... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

26.02.2010.

"Ja samo želim da budem bolji čovjek"

...je rečenica koju izgovara Amar, glavni junak filma "Na putu", pokušavajući da objasni svoje naglo okretanje vjeri.

Sinoć smo bili dvoje u masi 6000 ljudi koji su došli da odgledaju film. I sve se bojim da je prerano napisati bilo kakav komentar  jer mi se priča jednostavno  nije slegla. Ovo je prvi film koji smo Najdraži i ja komentirali dugo poslije njegovog završetka.

Naprosto ne mogu da se odlučim da li mi je film dobar ili sjajan, ali moram reći da mi je puno bolje obrađen od Grbavice. Jednostavan. Bez puno filozofije. Približen običnom gledaocu. I vjerujem da Medu nije dobila samo zato što već jednog ima. Ali Oskar? Ko zna..

Tema filma predstavlja našu svakodnevnicu koja je manje ili više skrivena od očiju javnosti. Nema onih idiotskih dijaloga od kojih se koža ježi, jasno se prikazuju razlike između dva ekstrema. Modernog života, neko će reći nametnutog zapadom, i islamskog života.

Meni je sprva bilo nejasno zašto su se morale Vehabije (ili Selefije) uzeti kao primjer tog drugog ekstrema. Prvenstveno zato što lično mislim da Vehabije nisu oslikane kako treba i da ih je u stvari Jasmila prikazala vrlo blago, čak ih u potpunosti približila sunitskim muslimanima. Učinilo mi se da bi priča bila puno prihvatljivija i blaža da je Amar kojim slučajem ušao u vjeru kroz društvo sunitskih muslimana. Jer ono što on izgovara iz naslova ovog posta, te njegovo cjelokupno ponašanje u filmu bi isto tako moglo u potpunosti korespondirati "srednjoj struji" ili tradicionalnom islamu u BiH.

Međutim, poslije sam shvatila da je ona oslikala pojavu u našem društvu koja je česta i koja se veže za Vehabije, te da je morala uzeti Vehabije za primjer kako bi mogla staviti jačinu na preobrazbu.

S druge strane, ako ostavimo Vehabizam po strani, Jasmila se također dotakla još jedne pojave u našem društvu, a to je nemogućnost prihvatanja da neko, ko je do jučer bio ateista i "znamo ko su mu roditelji i kako je odgajan" odjednom postaje vjernik.

Našem čovjeku je tako teško shvatiti i prihvatiti da se vjera u Boga može pojaviti bilo kada, i da nije čovjek taj koji pronalazi vjeru. Vjeru Allah daje, Allah sam bira kome će otvoriti srce, koga će uputiti na pravi put. On je tu u nama od našeg rođenja, mi znamo za Njega i uvijek smo ga osjećali iako nismo tako odgajani, i samo je pitanje kada će se, i da li će se vjera probuditi u nama. Ljudi koji "otkriju vjeru" bivaju predmet ogovaranja i neki čak ismjani u našem društvu ("znam ga kad je olešen lež'o nasred Ferhadije a vidi ga sad"), poneki i odbačeni od prijatelja pa čak i rodbine. I sama sam takva bila pa znam o čemu pričam.

I samo neprihvatanje njegovog ponašanja od strane Lune ukazuje na to. Bez obzira na prednosti koje donosi njegova promjena (prestanak konzumiranja alkohola, bolje psihičko i fizičko stanje koje rezultira trudnoćom), ona ne želi tu promjenu. I ljubav tu više nije dovoljna. Doduše, opet ovdje stavljam naglasak na Vehabizam i pitam se da li bi Luna prihvatila Amara da nije u pitanju taj, nazovimo ga, ekstremni pravac u islamu.

Ali kada je krenula odjavna špica, prvo što sam pomislila je da je film nedorečen. Jednostavno nešto fali. Poslije mi je Žena zmaj rekla šta je to. Priču najviše osjetimo iz Luninog ugla, a najmanje iz Amarovog. Osim rečenice da on želi da bude bolji čovjek i da je to uvijek nešto osjećao a tek sada zna šta je to, gledalac nije mogao da osjeti stvarno produhovljenje koje je osjetio Amar i koje ga je nagnalo na okretanje islamu.

E to meni fali. Ta emocija otkrivanja vjere. Jer mi od trenutka otkrivanja vjere pa do kraja filma on djeluje kao da je udaren mokrom čarapom. Međutim, to može biti i zato jer se tako ponašaju oni koji urone u Vehabizam. To ne znam.

Zato još ne znam da li je film dobar ili odličan. Nek' još malo stane. Žao mi je ako sam onima koji nisu gledali film pokvarila ćeif.

p.s. Samo moram da prokomentarišem da asploutno nema smisla najaviti film u 20:30 a početi u 21:00, te iskažem svoje ogorčenje idiotskom publikom koja se smije, plješće i dobacuje kada nije vrijeme za to, a ne zna zapljeskati kako treba na kraju filma, kada je red da se plješće, nego jedno preko drugog žuri da što prije izađe kako bi izbjegli gužvu.

23.02.2010.

Žena zid

Na poslu imam jednu nadrealnu situaciju. Veliki projekat, puno zemalja, nekoliko partnera i jedan zid. Zid od partnera koji ništa ne razumije i neće da sarađuje.
Osjećam se kao da komuniciram sa vanzemaljcem. A još obje pričamo jezikom bivših nam zajedničkih prostora.
Žena zid mi je toliko utjerala strah u kosti da se bojim zaviriti u Inbox kako ne bih ugledala još jedan mail od nje.
Žao mi projekta, potrošilo se bogami vremena i znoja da se napiše i još dobije, i sad radi vaznemaljca može sve pasti u vodu.

Ali tu su i dobre vijesti. Cvjetić je sam počeo da ide na tutu, ničim izazvana. Uz to je danas prvi put rekla "mamice". Doduše na turskom, ali i to se pika :) Da, dijete mi je za sada bilingualno.

17.02.2010.

Nisam se pohvalila

Prije sedam dana predala sam doktorat.

15.02.2010.

Posjeta očnom doktoru

Želim da napišem jedan post koji bi trebao da bude vrsta preporuke mamama da prekontrolišu vid svoga djeteta u najranijoj dobi.

Kada sam razmišljala o rastu i razvoju svog djeteta u to razmišljanje su uvijek bile ugrađene i misli o pregledu vida u određenoj životnoj dobi, a svakako prije škole. Tu posjetu oftalmologu sam stavila u isti rang kao i posjetu zubaru koju treba napraviti nekada u najranijoj dobi bez obzira da li ima karijes u ustima ili ne, ne precizirajući sebi u glavi kada. Jednostavno da vidimo da je sve u redu bez obzira što nije upitno da dijete vidi. Tek kasnije sam saznala neke stvari koje želim podijeliti sa vama.

Naime, da bi se utvrdilo da li dijete dobro vidi, tj. da li ima neku dioptriju ili neki drugi očni problem kao što je npr. strabizam (predlažem da obavezno pročitate šta je strabizam) nije dovoljno da ga pregleda pedijatar prilikom standardnih posjeta u dobi između 0-5/6 godina, dakle prije polaska u školu. Prvi ozbiljan pregled vida svakako i ide tek u sklopu sistematskog prije polaska u školu, što je jako, jako kasno za bilo kakve popravke.

Ono što svaka mama treba znati jeste da se dijoptrija kao i većina poremećaja kao što je strabizam uspješno liječi u periodu od rođenja pa do 4-5 godina, tako da pregled sa šest godina dolazi prekasno da se radi na korekcijama vida. Tada se mogu preporučiti naočale i vrlo vjerovatno je da će se one morati nositi cijeli život. Pri tome molim Letećeg Holanđanina, našeg dragog bloggera oftalmologa, da komentira ove moje riječi ili da napiše post na svom blogu a ja ću ga rado linkati.

Neki ljudi nikada ni ne otkriju da imaju strabizam pa ga ni ne liječe, kao što je slučaj sa mojim zetom koji je taj problem uočio danas sa 30 i kusur kada su kod njegovog sina dijagnosticirali isti. Da li dijete ima dijoptriju ili ne možete saznati tek nakon ozbiljnog oftalmološkog pregleda jer dijete ne zna reći da li ima problema sa vidom. Ono se rodi sa tim i oči prilagođava postojećoj situaciji.

Što vam sve ovo pišem? Cvijetak od prije 5 dana nosi naočale. Istina je da sam htjela otići oftalmologu ali kako nisam zadala sebi u glavi kada, vjerovatno to ne bi još ni učinila da sinu gore spomenutog zeta i zaove nisu sa 4 god dijagnosticirali strabizam te tragom te priče nismo saznali sve ovo gore navedeno. To me je i natjeralo da odemo oftalmologu, gdje smo nakon mučnog pregleda (ipak djete sa 2,5 godine teško može mirovati u mračnoj prostoriji sa svim onim "groznim" mašinama) ustanovili "+ 0,75" dioptriju koja nije strašna ali su naočale ipak preporučene. Neka vas ne obeshrabri mučnost pregleda jer drugo dijete od iste zaove je sa godinu dana i mjesec prošlo isti pregled bez problema. Nažalost, ili na sreću, i njoj je tako rano dijagnosticiran blagi strabizam ali ona ima puno više šanse da ga izliječi od svoga brata jer je on ušao u gornju granicu sa svoje 4 godine.

Dakle, djeci sa godinu dana je moguće izvršiti pregled i tako mala djeca također mogu nositi naočale. Ako uočite problem vezan za strabizam, uz napomenu da postoji i bebeći strabizam koji sam izlazi do navršenih 9 mj života, obavezno posjetite oftalmologa kao i ako roditelji imaju dioptriju i nose naočale. Naravno i svi ostali, jer ni ja ni suprug nemamo dioptriju ali Cvjetak ima.

A nadam se da će nam Leteći dati puno više informacija na ovu temu.

11.02.2010.

Dilema dana

Da li sam blogger ili fejsbuker/fejsbukaš (:D), nikako da skontam.
A i ova rastrganost između dvoje me ubi :)
10.02.2010.

Monitor 16:9

Nemojte se zeznuti pa slučajno uzeti LCD monitor 16:9. Užas, užas, užas. Ispoadoše mi oči, sve slike izdužene. Hoće mi nešto biti kako sam se izradila.
Jedina dobra stvar je što zamjenom monitora moradoh očistiti stol u kancelariji i spoznah u kakvom užasu i prljavštini radim.
Ne znam koliko često praktikujete čišćenje kancelarije, ali ja to radim jednom u sto godina. Od sada imam krpicu i FU FU i planiram to raditi malo redovnije. Čisto radi svog zdravlja.
A sad odoh plakat'.

07.02.2010.

Zajedno za život

Možda sam sama sebi smješna glede Psihomodopop, ali se sam definitivno mogla zamisliti na sinoćnjem koncertu u Zetri. Drugarica Mica i ja smo cijelu noć tračale i uspoređivale "nekad" i "sad"...kad smo bile prvi put na koncertu, na kojim koncertima smo bile zajedno, brojale koliko godina je prošlo i definitivno ostale zapanjene da djeca godišta njene curice, a čini mi se da je ona '99 ili '00, znaju sve pjesme Plavog orkestra napamet.

Pošto se zadnji koncert Plavog orkestra od prije 10tak i kurus godina u Sarajevu meni ubraja u 4 naj naj koncerta na kojima sam ikada bila, vidjeti ih ponovno na sceni, omatorile i poneke sa trbisuma kako pjevaju stare hitove me je definitvno vratilo u ONE dane. Prisjeti se čovjek koječega, poželi štošta, i barem za taj jedan sat koliko su bili na sceni odleti u zimske dane kraja osamdesetih .... i pjeva...

Najveće otkriće večeri je da Dino Šaran ipak zna pjevati! :) Razlika između koncerta sa pravim ozvučenjem i prostora poput Koloseuma je drastična i tek tada čuješ kako neko stvarno zvuči. Ok, nije savršeno ali ipak je pjevao. Od 0 do 10, ocjena 8 :)

Đuro zabavan kao i uvijek, Dino Merlin veličina kao i uvijek.

Sve u svemu divan koncert, lijepo sam se provela, Edi M. želimo brzo ozdravljenje i jedva čekam da izađe novi album Plavog orkestra.

Za kraj, uživajte...

06.02.2010.

Ostarilo se

Zamislila sam se na koncertu Psihomodopopa kako stojim u gomili i pjevam "Frida je bila moja kraljica" i bilo mi je pravo smjesno.

02.02.2010.

Samo opušteno

Nisam odavno napisala niti jedan post o djeci i odnosu majka dijete pa je možda red da iz glave izađe ovaj jedan koji se kiseli poprilično dugo a nikako da ugleda svjetlo dana. A bude mi pravo drago kada vidim ovu kolekciju postova sa strane iz serije Mama Tratinčica savjetuje i ponekad odem i pročitam neki stari u kome nađem novih komentara. A i dan danas dobijem poneki mail od mama prvorotki :)

Nisam ja neki pedagog niti odgajam dijete savršeno (čak već vidim i lagane naznake razmaženog derišta :), ali mi se čini da pozitivan stav može dosta da utiče na druge kako bi i oni bili opušteniji u svom odnosu sa djetetom.

A biti opušten sa djetetom je stvarno itekako važno. Neko je opušten prirodno ali opuštenost se može i naučiti.

Dijete ne možete držati pod staklenim zvonom. To niti je racionalno niti je moguće.

Majke, opet provrotke najviše, su stalno u nekom stresu da je dijete PREčisto tj da se pere svako malo, uz to kupa svaki dan i da je namazano, sjajno i miriše na razne kreme na kilometar.  Zatim su u stresu da dijete ne smije dotaći niti staviti u usta ništa što nije sterilizirano po 100 puta, a nedaj Bože da ispadne jednom na kućni pod pa da se vrati djetetu u usta. Zatim je tu stres od bolesti i kontakta sa drugim ljudima, koji jeste opravdan prvih 40tak dana, ali poslije toga po meni nije ni racionalan ni opravdan. Pri tome je uvijek pitanje da li izvesti dijete vani ako je ispod ugodnih 20 stepeni ili pada kiša/snijeg, da li ići na planinu, da li cijelu zimu provesti u kući zatvoren bez trunke zraka u prostoriji, i sve tome slično čime se može izbjeći da se dijete razboli. I kada se izađe dijete je ušuškano u stilu "nindža sam ti majko".

Ja lično mislim da se dijetetu na taj način čini medvjeđa usluga. Dijete mora da se razvija, izgrađuje imuni sistem, nauči da se bori sa bolestima. Jeste sve to stres, posebno prva temperatura, ali to je i normalno da se dešava i mora da se dešava.

Kupanje svako malo narušava prirodni balans kože. Vlažne maramice uopće nisu dobre. Kupke isušuju kožu. Kreme zapušuju pore. Puder također, još ga plus beba može udahnuti pa ni to nije dobro. Prati nakon piškenja ne mora se uvijek. Voda, voda i samo voda je sve što treba. Sapun urijetko, samo kada se ukaki, a vala ne mora ni tada (bio jednom jedan dobar post kod Letećeg o istraživanju na temu šta bolje ubija bakterije sapun, dezificijensi, antibakterijski sapuni ili voda pa kažu samo voda je u rangu sa običnim sapunom a ove antibakterijske fore čista laža).

Izazak vani otkazati samo ako padaju ćuskije ili je -20. Planina, čim mognete. Mi smo išli sa 3 mj. prvi put. Bio je mjesec januar. Naravno izbjegavati bolesne ljude i direktni kontakt sa njima. Ali ne i hodati šoping centrom u strahu da je svaka osoba koja ide u susret potencijalni prenosnik bolesti.

Sterilizaciju bočica neki kažu treba do godinu dana (link) a npr. američki doktori tvrde da nije uopće potrebno sterilizirati (link). To je do vas, ali ja mislim da je godina dana apsolutno previše. Mi smo prestali sa 3 mj. čini mi se a kada je počela čvrstu hranu tu opremu nismo uopće.

Dijete mi je znalo sjediti na podu po kafanama (naravno na jakni ili nečemu slično) glodati novčanike, mobitele, igračke koje bi nekada negdje pale na pod pa eventualno bile pod vodom sekund ili ni taj sekund.

I jednom mi je Zora rekla i u pravu je, ponekada djetetu treba i poremetiti rutinu jer ni tu sve ne treba da je savršeno. Čovjek pomisli kako muči dijete ako ga ne stavi da spava u tačno određeno vrijeme tamo gdje je naviklo da spava ili mu ne da da jede tačno onaj obrok u ono vrijeme u koje je naviklo. Snack usput, spavanje u automobilu, u kafani u naručju ili na dvije stolice, na izletu, kod rodbine i prijatelja ili potpuno bez spavanja taj dan, to  sve su to stvari koje dijete treba da nauči i da se snalazi u njima.

Ne braniti djetetu da skače, da se valja po podu, da puže po ćoškovima i dira stvari (osim ako nije u pitanju struja ili očita opasnost). Radije skloniti ili zaključati opasnosti pa će tako biti i manje NE NE u vašem riječniku a i kad kažete NE NE to će biti povezano sa nekom stavrnom opasnošću i imaće veći značaj za dijete. Ne braniti da rovare po kuhinjskim ormarićima. Radije napraviti policu, ladicu ili ormarić dostupan djetetu koji će biti pun plastičnih stvari pa nek vadi i lupa, a skloniti brašno, rižu, staklo na više police. Ne braniti djeci da čine egzibicije kao što je skakanje po krevetu ili kauču osim ako je očigledno da će nešto slomiti radeći to. Oni to moraju naučiti.

I tako bih ja mogla nabrajati satima. Umjesto toga samo ću se vratiti na naslov posta i savjetovati - Samo opušteno mame! I dijete je insan koji treba da živi i diše i razvija se. Ne treba ga sputavati i izolirati od svih prirodnih pojava na ovom dunjaluku.

01.02.2010.

Osjeća se neko nezadovoljstvo

Ja mislim da je jedan od najvećih problema ovog društva što, pod izgovorom da prima malu platu, većina ljudi na ključnim pozicijama od značaja za društvo neće da radi svoj posao kako treba.

Doktor se neće udubiti u slučaj, sudija se neće udubiti u predmet, učitelj ili profesor neće imati živaca da spremi predavanje kako treba, i tako to ide u nedogled jer niko nije zadovoljan svojom platom. Kaže meni jedna doktorica, nije isto kada pregledaš 100 i 500 pacijenata za dan a primaš istu platu. Ok, slažem se, ali šta sad treba. Da ne radim svoj posao kako treba?

Ljudi ne mogu da shvate da je u našem društvu standard takav kakav jeste i da ne možeš uspoređivati sebe i svoju platu sa nekim tamo u Evropi koja ima 10 puta bolji standard nego BiH. Konsultant na zapadu mojih kvalifikacija ima dnevnicu preko 200 EURA da ne kažem da u nekim zemljama kao npr. Grčka cura mlađa od mene ima dnevnicu 400 EURA. Jel' ja sada treba da svoj posao ne radim kako treba jer nisam adekvatno plaćena prema evropskim standardima? Ili treba da budem sretna jer imam posao kakav imam i, ako brate mogu, nađem bolji za više para.

Meni se čini da bi većina ovih javnih službenika najviše voljela da ima siguran posao u okviru javne administracije i uz to evropsku platu u niskostandardnoj BiH. A to fakat nije izvodivo niti će ikada biti. Jer ovo je ipak BiH.

<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1040405
online

Powered by Blogger.ba