... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

28.06.2010.

BlogUnited

Kao sto je već najavljivano na burek blogu, ovih dana je konkretizirana ideja o prvom okupljanju blogera Bosne i Hercegovine.

'Prvi susret BH bloggera – BlogUnited' održat će se u Tuzli, u bašti Teniskog kluba 'Zmaj od Bosne' (preko puta Hotela 'Tuzla') 17. jula 2010. godine s početkom u 21 sat. Organizatori prvog skupa blogera BiH su: burek.blogger.ba, blob.blogger.ba, tratincica.blogger.ba i zijancerka.blogger.ba

'BlogUnited' je susret po uzoru na događaje slične u svijetu kao što su SXSW u SAD ili LeWeb u Evropi ili BlogOpen u Srbiji. Smatramo da su i blogeri u BiH postali jako bitan sloj društva odlučili smo se za susret. Blogeri se na jedan način bave i građanskim novinarstvom, a na njih se nerijetko poziva i kao na izvor informacija. Na zapadu su blogeri danas veoma važni, te se sve veći broj korisnika interneta okreće njima kao bitnom  (ali i drugačijem) izvoru vijesti, a to i kod nas postaje praksa. Ugovoreni susret je izvrsna prilika za upoznavanje blogera, odnosno ljudi koji nesebično svoje tekstove objavljuju na blogovima i dijele informacije i svoj pogled na svijet s drugima.

 
Karakter susreta:

Prvi susret bh.bloggera „BlogUnited'01“  je skup poluotvorenog tipa. Bit će ovo prilika da se bh. blogeri, kao 'moć alternativnih medija', obrate proglasom medijima, predstave javnosti i tako ukažu na značaj bloga.

Za prvi susret je planirano da kao događaj po svom sadržaju bude neformalan, u cilju razmjene iskustava, ideja i uspostave saradnje među učesnicima. Formalni dio je zamišljen sa ciljem usaglašavanja „Proglasa bh.bloggera“ kojim će se učesnici obratiti javnosti. Organizaciona politika je liberalna u smislu otvorenosti za ideje, sugestije i saradnju za sve one koji žele da pomognu ili da se izraze. Ukoliko se ukaže potreba, vodiće se razgovori i o drugim temama koje su relevantne za blogosferu.

Na susretima planiramo prirediti skromnu zabavu na kojoj ćemo imati priliku da jedni druge upoznamo, razgovaramo, ali i da se dogovorimo o našem daljnjem djelovanju. Težnja organizatora je da BlogUnited postane tradicionalan, a da naredni susreti pored foruma, sadržavaju i predavanja. Za sve blogere pripremljena je besplatna zakuska i piće.

Planirano je da svaki susret bh.bloggera bude propraćen i humanitarnom akcijom. 

Uslov za učešće:

Jedini uslov za učešće na susretu bh.bloggera je vođenje bloga, bez obzira na sadržaj ili na kojem ga servisu objavljuju. Prema tome, blogovi mogu biti vođeni ili u okviru lične webstranice ili preko blogerskih servisa kao što su blogger.com, blogger.ba, blog.hr, bloger.hr, blog.rs, mojblog.rs i dr.      Forma izražavanja na blogu nije ograničena, pa blogovi mogu biti tekstualni, fotografski, video, audio ili kombinacija dva ili više pomenutih načina izražavanja ili (ukoliko se pojavi) neka nova forma.

Svaki bloger (ili ukoliko je više autora) može povesti pratioca. Pozivamo sve zainteresirane da požure jer je broj prijava ograničen. 

Proces prijave:

  1. Prijava se vrši organizatoru na e-mail burekblog@gmail.com , u kojem blogger upisuje nickname i naziv bloga.
  2. Nakon toga blogger/ka će dobiti kratki kod/informaciju koju je dužan/dužna uvrstiti ili u svoj post ili ga ostaviti kao komentar u dogovorenom postu (ukoliko je na servisu blogger.ba)
  3. Potom blogger/ka e-mailom dobiva password/lozinku koji služi kao ulaznica za susret bh.bloggera.

   Izuzetak od ovog procesa su bloggeri koje lično poznaju organizatori susreta bh.bloggera, te bloggeri/bloggerke koji nisu anonimni. Krajnji rok za prijavu je 10. juli 2010.

 

Tagovi:

blog, bosna i hercegovina, tuzla

22.06.2010.

Slikovnice

Kao vjerovatno i većina vas, i mi dosta vremena pred spavanje provodimo čitajući slikovnice. Kroz naše ruke su prošle različite slikovnice, od onih strašnih poput Palčića i drugih bajki, do onih dosadnih i nemaštovitih (npr. slikovnice iz serije Hippa!).

Svrha ovog posta je da vam preporuči jednu slikovnicu, ili bolje rečeno seriju slikovnica koje zaista smatram najboljim za uzrast djeteta od 2-3 godine, pa i više.

Radi se o slikovnici koja orbađuje lik male zečice Miffy autora Dicka Brune (http://www.miffy.com). Ono što je jako žalosno je da te slikovnice nema kupiti kod nas već u Zagrebu, te smo i mi tako slučajno došli do njih kada nam se babo vraćao sa službenog puta preko zagrebačkog aerodroma na kojem ih je i kupio.

Slikovnice su jednostavne, sa jednostavnim ilustracijama i bez suvišnog teksta. Svaku ilustraciju prati jedan stih koji se lako pamti i na taj način djetetu razvijate govor i za vrlo kratko vrijeme i ono počne da učestvuje u čitanju ponavljajući zadnju riječ svake strofe. Npr. prva strofa iz slikovnice Miffy u zoolškom vrtu

"Idemo u zoo danas
To je prava radost za nas
Upravo mi reče tata
Krećemo za pola sata"

i druga

"Tramvaj hita, tramvaj žuri
Cilju svome brzo juri
U tramvaj Miffy sjeda
i ulice vani gleda"

i jedna iz sredine kada Miffy posjećuje kavez sa majmunima

"Majmunu je ovom prvo
Da skoči na neko drvo
Kao da nam želi reći
Svakim danom sve sam veći"

Kao što vidite, znam manje više sve napamet :).
Doduše kada čitam zamijenim neke hrvatske riječi sa našima ali se u većini slučajeva ne izgubi rima.

Teme su također super:
Miffy na plaži
Miffy na igralištu
Miffy mala vila
Miffy na snijegu
Miffy plače
Miffy slavi rođenda
Miffy u kući
Miffy u zoološkom vrtu
Miffy u bolnici
itd.

U svakom slučaju, u moru slikovnica koje ničemu ne služe i nenose nikakvu poruku, želim vam preporučiti ove u kojima će te i vi i vaši maleni, sigurna sam, zaista uživati.

http://www.forum.hr/showthread.php?t=81275
http://www.profil.hr/knjiga/miffy-u-bolnici/5871/
http://www.ezadar.hr/clanak/miffy-dobila-muzej-u-nizozemskoj
http://www.vjesnik.hr/html/2010/05/22/Clanak.asp?r=kul&c=4

17.06.2010.

Ako mogu oni što ne možemo i mi?

Kako sam najavila u prethodnom postu, prošle sedmice smo Vils i ja bili u Sloveniji. Išli smo u posjetu jednom parku prirode koji se zove Logarska dolina. Googlanjem je moguće pronaći sve informacije o tom parku i svakako ako budete u Sloveniji i imate koji dan viška preporučujem da ga posjetite. http://www.logarska-dolina.si/ang/index_a.html

Ovo putovanje je bilo puno spoznaja za mene o Sloveniji, slovencima, svemu onome što oni jesu, i neminovno uspoređeno sa onim što mi nismo. Priča ide dalje.

Možda da krenem od podatka da se radi o parku prirode koji je od bukvalno ničega, ili bolje rečeno ničega posebno, napravio godišnju posjetu od 50,000 turista koji uđu u dolinu i zadovoljni odu praznih džepova (čini mi se da je to taj broj, al provjeriću sutra - može biti samo veći). A sve pare ostaju u džepovima domaćina. Kako?

Pa njegova posebnost je u tome što parkom upravlja neprofitno preduzeće koje su prije 18 godina osnovali vlasnici farmi koje se nalaze u granicama parka, zatražili koncesiju  na prostor od države, prepoznali zajedničke interese, bili dovoljno pametni da pođone kvalitetne i pametne ideje iz drugih sličnih područja i došli do toga da su 2009. godine proglašeni Evropskom destinacijom izvrsnosti. A da li ste vi ikada čuli za Logarsku dolinu?

A kada kažem da su to napravili od ničega posebno, to ozbiljno mislim. Sada ću vam nabrojati šta oni imaju u toj dolini:

1. četiri kuće koje iznajmljuju sobe u fazonu seoskog domaćinstva i jedna ima restoran, jedan pansion, jedan hotel i jedan restoran s tim da su to sve kuće građene u njihovom prepoznatljivom stilu i od njihovog čuvenog solčavskog drveta. Osim toga ima još par kuća visoko na planini od kojih ne znam koliko iznajmljuje sobe, a jedna ima restoran.

2. Jednu edukativnu stazu od nekoliko kilometara koja se prostire kroz dolinu (od ulaza do vodopada) i na kojoj nema apsolutno ništa posebno osim šume, izvora rijeke (koja je proglašena spomenikom prirode), izgrađene kuće koja predstavlja repliku planinskog katuna u kome se skrivaju stočari i drvosječe zimi, i... pa to je to. Ništa više. Ah da, ima i jedan kamen koji je prirodno rascjepljen na dva dijela pa je izmišljena legenda da  ćeš se, ako prođeš između a ne dotakneš ni jednu stranu, udati u narednih 7 godina. Bezze, ali kod turista pali. Mada iskreno to nigdje ne piše, na nekoj tabli ili slično, ali neki ljudi uzmu vodiča ili ti pisani guide u info kućici pa saznaju.

3. Park cvijeća - nisam ulazila ali iz daljine je to samo livada na kojoj nisam vidjela neko posebno cvijeće

4. Vodopad, ništa drugačiji od Skakavca. Pored vodopada, na visini, ima neki bife i to je to.

5. Sve proizvode od mlijeka su brendirali, dali im ime Latvica i fino upakovali i prodaju turistima.

5. Imaju neku autohtonu solčavsku ovcu od čije vune rade filc i onda prave proizvode od filcane vune te iste prodaju turistima.

Osim toga, možeš iznajmiti biciklo i vozati se cestom, vidjeti krave, konje i goveda, jesti domaću hranu u pet objekata, zimi se možeš penjati po ledu i to je to. Mislim da nisam ništa zaboravila.

Ali je to tako sve fino upakovano da turisti, pa i ja sama, padaju na trepavice. A Tita mi, ništa posebno, to kod nas ima na svakom ćošku.

E pa sad, kada to ima na svakom ćošku, zašto o zašto mi ne znamo! Mi jednostavno ne znamo, imamo bezobrazne i nesposobne ljude bez ideja, bez vizije, bez želje. Imamo ljude koji ne vjeruju jedni drugima, koji ne znaju cijeniti vrijednosti koje imaju u svome okruženju, koji u autohtonim sredinama grade moderne objekte i farbaju ih u drečave boje, pokrivaju stare bosanske kuće nekakvim odvratnim limovima umjesto naših finih krovova, ne znaju upakovati onaj sir, brendirati proizvod od autohtone ovce, cuke, mace, šta ja znam....

Naprosto ti se plače kada vidiš kako uz samo malo volje i vjere komšije u komšiju stvari mogu da funkcionišu. A nije ni kod njih bilo sve uz pjesmu, bilo je raznih peripetija i sa vlastima i među njima, ali zajednički interes je gurao stvari naprijed.

Eto tako. Staviću u galeriju neke slike da vidite kako to izgleda. Svakako još jednom preporučujem da posjetite, posebno oni avanturističkog duha.

A slovenci su me oduševili. Čula sam da se ljudi šegače sa njhovom opsesijom bavljenja sportom (za koju kažu sami da je eskalirala zadnjih 10 godina) ali tek kada tamo dođeš vidiš koliki su stvarno ti ljudi fanatici. Vidjeli ste kad odete na more da svaki slovenac ima ili dasku za jedrenje ili biciklo, i oni su stvarno takvi. Cestama u Sloveniji, onim sporednim naravno i to onim koje idu na kakvu planinu, na svakih 100 m neki biciklista sportaš, na planinama u sred radnog dana mlađahni hodači, mount bajkeri, svaki od njih se bavi sa najmanje dva sporta a zimi im je npr. obiteljski izlet da uzmu sanke i onda pješke krenu uz neku cestu prema planini, te nakon sigurno sat i više hoda uzbrdo, sjednu na sanke i spuste se nazad do auta istom tom cestom. Možete li uopće sebe zamisliti da to radite? Ja ne mogu. Ali slovenci mogu. I svaka im čast. A Mujo bi, da može, autom i u spavaću sobu.

p.s. ne može više od 10 slika za danas, pa ću sutra staviti ostatak. a baš je komplikovano, ovo mi je prva i vjerovatno zadnja galerija koju postavljam :(

Ulaz u dolinu Cvjetak Seosko domaćinstvo koje izdaje sobe Detalj sa balkona sobe Stari namještaj u sobi - to je fol Još jedno domaćinstvo Konji Info pult Lijepo upakovana voda koja sama teče
06.06.2010.

Miješano

Umorna sam od traženja aranžmana za ljetovanje. Ubi potreba da se nađe best deal. A na kraju ćemo opet otići na onaj koji sam prvi zapikala i potrošiti bruku para. A ovi sati provedeni za kompjuterom će biti uzaludno potrošeni.

Ah lijepa vremena kada nije bilo interneta i kada se sve završavalo preko turističkih agencija. Nije da i sada to nije moguće, ali ubi potreba za best deal-om.

Kupovina laptopa je na stand by-u. Mislim da će ipak biti PC. Navika je navika. A ko zna, do sutra možda puhne neki novi vjetar.

O poslu nisam pisala čini mi se godinama. Imam jedan projektić koji vodim o razvoju eko turizma pa naredne sedmice trebam u Sloveniju. Posjetićemo jedan Regionalni park prirode i nadam se saznati nešto novo. Inače projekat nam je baš kulj, laganini, no frks i nadamo se sa konkretnim rezultatima bez puno šuplje.

Malo su urijedila ova putovanja. Prije se pravo putovalo, a već par godina samo po BiH. Od tog neputovanja sam se nafurala da me je strah aviona, a u Sloveniju idem avionom. Vils će me držati za ruku i tješiti ako se prepadnem :)

Osim toga ostavljam dijete dva dana...A nisam ni o njoj dugo pisala. Cura mi je mašala narasla, ne može čovjek nikako da prestane da se divi stvarima koje radi, govori, izvodi ...

Još mi nije odobrena komisija za odbranu doktorata tako da odbrana neće prije septembra.

I malo mi se manta. Mislim da je do cirkulacije u vratu.

02.06.2010.

Mac ili PC

Neku noć ostavim ja laptop na stolu uključen u struju. U mraku muž zapne za kabl i obori ga. Laptop se raspolovi. Još uvijek radi ali je "puk'o" :O)

Iznenada sam došla u situaciju da kupim novi laptop. Kaže Najdraži "kupi Mac" i zadevera me.

Noćima već ne spavam, surfam i tražim informacije.

Mislim da ću kupiti Mac.

<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1040384
online

Powered by Blogger.ba