za prve dječije predstave.

Nažalost, Pozorište mladih i ono što nas je dočekalo tamo nije ni sjena nekadašnjeg pozorišta.

Umjesto pozorišne atmosfere dočekala nas je dječija igraona za djecu svih uzrasta. Mame su na predstavu dovele bukvalno bebe u naramku koje su plakale na sav glas. Kada su se svjetla ugasila, graja nije prestajala jer su na predstavi bila sve neka mala djeca kojoj je teško objasniti gdje se nalaze. Naravno, bilo je i one djece koja su se istraumirala kada se svjetlo ugasilo pa su ih mame na vrat na nos nosile van. Pola djece u pozorištu, a bilo je puno, su šetala okolo, stajala ispred bine, plesala i pričala, da je meni naprosto bilo žao glumaca jer mi nikako nije bilo jasno kako se mogu skoncentrisati na to što rade.

Osim toga, uvjeti u kojima ti ljudi rade su isti kao i prije 20 godina. Ništa se nije promijenilo, od stolica do ozvučenja, te je u nekim trenucima bilo skoro nemoguće čuti šta govore, a pjesme koje su puštali na razglasu su bile nerazumljive.

A da ne govorimo o grickalicama i šuškanju na predstavi.

Nekada je postojalo nešto što se zvalo pozorišna kultura. Iako sam svjesna da i u Narodnom pozorištu jedva da je šta ostalo od te pozorišne kulture, zaista sam razočarana onim šo sam vidjela i doživjela u Pozorištu mladih. Ako već roditelji ne znaju pravila ponašanja u pozorištu onda je na domaćinu da ih tim pravilima nauči. 

Mislim da je prvenstveno potrebno zabraniti dolazak djeci manjoj od 3 godine. Ako treba i podići prag, ok. A onda na ulazu dijeliti letke sa pravilima pozorišta. Šta je dopušteno, a šta nije. Pa ko ne zna neka nauči.

Možda zvučim prestrogo, ali kako da bilo čije odraslo dijete uživa u predstavi ako ostala djeca proizvode ogromnu buku i šetaju okolo? Kako da se glumac skoncentriše na ono što radi kada ne čuje sam sebe a kamo li kolegu na daskama i uz to ga dekoncentriše petero djece koje šeta ispred scene?

Znam ja i da je kriza i da treba rasprodati predstavu, ali zarad zarade od pozorišta praviti igraonu bilo bi stvarno smiješno.

Slika preuzeta za www.pozoristemladih.ba
Slika preuzeta za www.pozoristemladih.ba


22.12.2010.

Mama Tratinčica savjetuje: Kako da kupanje prestane biti noćna mora?

Kada je bila mala, Cvjetak je uživala u kupanju. Međutim, negdje oko 2 godine, kako je postala svjesna o čemu se tu radi, počele su noćne more vezane za kupanje.

Tu vrisku koja bi nastala spominjanjem čina kupanja ja ne mogu objasniti. Prije nego je napunila 3 godine nekako bi je uspijevala prevariti da uđe u tuš kabinu, ali čim bi postala svjesna da je dovedena pred čin kupanja počela bi da se dere iz sveg glasa - adžiz mahala. Komotno je neko mogao pomisliti da je zlostavljam i poslati mi policiju na vrata. U ljetnom periodu bih je nekako uspjela nagovoriti na tuširanje, ali samo ako kažem da nećemo prati kosu.

Pretpostavljam da je ključni problem u vodi koja zajedno sa šamponom teče po licu. Zaova mi je rekla da je negdje pročitala kako djeca dobiju i panični strah gledajući u vodu koja se gubi u odvodu no mislim da nje nije bilo toga strah.

Zbog svega toga, sramota me je reći dijete sam znala ne okupati i po tri sedmice. Znam, znam, kakva sam ja to nemajka, ali sam čin kupanja je zahtijevao psihološke pripreme.

Svašta sam pokušala. Pravila joj mali bazen u tuš kadi, kupovala igračke za vodu, davala joj da se sama tušira i sapunja, ali to ništa nije palilo.

Ono što je upalilo i što, ovako ponosna, obznanjujem svima jer može nekome pomoći jesu DM i mali peškirići.

Naime u DM-u ima kupiti dječiju farbu (sapun) za tuširanje u bojama (druga tuba sa lijeva na slici). Raspoložive boje su crvena, žuta i plava. Prije tuširanja se farbamo po tijelu. Praktično uzmem farbu na prst i crtam joj svašta po tijelu - sunce, srce, krila, tačkice, šare po rukama i nogama, nacrtam joj gaćice ili majicu, malo po licu, itd. U svim bojama.

Onda se malo folira po kući, gleda na ogledalo da bi onda išli na tuširanje. Vodu otvaram samo na česmi. Nikako tuš. Onda se ona sapire, naravno ja joj pomažem. U svoj toj priči ja šamponiram kosu ali tako da joj je navlažim vlažnim rukama i našamponiram. Ne dozvoljavam da joj pjena ili voda curi po licu. Za to vrijeme se ona zabavlja sapiranjem boje sa tijela. Nekada joj dam i mali lončić da puni vodom na česmi i da se polijeva.

Kada je vrijeme da se sapere kosa, dam joj mali peškirić da stavi na lice i onda prvo saperem zadnji dio glave koji kad perem svakako voda ide prema leđima, a prednji operem brzinom svjetlosti. Zahvaljujući peškiriću lice ostane suho. Ovo je trik starih majstora - mame jedne moje prijateljice.

Nadam se da će ovo nekome pomoći. Mi smo se mučili, pa i godinu i po, dok nismo nadošli na ovo rješenje.

Sad još samo da riješimo problem rezanja noktiju na nogama... :) Svi savjeti, osim onoga da režemo dok spava, koji znam i ne odobravam jer dijete mora naučiti da mu se režu nokti, su dobro došli.

08.12.2010.

Da ostane zapisano

U noći 7. decembra, 2010. godine, u 3 sata ujutro, ustala sam iz kreveta i otvorila prozor.
Bilo mi je vruće.

I ne, ne mislim da je razlog visokim temperaturama globalno zagrijavanje.

05.12.2010.

Tony Cetinski

Ima ovih par pjevača koje ja volim, mogu se nabrojati na prste rekla bih, u koje definitivno ubrajam Tonija. On mi je ono, onako, kako bih rekla, kad hoćeš da slušaš pjesme o ljubavi, bilo da su u pitanju ljubavni jadi ili sretne ljubavi, onda staviš Tonija i, kao, emocionalno se dotučeš.

Imala sam jedan period, možda i dva mjeseca, kada je Tony bio non-stop u CD playeru. U autu doduše, ali taj trenutak kada vozim mi je jedini trenutak u danu koji je rezervisan samo za mene. Mislim samo na sebe, pjevam, uživam. Iako kratko traje, ali Bože moj. I tako je Toni neumorno pjevao dok mi sve pjesme nisu počele da liče jedna na dugu i da mi se mješaju emocije pa sam prestala.

Toni je onako, meni, super. A ima i glas, nije da nije. A onako i cjelokupni imidž, ponašanje, ili bolje rečeno slika koja se stvori u glavi slušaoca o njemu samom kako ličnosti je skroz pozitivna.

Uglavnom, bilo je fino. Nije to bio koncert za pamćenje, kao npr. onaj zadnji Gibonnijev, ali smo drugarica Mica i ja mrdale guzom i bilo nam je fino. Vjerovatno su neki tinejdžeri više uživali od nas jer vjerujem da je u centralnoj zoni uz stejdž bilo vruće. Ali mi smo malo stari za toga.

A moram reći da čovjek pjeva brate...svaka mu čast.

Tony, daj izbaci neki novi album, al' brzo, jer ovi stari ne prouzorkuju isti efekat nakon 6893 slušanja, i  napuni ga sa puno pjesama da nas emocionalno dotučeš. Onako kako samo ti znaš. Napravi i neki dobar spot, da nas onako gledaš sa njega dok nam ponovno ne dođeš. Pa da opet pjevamo skupa.



01.12.2010.

Sto mu gromova

Što ti je čovjek proklet glede ovog mršanja.
Kada se ne bavi sportom toliko pazi na ishranu da se ne bi udebljao jer, kao, sjedi po cijeli dan, ne troši, a i nada se gubitku kojeg grama pa jede light, pola porcije, bez hljeba, pije čajeve za mršanje, sirće, grejp i sl.
A zna da bi najbolje bilo da ode malo sportat'.
I napokon se natjera. Ode i upiše se na neki sport.
I automatski navali na hljeb, full fat, pune porcije, kolače, čips i sve ostale nedozvoljene đakonije.
Ko veli, sad mogu, sad sportam :).
Ko se prepoznaje nek' sad progovori ili zauvijek šuti.
Ja sam progovorila.

<< 12/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1011718
online

Powered by Blogger.ba