... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

26.09.2009.

Med

Na današnji dan prije dvije godine rodio se jedan mali Cvijet. Najljepši na svijetu. Najpametniji na svijetu. Najumiljatiji na svijetu. Najslađi na svijetu. Meni najdraži na svijetu.

I nije više beba. Iako joj ponekad kažem Bebo. Narasla. Svašta zna. I  sve sama. Samostalno mamino.

Volimo se. Mazimo se.

Proletilo je za čas. Kad prije.

Torta je spremna jer je slavlje sutra.

Da nam je dragi Allah sačuva od svih negativnosti na ovom svijetu...

Ljubav mamina.



24.09.2009.

Kad si hasta/bolestan...

Štošta je čovjeku teško kad je bolestan. Al' u ovom vaktu  nema teško, nego radi dok ne lipsaš za stolom ili dok te ne obori tako da ne možeš ustati.
Neću sad uspoređivati šta je teže od težeg, ali brate jest mi bilo teško držati predavanje danas. Počeo fakultet, novi brucoši, sreća ovaj put se cifra kreće oko 50 i djeluju zainteresovani. Ili su samo isprepadani. Ja pred njima, ne idu riječi iz usta. U glavi bubnja, uši začepljene, bombona u ustima da se ne zakašljem, a prvi put pred njima. Pričam nešto, nemam pojma o čemu, slajdovi se vrte, meni ona slova pred očima, nit' znam šta piše nit' šta ću reći. Mozak blokiran, riječi koje mi trebaju ne mogu da se sjetim. Ko učini mi se u jednom trenutku da me i temperatura obuzima.
Bože dragi, kako li sam samo izgledala toj djeci danas. Garant kontaju Bože šta nas snađe, kakav je ovo "stučnjak" koji će nam predavati.
Uglavnom, ima sve gore od goreg, al' sam ja danas baš bila za nepoželit' slušat' i gledat'.
21.09.2009.

Palčić

Ima ova jedna priča za djecu koja se zove Palčić. Sjećam se kada sam bila mala da su je i meni čitali, pa sam poslije i ja sama čitala, ali se ne sjećam ničega osim da se radi o nekom malom dječaku.

Ne znam odkuda se stvorila ta slikovnica u kući ali je pronađoh na gomili i odlučih da pročitam kao "slikovnicu za laku noć".

Tog horora od priče majko moja.

Siromašni drvosječa ima sedmero djece od kojih je najmanji Palčić.

Pošto je siromašan svojoj ženi kaže da će odvesti djecu u šumu i ostaviti ih tamo jer je to "bolje nego da umru od gladi". Mama je kao tužna ali pristane.

Prvi put mu ne uspije jer se Palčić dosjeti da baca kamenje i tako sebe i braću vrati kući. Drugi put umjesto kamenja baca mrvice koje pojedu ptice te tako ostanu u šumi.

Nađu neku kuću u kojoj živi strašni džin koji jede malu djecu.  Oni zamole njegovu ženu da ih sakrije. Strašni džin kada dođe kući kaže nešto kao: njaaaam, mirišem meso, da li to ima djece u kući. Pošto Palčić napravi trik, Džin pojede svoje sedmero djece umjesto Palčića i njegovu braću.

Onda mu djeca ukradu čizme. Odu kod njegove žene i slažu da im mora dati sve pare jer je džina zarobio lovac pa da bi ga kao pustio. Onda uzmu čizme i pare i vrate se kući, ovaj put bez problema našavši put.

Predivna priča puna lijepih i pozitivnih stvari. Djecu ostavljaju u šumi, džinovi koji jedu djecu, djeca koja kradu i lažu...

Čitati naglas sam prestala već na trećoj strani i u čudu, u sebi, pročitala slikovnicu do kraja. Trebam li napomenuti da je slikovnica, nakon toga, automatski završila u kanti za smeće?

20.09.2009.

(Šećerni) Bajram 2009

Evo, s Allahovom pomoći ispostismo i ovaj Ramazan. Stvarno  je interesantno kako Allah pomaže da uz čvrst nijet (namjeru da se posti u ime Allah dž.š.) čovjek ne osjeti ni trunku gladi ili žeđi, jednostavno kao i da ne posti. Dođe iftar, nakon dugih 15 sati nejela i nepića, a ti ne možeš u sebe staviti ništa do tope i čorbe. Pa se natjeraš da pojedeš još nešto, dug je dan.. I tako iz dana u dan, i evo Elhamdullilah dođosmo i do Bajrama.

Ovaj Ramazan će mi ostati u sjećanju po najviše familijskih iftara. Neki od nas su pravili i po dva i po tri iftara samo da se svi skupimo. Djece, kad ih nagomilamo, mašala ima 6 komada, od 6 godina do 9 mjeseci, nas odraslih od 8 do 10 kako se kad okupimo, i sad zamislite tih iftara. A nije što su naša djeca, ali da ih samo vidite, živi se nečuju. Prvo i oni iftare jer su im se sva jela poremetila za vrijeme Ramazana pa im večera dođe u vrijeme iftara, pa se onda zabave nekim igrama, i ništa ne smeta razlika u godinama, nema "gender issue", nema kriske, nema vriske, nema ganje...Ma da ih samo vidite.

Ja mogu samo reći, sretne su familije sa puno djece, gdje se svi paze i to je jedno blago koje, ako imate ne trebate ispustiti. Družite se, ne samo uz Ramazan, družite se i inače, neka se djeca igraju, povežu...ostaju te veze za cijeli život, mogu se olsoniti jedni na druge. Da su i moji tako Bog d'o, ali nisu, pa danas  jedva znam i za rođake koji su mi prvo koljeno.

I tako, hvala Allahu što nas okupi za ovaj Ramazan i pokaza nam i sa druge strane šta nam je činiti u budućnosti. Lično što se mene tiče, Ramazan mi je proletio bez da sam imala puno vremena za ibadet. Farz je farz, i to se odradi, a sunet...pa valjda će biti dovoljno vremena u budućnosti da se i to nadoknadi...Nadam se da se post pika kao najvažniji ibadet, te da Allah u Ramazanu postaču da i bez da on to zatraži.

Sutra je Bajram i, ako Bog da, da nam se post primi i da nam Allah upiše naša dobra djela u ovom mjesecu i nagradi nas za njih, te da nas očvrsti u vjeri u Njega.

Ako sutra pretjerate sa slatkišima, čula sam od jednog doktora na turskoj TV da je, zbog opterećenja na gušteraču da luči inzulin, preporučljivo popiti jednu kafenu kašičicu cimeta sa čašom vode jer cimet reguliše nivo šećera u krvi. Pa eto...

Dragi prijatelji, sutra pamet u glavu, manite se Aca, Ceca, Seka i ostalih bajramskih partija koji promoviraju ono što promoviraju....

Bajram barećula i sve najbolje vam želi Tratinčica.

 

Updejt 20.9.2009.

Ovogodišnja hutba Reisa Cerića me je oduševila!

http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=7348&Itemid=1

18.09.2009.

Blog preporuka

16.09.2009.

Put putujem

Ja ono, što bi se reklo, pravo volim da putujem. U stvari ja bih, ako bi ikako moglo, da nikada nisam kod kuće. I zato stalno pravim neke planove. Sreća imam jednu jaranicu koja je isto tako ko i ja, pa kad god sjednemo sa muževima priča se uvijek zaokrene na to gdje idemo na more, gdje ćemo za Novu godinu, šta ćemo za 1. maj, koji ski centri nude najviše za najmanje para...To su mi kao neki milestonesi u životu...kao praviš neke prekretnice i lakše izduraš ovaj radnički tempo u toku godine misleći kako ima još samo 30, 25, 15, 5 dana do odlaska...

Inače, ima se, može se.....

Nije mi dijete u mene ni napunilo 2 godine, nije zima još ni zakucala na vrata ali ja pravim planove za odlazak na skijanje i kako ću dijete posaditi na one plastične skijice i kako ćemo učiti da održavamo ravnotežu i da se spuštamo niz neke blage padine. A oko nas snijeg pada, nepregledni planinski vrhovi, savršeno uređene staze, snijeg koji pršti pod skijama...

Austrijo, dolazim...

06.09.2009.

Dojenje - fore i fazoni

Prvo da zahvalim na komentarima, da ne bi svakome pojedinačno odgovarala. Uopše nije problem ako ostavite roman umjesto komentara, jer svako iskustvo koje podijelite sa drugima zlata vrijedi. Još jedna bloggerica je poželjela podijeliti svoje iskustvo sa nama pa posjetite i njen blog http://aginicinhalvat.blogger.ba/. Ako još neko odluči pisati neka prijavi u komentarima da linkam.

A sada nastavak.

Ako nešto naučite slušajući druge i posmatrajući sebe, onda je to da ni jedna majka i ni jedna beba nisu iste. U samom početku, dok se ne uhodate, dojenje jednostavno nije šablon i u principu mislim da je najbolje saznati i čuti što više trikova kako bi od toga izabrali ono što mislite da u vašem slučaju pali.

To u prijevodu znači da se neke bebe rode naučene da doje dok druge jednostavno trebaju vrijeme da nauče prihvatiti dojku bez obzira što imaju urođen instinkt za sisanje. Zatim, neke bebe su uspavane i njih je teže razbuditi da doje dok su druge bebe stalno u pripravnosti i jedva čekaju da ponovno doje. Isto je i sa majkama i njihovim dojkama. Pa kada napravite križaljku svih situacija dobijete nemoguće kombinacije od kojih je svaka jedinstvena i zahtijeva poseban tretman.

Ali imaju neke fore i fazoni koje bi svaka dojilja trebala da zna i primjenjujući ih da pokuša što prije uspostaviti ispravno dojenje. U principu, najbolja stranica na kojoj sve živo piše što vas može interesovati o dojenju je Roda sa svojim podlinkom o dojenju http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=239 . Tu možete saznati sve od ispravnog položaja do tehnika dojenja i to su jednostavno osnove koje morate znati. Tekstovi su iscrpni i mislim da ih svaka buduća majka treba pročitati i naučiti napamet :)))

Ja bi samo pokušala sažeti par stvari koje smatram najbitnijim a tiču se i majke i bebe.

Znači, prvo treba znati da većina beba ne zna kako da doji prvih dana. To nipošto ne znači da od dojenja treba odustati u startu već je treba naučiti. Osnovna stvar je da bebu treba što češće stavljati na dojku jer, naravno, kroz praksu se uči. Kako vi, tako i beba. To ponekad znači da joj morate po sto puta staviti dojku u usta, da će ona po sto puta da joj isklizne ali samo tako je možete naučiti da prihvati dojku kako treba. Pošto za to treba vremena, par dana najčešće, u međuvremenu je potrebno izdajati i davati joj na kaščicu,  šoljicu ili bočicom. 10-20 ml je sve što beba može pojesti prvih par dana. Post o izdajanju imate u desnom meniju.

Pri tom, svi kažu da se daje na kaščicu da beba ne bi zamijenila dojku za sisaljku,  što je maltretiranje prve vrste. Ja bih rekla suprotno što je isključivo samo moje mišljenje i nije potkrijepljeno nikakvim naučnim činjenicama. Dakle, ja mislim da ako beba ne zna kako da doji, ukoliko joj se daje majčino mlijeko na bočicu prvih dan-dva da će ona prije da skonta kako da sisa i prihvati sisaljku, te mi se čini da će prije i lakše prihvatiti dojku. Moja cura je prva dva dana pila isključivo adaptirano na bočicu u bolnici dok su mene pustili sa intenzivne poslije carskog. Kada su mi je donijeli, ona je odmah znala savršeno da doji. Ja mislim da je zbog sisaljke, ali opet ponavljam, to je isključivo moje mišljenje. Ako neko ima slično iskustvo, neka se javi. Pri tome na Rodi opet imate tekst kakvu bočicu izabrati da se mogućnost konfuzije između bočice i dojke smanji na minimum. 

Kod samog dojenja tri su zlatna pravila kako majka ne bi imala problema sa oštećenim bradavicama. Beba treba da prihvati cijelu bradavicu as aureolom, stoga nek vam ne bude mrsko tjerati je da što više otvori usta kako bi to i uspjela. To se može postići laganim doticanjem donje usne ili čak fizičkim otvaranjem usta povlačenjem donje čeljusti prema dole. Pošto beba sisanjem stvara vakuum, prilikom izvlačenja dojke prvo joj gurnuti prst u ugao usta da razbijete vakuum pa tek onda izvući dojku. Tako će te spriječiti trenje i oštećenje bradavica. Nakon svakog podoja prvo namazati bradavice svojim mlijekom i pustiti da se osuše na zraku a potom nekom od lanolinskih masti. I neka vam to ne bude mrsko uraditi pri svakom dojenju jer će te se tako riješiti problema bolnih bradavica.

Ako su grudi bolne nakon nadolaženja mlijeka, meni je pomogao kupus. Mastitis nisam imala ali u principu tu jedino pomaže što češće dojenje. Za što lakši položaj kod dojenja a da leđa najmanje trpe ja sam koristila jastuk za dojenje i to mogu preporučiti da se kupi.

Što se tiče majke i njenog opšteg stanja, da bi uspješno dojila nekoliko je zlatnih pravila koja zvuče kao dosadni kliše ali je nažalost tako:

1. No stres

2. Voda, voda i samo voda

3. Lagana ishrana.

Koliko god zvuči nemoguće, potrebno je pokušati se opustiti i uzeti dojenje kao jednu najprirodniju stvar na svijetu za koju je potrebno malo vremena da se uspostavi. Paničiti u smislu "gladno je a ja mu nemam šta dati jer nemam mlijeka" nikome ne čini dobro i samo nervozu prenosite na dijete. Možete pročitati na raznim mjestimada beba osjeti majčinu nervozu i čak odbije dojiti. Meni se desilo te sam imala sreću da mi je uskočila zaova i podojila par puta (zato moja cura ima majku po mlijeku :). Cvjetak bi jednostavno histerično plakao u mom naručju i nije htjela uopšte prihvatiti dojku, dok bi u njenom naručju to učinila istog trena. Vjerujte, nije ni malo lako gledati drugu ženu da vam doji djete, ali sve se predevera a vi izvučete lekciju br 1. No stres.

Drugo, najvažnije je da vam je organizam dobro hidriran. Moja preporuka je kod svakog dojenja popiti veliku čašu vode ili čaj za dojilje. Piti voćne sokove je najveća glupost jer od toga samo kvasate a nikakve posebne fajde, odnosno postižete isti efekat kao sa vodom. A voda je puno zdravija. Osim toga, što pijete i jedete više slatko to vam je mlijeko slađe. O da, čuli ste za to, čak su vam rekli da je to super jer će beba bolje dojiti. A u stvari joj pravite medvjeđu uslugu jer njenu gušteraču bezveze opterećujete i tjerate da proizvodi dodatni inzulin. Mlijeko je dobro piti radi vas i vaših kostiju ali ne pretjerano. Čaša-dvije dnevno je sasvim ok. Naravno treba neizostavno uzimati Prenatal ili neki drugi vitamin samo pod uvjetom da ima kalcij u sebi. Ako to ne uradite odmah ćete osjetiti da vam kosti krckaju i koljena bole :)

Što se tiče ishrane, to sam već elaborirala u postu pod nazivom Grčevi, ali evo da ponovim ukratko i ovdje. Sasvim je svejedno šta jedete, jer ako bi sada pravili spisak hrane koja može proizvesti grčeve onda bi završili na restriktivnoj dijeti koja nikako nije dobra za vaše zdravlje. Međutim, ako primjetiti da ste nešto jeli a da to smeta vašoj bebi i proizvodi joj grčeve to izbacite iz ishrane. Za više detalja pročitajete post o Grčevima - link u desnom meniju. Hrana koju jedete uopšte ne mora da bude super kalorična. Potrebno je jesti redovno, ne preskakati obroke ni u snu, voće, povrće, meso, ali ništa sada pretjerano masno ili slično. Ko je vegetarijanac, to vam najbolje može reći O Blože ili Spejsbegovica (a ne bi bilo loše i da napiše post o tome), ništa ne smeta proizvodnji mlijeka. Dokaz su slike njenog mališana koji je jedna savim normalna, uhranjena beba :) Dakle, ishrana treba da je sasvim normalna i raznovrsna. I ne pretjerujte sa slatkim. Jedan razlog je gore naveden a drugi je da se tih kilograma nikada nećete riješiti. Upravo čitate post jedne koja je zbog baklava u prvom mjesecu nakon poroda nabacila 5 kg viška i nikada ih se do dan danas nije riješila :) A ko zna hoće li ikada :)

Šta još? Pa evo ne mogu sada da se sjetim ali ako mi padne na pamet napisaću i treći post. Ovo je samo oko uspostavljanja dojenja, ali toliko toga još ima da se kaže o dojenju i koja je njegova uloga kod grčeva, brzom otpuštanju mlijeka, položajima, dužini dojenja, kako znati da li beba  uzima dovoljno mlijeka...ali mislim da je to sve super objašnjeno na Rodinoj stranici.

Jedna gošća na bloggeru je u komentarima kod Eni napisala da ima jako puno majki koje bi dojile ali nažalost nemaju od koga potražiti pomoć. I to je nažalost tačno i rijetke su patronažne sestre koje će zaista i pomoći oko uspostavljanja dojenja. One svakako ni ne dolaze svaki dan, tako da ako ih nećete privatno pozvati od njih ne možete očekivati neku pomoć. A iskreno, pošto kod nas edukacija završava sa završenim fakultetom ili srednjom školom, pitanje je kakav koristan savjet uopće možete dobiti od njih. Zato sam se pravo iznenadila kada sam nedavno na Grbavici ugledala tabelu "Centar za dojenje - dr. Mira Ademović". Pozitivno naravno, jer mislim da je to nešto fantastično. Ne poznajem dotičnu niti sam ikada imala priliku da čujem iskustva njenih pacijenata, ali znati da ima neko ko je specijaliziran samo za tu oblast je jako ohrabrujuće. Njena ordinacija se nalazi u Ul. Grbavička br. 87, a to je jedna od zadnjih zgrada u nizu sa desne strane prije semafora kada idete od skretanja za Vraca prema Željinom stadionu. Gošća koja je bila kod nje može ostaviti br tel u komentarima ako ga ima kao i dodatne informacije a koje smatra da mogu pomoći drugim mamama.

Ne znam da li dolazi u kućne posjete, ali ako ne onda nažalost prvih dana opet ostajete prepušteni sami sebi. Zato žene, čitajte, obrazujte se, pripremite se koliko možete za dojenje. Jer to je nešto najbolje što možete pružiti vašoj bebi, a i sebi boga mi :)

****

Updejt:

Jedna dobra stranica sa video klipovima na temu dojenja: http://www.drjacknewman.com/

01.09.2009.

Dojenje -kako funkcioniše?

Već duže vremena žarko želim napisati jedan posto o dojenju ali nikako da presaberem misli i napišem ga. A pošto je tema jako osjetljiva nije lako ni osmisliti ispravan pristup takvom postu. No, evo ga, pa kako ispadne...

U jednom od ovih postova iz serije "Mama Tratinčica savjetuje" napisala sam da je dojenje tako kompleksna materija da se bukvalno može cijeli fakultet izučiti na njoj. Za prvorotke to je i najveći izvor stresa u prvim danima nakon poroda koji u ženama povuče tako silne emocije oko (ne)mogućnosti uspostavljanja dojenja da to ponekad graniči sa ludilom (barem je kod mene tako bilo).

Kada sam se porodila, pa prve posjete pedijatru, blago sam se šokirala kada sam vidjela koliko majki svoju djecu hrani flašicama, kada sam čula diskusije koje su se vodile između mama zašto i kako ne doje uz sufliranje njihovih mama kako su savjetovale da se djetetu da bočica, te koji se sve razlozi pronalaze za nedojenje. Nikako mi nije bilo jasno kako je to moguće kada je najprirodnija stvar da majka doji svoje dijete - pa zato nas je između ostalog Bog obdario grudima. No vremenom, kao i u svim drugim stvarima stekne se neko iskustvo, kockice se poslože i stvari postanu jasnije.

Ako ćemo analizirati razloge, iz mog ugla, dva su ključna razloga:

1. buduće majke nemaju mogućnost da saznaju bilo šta o dojenju, osim u slučajevima kada koriste internet ili idu na vježbe za porodilje.  Žene se iz bolnice otpuštaju odmah po porodu, sestre i babice, umjesto da pokažu kako da doje, radije frkću i sikću na porodilje, a patronažna kaže ima li mlijeka ili ne i skoro nikada ne pokazuje tehniku, samo usmeno nešto kaže ala "doji 10 minuta na jednoj, 10 na drugoj" i to je otprilike to. Stručnjaka za dojenje nema, nemaš koga nazvati pa pitati da ti pomogne, i tako ostaneš prepušten sam sebi.

2. zbog prethodno navedenog, prvorotke se oslanjaju na savjete mama i mahale, a mame i mahala su tako puni negativnih komentara i primjedbi koje bi i najodlučniju dojilju stavile na iskušenje da se zapita da li treba početi hraniti na bočicu. Komentari i ubjeđivanja tipa "tanko ti je mlijeko", "ne curi ti mlijeko, nemaš ga dovoljno", "grudi su ti mekane, ne proizvode dovoljno", "stalno plače, gladno je", "kaka mu je zelena, gladno je" su najčešći i oni imaju tako snažan uticaj na ionako labilnu prvorotku da se odmah leti u granap po adaptirano mlijeko.

U jednom od prethodnih postova sam napisala da dati adaptirano mlijeko tu i tamo neće ubiti bebu, posebno ako se radi o situaciji pred nervni slom. Ali to nikako ne znači da ja propagiram da se hrani na bočicu i kad treba i kad netreba.  Tu moraš biti odlučan da nećeš dohranjivati, jer kad daš jednom, daćeš i drugi put, pa treći, pa ćeš vidjeti da beba začas spuca bočicu dok na grudima boravi satima, pa ćeš se pitati zašto ona popije 150 ml na bočicu mislići da na grudima ne može da izdoji toliko, pa ćeš sa jedne preći na dvije pa na tri bočice dnevno i nešto malo ćeš davati svoje mlijeko, i tako ćeš upasti u začarani krug koji će se završiti tako da će tvoje grudi smanjiti proizvodnju na minimum i konačno možda i prestati proizvoditi mlijeko.

Mala digresija, pišem ovaj post a samo mi nadolaze u misli zablude i problemi oko dojenja i ne znam uopšte koliko bi mi postova trebalo da obradim temu dojenja, iz mog ugla. Naprosto je nevjerovatno koliko toga treba majka da zna da bi uspješno dojila dijete i da ne bi pokekla pred mahalom...

Nejse, da se vratim na temu.

Ako mogu ja da nešto molim i savjetujem, onda molim sve buduće majke i one koje su to nedavno postale i bore se sa problemom dojenja, da NE SLUŠAJU nikoga i nikakve savjete kao što su ovi gore nabrojani, već da slušaju samo sebe i svoje instinkte. Odluka o tome da li će dojiti ili dohranjivati je samo njihova i tu niko ne može i ne treba da se petlja, ali prije nego donesu tu odluku moraju znati osnove dojenja i same zaključiti da li imaju problem ili ne. Jer činjenica je da se može desiti da tijelo jednostavno ne proizvodi mlijeko a to je najčešće posljedica traumatičnih poroda i velikog stresa nakon istog. 

Dojenje je tako prirodna stvar! Bog nam je dao grudi i napravio da proizvodnja mlijeka funkcioniše po određenim prinicipima. Taj princip je prvenstveno princip ponude i potražnje, što znači da što više beba provodi na grudima i sisa/navlači mlijeko, to će ga one više proizvoditi. Ako beba urijedi broj podoja zbog dohrane, tijelo to shvata kao da nema potrebe da proizvodi mlijeko i smanji proizvodnju. I kako onda očekivati da vam mlijeko curi i da su vam grudi pune kada dohranjujete 2 ili 3 puta dnevno? Normalno onda da će mahala biti u pravu.

Što se tiče osjećaja prepunjenosti, treba znati da se i tijelo u toku dana umori te da je proizvodnja najveća ujutro a najmanja uvečer. Zato mekane grudi predvečer nikako ne znače da nema mlijeka. Jednostavno se tijelo umorilo i smanjilo proizvodnju. U toku noći se organizam obnavlja, broj podoja je i manji u toku noći (jedan ili dva podoja) tako da ujutro tijelo spremno povećava proizvodnju.

Druga stvar je da se majčino mlijeko po sastavu mijenja kako beba raste i prema njenim potrebama. Kakva savršena mašina! Zato na samom početku, kada tek rodite, umjesto mlijeka grudi proizvode kolostrum koji je bjelkasta, skoro providna tečnost ali najvažnija za bebu u smislu prenošenja imuniteta. Mahalaši kada vide tu bjeličastu tečnost odmah tvrde kako je mlijeko tanko i da odmah treba početi dohranjivati. A to naravno nije tačno. U tom trenutku takvo mlijeko je sve što vaša beba treba. Pravo mlijeko nadolazi tek 4-5 dana nakon poroda i vremenom postaje gušće i bjelje, s tim da prvih mjesec dana uvijek na početku podoja, prvih par minuta, ima tu neku povidnu bijelu boju dok beba ne navuče masnije mlijeko nakon 10tak minuta dojenja (tako kažu, ali neke bebe su jače i efikasnije u dojenju pa ga mogu navući i ranije).

Dalje treba znati da nije mlijeko svake majke isto i da je mlijeko nekih majki mnogo masnije i kaloričnije i da njihova djeca stvarno mogu naglo da počnu da se debljaju i postanu "bebe giganti ;)" (imam komšinicu čija je beba, mjesec starija do moje, bila dojena a moju curu je mogla nositi u zubima). Kod drugih majki opet mlijeko nije tako kalorično i njihova djeca ne kvasaju već dobivaju neki normalan procenat na kilaži. To nikako ne znači da im mlijeko ne valja, da je tanko, i da nije dovoljno njihovoj bebi, te da ju je potrebno dohranjivati. Naravno u situacijama kada beba ne dobiva na kilaži ili je nedaj bože konstantno gubi odmah se treba posavjetovati sa pedijatrom. Jer istina je da dajete bočicu beba počne da dobiva na kilaži i da kvasa naglo. Ali je to tako neprirodno...a neki to uzimaju kao pokazatelj da je dobro uhranjena i da treba nastaviti sa dohranom.  Ovdje treba imati na umu da je moguće i da dojilje ne dopuštaju djetetu dovoljno dugo da sisa na jednoj dojci i dođe do onog masnijeg mlijeka te da zbog toga ne dobiva na kilaži. Ali u takvim situacijama kažem treba se uvijek posavjetovati sa pedijatrom.

I da, stvarno je tačno da kada beba popije bočicu spava u komadu po 4-5-6 sati navečer. Zašto je to tako, pa ja mislim da je zato što je adaptirano mlijeko napravljeno od kravljih ili sojinih ili ko zna kakvih proteina koji su mnogo zasitniji nego majčino mlijeko. Znači, to je istina, ali je pitanje da li je i najbolje za vašu bebu, ako već imate mlijeka, ili ste samo sebični i pribjegavate bočici jer je to najbolje za vas.

To su samo neki principi, a toliko toga još ima da se kaže o dojenju....Koliko stvari treba imati u glavi i znati kako bi se riješili neki sitni problemi i uspostavilo dojenje...Ali o tome bi trebala pisati u drugom postu jer će ovaj ako nastavim postati roman...

Hoću da napišem samo još nešto. Imala sam veliku čast dati tu i tamo pokoji savjet jednoj bloggerki koja je bila u velikim dilemama oko dojenja i dohranjivanja. Nadam se da neće zamjeriti što ovo pišem. Beba danas ima oko 3 mjeseca i nedavno je potpuno prešla na dojenje. U jednoj SMS poruci mi je napisala "već 15 dana isključivo dojimo i tek sada se osjećam kao prava mama". Ne trebam ni reći da mi je natjerala suze na oči. Pri tome ne želim reći kako one majke koje ne doje nisu prave mame...samo želim reći da je osjećaj nemjerljiv.

01.09.2009.

Kakav narod takva dijaspora, reče i uđe u legendu

Da li ste vidjeli ova snimak na Youtube?

Ja ne znam da li bi se čovjek smijao ili plakao. I zato se uopšte ne čudim kada nam dijaspora dođe u BiH preko ljeta a djeca im ne znaju ni riječi bosanskog jezika. Naprosto nemam komentara.

<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1031943
online

Powered by Blogger.ba