... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

28.05.2010.

Čudni su putevi bloggerski

Prije nekoliko dana dobijem jedan mail.  Javila mi se cura koja dugo čita moj blog ali je jedan post natjerao da se napokon javi. Onako iskreno, možeš to osjetiti iz svake riječi, poželjela je da se zahvali.

Kaže ona "eto mene u Sarajevo za par dana hajmo se vidjeti". Ne baš bukvalno ovako al' tako nekako. I ja kažem "hajmo".

Nađemo se mi danas. Neću vam pisati kako je cura divna i krasna, jer da nisam to osjetila iz svake njene riječi i pretpostavila da će biti takva i "uživo" vjerovatno ne bih ni rekla "hajmo".

Nego sam htjela da napišem kako su čudni putevi bloggerski. Sjediš tako sa nekim ko te čita godinama i zna sve o tebi a ti ne znaš ništa o njoj. Ne znam kako je doći, sjesti i pričati samnom o kojoj sve znaš a prvi put  me vidiš  ali je definitivno čudno sjediti i pričati sa osobom koja o tebi sve zna a ti o njoj ništa. Pokušavaš biti opušten, kao da se znate sto godina, a nije da se ne znate, znate se, samo jednostrano. Pokušavaš u sat ili dva saznati sve o njoj kako bi nadomjestili taj gap u nepoznavanju. Zanimljivo je saznati kako te neko percepira i shvata tvoje pisanje te kako te zamisli kao osobu. Koliko se očekivanja ispune ne znam, možda nam ona kaže ako pročita ovaj post i odluči da se javi. Ali mislim da te u takvim situacijama čitalac osjeti jako bliskim, skoro pa dobrim prijateljem i čak poželi da ti se otvori i priča svoju priču kao što možda ne bi nikome uradio. I neka. Nemam ja ništa protiv. Čak naprotiv. Bude mi čast.

Imam ja još nekih čudnih situacija gdje me čitaju ljudi sa kojima radim i onda, u zavisnosti od osobe,  neko nikada ne pričao o tome da me čita a neko voli da diskutuje o onome što pročita. Bilo mi je prije to neobično, ili bolje rečeno bilo mi je draže da ljudi ništa ne pitaju i prave se da me ne čitaju jer mi je to davalo neku prividnu sliku trajanja anonimnosti.

Blog je danas za mene jedna potpuno druga stvar u odnosu šta je bio, pa možda i do prije godinu dana. Osjećam se kao javna ličnost. I ne dižem ručnu kod upoznavanja sa ljudima niti kada neko ima potrebu da diskutuje. Čak otvoreno pričam o blogu i glasno izjavljujem da ljudi nešto mogu tamo pročitati. Dajem link na blog budućim mamama. Opustila sam se. I rado diskutujem o onome što pišem na blogu. Istina, promijenila se i struktura postova ali daleko od toga da to više nisam ja.

Jednom mi je dragi blogger OsobaA napisao da je toliko toga samnom preživio na ovom blogu. I kad skontaš fakat. Godine su prošle, neke krupne stvari su se izdešavale i sve su našle svoje mjesto na ovom blogu. Trudnoća, porod,majčinstvo, doktorat, godišnji odmori, rođendani, projekti, putovanja...

Eh kad se samo sjetim. 5,5 godina života je zapisano na ovim elektronskim stranicama, s tim da je jedna godina, ona prva, nepovratno izbrisana i dan danas mi je žao zbog toga. I stvarno smo svašta prošli zajedno. Vi samnom i ja sa vama. I pomogli ste mi dosta sa svojim kritikama, vjerovali ili ne . Tjerali ste me da se zapitam nad nekim stvarima, nad sobom, da razmislim o svojim postupcima, razmišljanjima. Neki me nisu shvatali, pogrešno tumačili ovaj jednodimenzionalni svijet, neki su me i predobro shvatali.

Ljudi, hvala vam kako god okrenete. Hvala svima koji su ikada ostavili pozitivan ili negativan komentar na ovom blogu. Hvala i vama koji niste. Blog i vi ste mi toliko obogatili život da je to teško objasniti. Ovo ja onako iskreno.

27.05.2010.

Drugo polufinale i Ljetovanje

Iskreno rečeno, u drugoj polufinalnoj večeri konkurencija je bila žestoka i zbog toga Feminemke nisu imale puno šansi. Osim njih bar pola pjesama je bilo na isti kalup balade tako da ...sorry but.

Njemačka mi je mrak i za nju ću da glasam u subotu.

Sad sam napisala kod uSvijetu da mislim da će se u subotu borba voditi između Njemačke, rok pjesama (mi ili turci) i Ukraine kao predstavnika različitih stilova, s tim da možda upadne još Grčka jer raja voli veselo.

Nisam znala da u polufinalu ne mogu glasati zemlje koje se ne takmiče pa time još više vjerujem da je naša pjesma bila dobra za uho prosječnog slušatelja zbog čega sam još više uvjerena da ćemo imati dobar plasman.

Vjerovatno je neko radio neko istraživanje ali ja mislim da Eurosong gledaju i uglavnom glasaju ljudi u dobi između 20 i 45 godina. Ove grupe ispod i iznad su manje zastupljene pa na toj pretpostavci temeljim gore iznesenu tvrdnju. No vidjećemo. More bit da sam totalno fulila.

A sada molim pomoć:

Da li možete preporučiti gdje otići na odmor u HR? Jedini kriterij je da je na ostrvu. U obzir dolaze i hoteli i privatni smještaj. Hvala!

25.05.2010.

Eurosong 2010-prvo polufinale

Kao veliki fan Eurosonga ja predvidam cjelokupno jako visok plasman nase pjesme. Dakle ne samo prolazak u finale vec medju prvih 10, da ne budem previse optimisticna. Zivi bili pa vidjeli.. Pozdrav iz Tuzle i drzimo fige za Vukasina veceras.

23.05.2010.

Sights and sounds of Istanbul

Vratiti se u Istanbul poslije jedno 5 godina od zadnje posjete dakako da budi različite emocije i sjećanja. Nije baš da je povod mog boravka tamo u periodu 1993-1999 bio baš najsretniji, ali je to period mojih teen godina, godina srijevanja i silnih promjena koje sam doživjela tako da ne mogu reći da je to bio baš čisti turistički obilazak. Osim toga,  Istanbul i Turska su u tom istom periodu također doživjeli silne transformacije ka modernizaciji i evropeizaciji, kojih sam bila svjedok, tako da ja jednostavno tamo nisam turista. Ne osjećam se tako. Osjećam se kao da se vraćam drugoj kući. Možda neću uspjeti prenijeti sve emocije ovdje na ovom mjestu, jer većinu ni ja ne razumijem, ali volim Istanbul i tako mi je žao što ne mogu češće ići tamo.

Valjalo je posjetiti toliko "neturističkih mjesta", vidjeti neke ljude, oprobati i podsjetiti se svih onih ukusa kojih ima značajan broj i uz to ugurati neke stvari koje nismo nikada vidjeli te naravno obaviti šoping..sve u samo sedam dana. I naravno pola nismo stigli iako smo imali auto na raspolaganju .

Prvi susret sa Istanbulom nakon izlaska iz aerodromske zgrade me je natjerao da pomislim kako se grad nevjerovatno promijenio - na bolje. Tako je uređen, čist, puno novih ogromnih zgrada, novih sadržaja, razvijena metro i transportna mreža.. tako da je i pored svoje veličine dobio jedno sasvim drugačije, ugodno lice.

Jedna promjena je vezana za kafu. Iako turci i dalje piju čaj, nevjerovatno se brzo raširila kultura pijenja kafe. Kada sam ja živjela tamo Neskafa je bila vrhunac kafe, espreso se moga popiti samo u šanzelize (izmišljeni izraz koji objašnjava da je nešto predviđeno samo za džet setere i one sa dubokim džepom) kafićima koji su se mogli na prste nabrojati. Danas na svakom ćošku imate Starbucks, Gloria Jeans i slične strane i domaće kafe šopove koji su pakirani turcima koji piju kafu.

I znate onaj izraz "puši ko turčin"? E pa čini mi se da će taj izraz uskoro pasti u zaborav. U Turskoj su krenuli sa tako jakom kampanjom protiv pušenja prije možda 2 ili 3 godine, tako da se od tada ne može pušiti u zatvorenim i vani postavljenim ali natkrivenim prostorima, a posebno se svako malo vrte spotovi na TV o potrebi da se ima svjež zrak bez dima i o pasivnom pušenju. I nevjerovatno je da su uspjeli smanjiti broj pušača i, naravno, svi se pridržavaju navedenih pravila tako da nema više zapušenih kafića, restorana, šoping centara i sl.

Još jednom su pokazali da su nacija koja sve može. Bukvalno. Zadivljena sam kako dišu kao jedan, kako su ponosni na svoju naciju, i kako je lako igrati na tu kartu da provučeš i najluđe ideje poput prestanka pušenja. To jedinstvo koje postiže rezultat se vidi i kroz kampanju "za čist Istanbul" . Moram napomenuti da je ove godine Istanbul i Evropski glavni grad kulture  http://www.en.istanbul2010.org/index.htm. Sve su to uspjesi koji se nižu, i džaba, drago mi je kao da je moj rođeni grad.

Naravno, život u istanbulu ima i svojih negativnih strana. To je grad koji ti jednostavno crpi energiju i pretpostavljam da stvarno moraš biti rođen tamo i srastao sa tim načinom života da bi mogao živjeti bez stresa. Nakon samo dva sata boravka tamo sjetila sam se zašto sam znala da nikada neću moći živjeti u njemu. U tom gradu samo Čak Noris može ostati normalan.  Razdaljine, buka, gužva...ti hodaš ulicom a milioni ljudi oko tebe zuje na sve strane, automobili trube, voze kao manijaci, pješak nema nikakvu prednost (ni sa djetetom u naručju), vrućina (već sada je 28 stepeni) prodavači te zaskaču na sve strane i ako znaš turski i nisi turista, ma ludilo. Grad koji živi 24 sata, nema pauze... Samo sam pomislila "lijepo Sarajevo"...

Ali opet s druge strane, poželi čovjek opet malo živjeti tamo. Recimo da mi čovjek dobije neki posao na par mjeseci dole pa da ja kao domaćica, sa djetetom, idem sa njim. Jer biti domaćica u Istanbulu  je nešto najbolje na svijetu. Taj grad i sve što čini život u njemu je dizajnirano po mjeri domaćice. Toliko sadržaja, šoping centara, šetnica, parkova...Naravno, trebalo bi mi puno para i auto :) Tako ja ponekad pomalo sanjam.

E sad. Pošto sam imala upit da napišem putopis iz Istanbula, a može se reći da smo djelimično i bili tamo turistički, možda bih mogla u nekim crticama da poredam najvažnije stvari oko putovanja tamo. Samo prije nego počnem da kažem ovo: Istanbul je SKUP do bola. Cijene su najmanje duplo u donosu na Sarajevo, i nemojte očekivati neki hotel ispod 100 eura. I pored toga Istanbul je pun. Naći mjesto u hotelu nekada može biti kao nemoguća misija, zato pokušajte planirati putovanje neko vrijeme unaprijed. I svakako ne u vrijeme Formule 1, kada cijene hotela skaču i na navjerovatnih 600 eura.

Smještaj:
Ako ste štedili za putovanje u Istanbulu, nemojte štediti na smještaju. Velika je razlika između hotela sa 3, 4 i 5 zvjezdica. Hotel sa 3 zvjezdice zaboravite u startu, a ako bukirate preko interenta (opodo.de, ebooking.com, booking.com i sl.) uvijek se nađu hoteli kod kojih nije tako velika razlika u cijeni između 4 i 5 zvjezdica. A razlika u usluzi je ogromna. Osim toga, na Sultanahmedu imate obiteljske hotele (npr. http://www.hotelsultanhill.com) čija cijena je u rangu 100-130 eura u sezoni, kao i boutique hotele koji opet imaju cijenu od 120-130 eura. Opet kada sve saberete razlika u cijeni između boutique hotela i hotela od 5 zvjezdica nije velika, a razliga u usluzi jeste. Dakle, zaključak, moja preporuka je samo hotel od 5 zvjezdica.

Osim toga, u istanbulu imate mogućnost iznajmiti stan za oko 80-100 eura dan. Evo vam npr neki linkovi http://www.thehouseapart.com/index_en.html, http://www.residencegayrettepe.com/
http://www.taximhome.com/ .

Po mom mišljenu najbolji dio grada za odsjesti je Taksim. Ljudi obično idu na Sultanahmed. Međutim, to je idealna lokacija za obilazak starog grada ali i nije baš naj naj za hodanje navečer. Blizu su Laleli i Aksaray, a to su švercerska mjesta i ....you know. Osim toga, kada obiđeš stari grad sve ostalo ti je poprilično daleko. Zbog toga Taksim dođe kao neka centralna zona odakle je sve što je od interesa otprilike iste razdaljine :). Dio Taksima koji se zove Talimhane je pretvoren u hotelsku zonu i tamo su manje više svi hoteli ekstra 4 i 5 zvjezidica kao i boutique hoteli.

Transport;
Taksi je jedina stvar koja nije skupa tj u rangu je Sarajevskih cijena, zato preporučujem vožnju taksijem na bliže lokacije. Osim toga, metro prema šoping centrima na Mecidiyekoy i 1 i 4 Leventu, a imaju sada razvijen i brzi tramvaj i metrobus http://www.turkeytravelplanner.com/Maps/ist_metro_map.html. Minibus, dolmus, autobus zaboravite - to je maltretiranje prve vrste.

Šta vidjeti:

Naravno da svi znate šta treba vidjeti od starina na Sultanahmedu, Kapali carsiya, ovo ono.

Osim toga ja ću vam jos reći da ako želite osjetiti kako živi bogati dio Istanbula trebate otići na Bebek  i tu popiti kafu u npr. Starbucks-u pa prošetati uz more do Rumeli Hisar-a (to je svakako tvrđava koju možete posjetiti turisticki - ima slika par postova ispod).

Ortakoy se često spominje kao turistička destinacija - tamo treba otići nedjeljom kada ima otvorena prodaja rukotvorina. Obavezno pojesti Firinda kumpir ili Gozleme i popiti čaj u čajdžincama uz more i džamiju.

Nije lose i otići na Levent pa setati prema Etileru i dalje na Bogazici univerzitet koji se nalazi na Rumeli Hisar Ustu, pa sići na Guney (južni) Kampus univerziteta http://www.boun.edu.tr/resimler/guney_kampus_1.html  i odatle se pored univerzitetskog bazena spustiti na Bebek.  Malo da se pohvalim da sam i ja magistarski radila na ovom Univerzitetu.

Obavezno posjetiti Yildiz park http://en.wikipedia.org/wiki/Y%C4%B1ld%C4%B1z_Park koji, osim što je predivan, ima i svoju istoriju i vile u kojima su živjeli sultani gdje se može popiti čaj i pojesti menemen (kajgana sa povrćem - super stvar) kao i ostala jela sa menija.

Ako imate volje, preći brodom sa npr. Besiktasa na Kadikoy i onda uzeti taksi do Caddebostan pa tamo šetati nepreglednom šetnicom uz more ili obaviti šoping na Bagdat caddesi ulici. No to može biti malo zahmetli i preporučujem ako imate vremena.

Ovo ostalo što treba vidjeti stavljam u naredno poglavlje "Putovanje sa djecom".

Mjesta koja možete obići ako putujete sa djecom:
Ova mjesta u nastavku također možete obići i bez djece :)
Miniaturk - park minijatura turske i islamske arhitekture/kulturne baštine
http://www.miniaturk.com.tr/
Dolphinarium- šou sa moržom i delfinima http://www.istanbuldolphinarium.com/
Gore spomenuti Yildiz park
U soping centru Kanyon na 1. leventu ima Robot Zoo http://www.robotzookanyonda.com/
Kazu da ima neki zoloski vrt, mi nismo isli, navodno je daleko.
Kada budete šetali Bebekom, u samom centru kod McDonald's-a ima super otvoreni park za djecu sa ljuljama, toboganima itd.
Čula sam ali nisam bila, da na Bayrampasi ima Aquarium soping centar u kome imaju veliki akvarijumi sa ribama i izlozba figura (čini mi se ratnika) od leda.

Gdje obaviti šoping:
Terenutno najbolji šoping centar je Istinye Park na Istinye. Pošto je to na drugom kraju Istanbula, ako ste na Taksimu, sjednete na metro do 4. Leventa i odatle uzmete taksi jer je blizu. Taj šoping centar je najnoviji i po ponudi najbogatiji. Osim toga na 1. Leventu (isto metroom do stanice 1. Levent) imate 2 šoping centra jedan do drugog - Metro city i Kanyon. Kanyon je jako specifičan po svojoj arhitekturi, to je otvoreni šoping centar tako da možete pušiti dok šetate :). Sva tri šoping centra možete progooglati da vidite šta u njima ima i kako izgledaju. Osim toga ima još milion šoping centara ali ova tri su moj izbor. U Kanyon i Istinye park na ulaznom info pultu možete uzeti kišobran kolica za djecu ako ostavite ličnu kartu.

Šta jesti:
Slano: doner (durum, pilav ustu, iskender), urfa i adana (onako i durum), na emononu probati balik ekmek (riba u hljebu koja se prodaje sa usidrenih brodova, kokorec  (ko voli goveđa crijeva :) i firinda kumpir (dzinovski krompir iz rerne koji raspolove, naprave pire i napune cime hocete)  na ortakoyu, lahmacun, pide (karisik -mjesano, kusbasi - sa sjeckanim mesom, sucuklu-sa sudžukom, i kasar peynirli-sa sirom).

Piće: cola turka, uludag gazoz, cay.

Slatko: keskul, firinda sutlac, profiterol ekler, kazan dibi, tavuk gogus, kahramanmaras dondurma (sladoled) i mado dondurma (mado je njihova prodavnica/kafic sladoleda).

Od tijesta: simit, pogaca.

Ako vas njoš nešto interesuje a ja nisam napisala pitajte!  Sve što vam ovdje nije jasno možete dodatno progooglati, sve ima na internetu.
Ako se još nešto sjetim, naknadno ću dodati i požutiti da vidite izmjene.

12.05.2010.

Za ovakav post je teško smisliti naslov

Jedna ovamo, prepoznaće se, danas je na fejsbuk postavila sljedeći status: "everyone has 3 lives: a public life, a private life and a secret life". Plaho me se to nešto dojmilo da evo i večeras razmišljam o tome.

Dakako da se slažem sa navedenom mišlju, pa čak imam i dodatak: nekada private life može postati public life, a private life bogami može postati i secret life.

Jedan ovamo tvrditi da 90% brakova danas ima lijepu fasadu a u stvari unutra stvari baš i ne štimaju. Samo onako s vana lijepo izgleda, a u stvari se brak održava radi očuvanja porodice, djeteta, radi rodbine ili prijatelja ili generalno okruženja, straha od promjene postojećeg stanja itd.

Razni su razlozi zbog kojih stvari ne štimaju. Možda stvari ne štimaju "intimno" a izvan toga sve super štima, možda "intimno" super štima a okolo ništa ne štima jer su različiti karakteri, očekivanja, nadanja, možda ne štima ni "intimno" ni izvan toga ali imaju dijete ili jedno ima visok prag tolerancije pa trpi...ma ako bih sada nabrajala lista bi bila podugačka.

U suštini se slažem i sa gore navedenim postotkom i rekla bih da je čak i manji broj brakova u kojima sve super štima. Barem ovo što ja nekako percepiram iz okruženja čini mi se da čovjek u osobi suprotnoj spola uglavnom dobije svoju suštu suprotnost ili nešto što nije očekivao da će dobiti. Koliko god dugo se prije toga zabavljali i mislili da su spoznali jedno drugo.

Pitanje je da li je dobro trpiti iz gore navedenih razloga ili se je bolje rastati i započeti novi život. Tragati dalje...ili možda tu staviti tačku.

Ako gledamo sa aspekta islama razvod je Allahu jedno od najmržih djela. Dakle preporučeno je tragati za rješenjima dok god ima i najmanji tračak nade da se nešto može promijeniti.

Lijepo bi bilo da se nikako ne poznajemo pa da ja mogu malo otvorenije o ovome pisati a vi malo otvorenije komentarisati, ali...Ovako ja malo pretočih misli svjesna da ni kod nas stvari ne štimaju baš 100% pa se pronađoh u dotičnoj misli, a vi, koliko mislite da otvoreno možete komentarisati, bujrum...

06.05.2010.

Tratinčica zemljoradnik

Kažu da nema ništa zdravije od rada na zemlji. Kažu da zemlja izvlači svu negativnu energiju iz čovjeka i da iznimno dobro utiče na zdravlje. Svojevremeno su jednom oboljelom prijatelju savjetovali da nađe sebi neko drvo i svaki dan sjedi na zemlji ispod njega neko vrijeme da bi zemlja izvukla negativnu energiju. Zvuči kao praznovjerje ali dokazano ja da nije. Samo dakako da ne djeluje tako brzo i efikasno kao lijek.
 
Osim toga, raditi nešto na zemlji ili tako sjediti ispod drveta sigurno i da smiruje čovjeka. Isprobano.

Prošli vikend smo sijali bašču. Porodično. Doduše samo troje od većeg broja ali ostali imaju izgovore - leđa, djeca i godine. Za samo jedan dan smo posijali cijelu bašču. Ovo je druga godina za redom da imamo izglede da pojedemo nešto organsko iz naše bašče. Prošle godine je mene sijanje mašilo ali ove godine je plan da se aktivno uključim u sve dijelove uzgoja -pljevljenje, zalijevanje i istraživanje metoda za uništavanje štetočina koje su dozvoljene prema pravilima organske poljoprivrede.

Osim upale guzno-nožnih mišića i ukočenih leđa ostane ti onaj pozitivizam u tebi da si radio nešto nesvakidašnje, korisno i da si bio u kontaktu sa zemljom, sa svojom suštinom (if you know what I mean). Biće graška, paradajiza, luka crvenog i bijelog, jagoda, salate, krompira, kukuruza, suncokreta, ribizli, a i voća, samo treba okrečiti voćke. A to ćemo naredni vikend.

Dakle, nikakav fitnes. Od sada samo zemljoradnja. A i ruke su mi bile baš ovakve kao na slici. Trebalo mi je tri dana da izribam zemlju koja se uvukla u sve pore na rukama :)

<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1012467
online

Powered by Blogger.ba