... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

14.07.2009.

Mama, prvi put

Igrom slučaja sam ovih nekoliko zadnjih mjeseci bila okružena mamama koje su to postale prvi put. Tu i tamo bi me i upitale za moje mišljenje odnosno savjet "kako sam ja to radila" pa su mi nekako pomogle da se vratim u taj film koji se dešava prvih mjesec/dva nakon dolaska bebe.

Među mojim prvim postovima iz desnog boxa na ovom blogu, hvaleći knjige Gine Ford i samo uspostavljanje rutine kod djeteta, napisala sam da se majke prvorotke uglavnom za dolazak djeteta spremaju čitajući o dojenju, presvlačenju, kupanju, uopće o higijeni djeteta, i obično se porode potpuno nespremne za stvarni život sa bebom. Teme poput "šta sa bebom izvan dojenja i presvlačenja", a posebno "šta sa bebom koja konstantno plače, da ne kažem vrišti" jednostavno nisu u fokusu istraživanja. Isto je bilo i samnom.

I onda se porodiš i u ruke dobiješ jedno malo biće o kome moraš da se brineš. Kada kažu da beba u početku samo spava i jede - lažu. To možda prvih dan, dva pa i tri, ali nakon toga već počinje prava noćna mora.

Majke se nepodučene dojenju puštaju iz bolnice, onako umorne i nikakve stižu kući i trebaju da doje i presvlače. Hvata te panika, ne znaš imaš li mlijeka, ne znaš koliko dugo treba da dojiš da beba ne bi bila gladna, beba plače, hormoni rade, borba "adaptirano vs. dojenje" u tebi počinje a toliko si dobro čitala o dojenju, patronažna kaže imaš mlijeka, ali ti to ne osjetiš, živci se polako tanje, već u startu misliš da nisi dobra majka jer ne prepoznaješ potrebe svog djeteta, muž ionako zbunjen postaje još zbunjeniji tvojim ponašanjem, pokušava da razumije ali mu nije jasno jer nema on, zaboga, te hormone, ti bi malo plakala, malo vrištala, malo udarala glavom u zid, malo bacila bebu kroz prozor. Taman ukontaš dojenje, krenu grčevi. Beba ne plače, ne vrišti, ma to su jezivi zvuci koje ispušta. Ne možeš je smiriti, ne možeš joj olakšati bol iako su svi govorili da kapi za grčeve i masaža pomažu. Al' ne pomažu. U tebi opet rade hormoni, baby blue je na vrhuncu, a tek je prošlo par dana od poroda. Muž totalna koma, počinje polako da se vraća svakodnevnom životu jer mora, ako ništa, raditi, a ti počinješ biti ljubomorna na njegove muške slobode.

Da li ste se tek porodile i da li vam ovo zvuči poznato? Meni da, jer sam sve ovo gore preživjela od riječi do riječi Svoje prijateljice sam pokušala utješiti i uvjeriti da se to dešava ama baš svakoj mami, posebno prvorotkinjama. Sve što pročitaš je potpuno drugačije kada dođe beba. I jednostavno ne možeš biti spreman na svaku situaciju i  smiren i staložen kad treba. Jer hormoni divljaju. I nastaviće da divljaju barem još mjesec ili dva. A onda polako sve dođe na svoje. Jer se beba i ti skontate. I počnete funkcionisati kao cjelina. Samo treba preživjeti prva dva mjeseca.

Ako će te poslušati par savjeta za prvorotke, isključivo iz moje glave i na osnovu mog iskustva (moguće je da će neko reći drugačije) onda bi to bilo:

1. Dobro upamtiti, svim majkama, ili barem većini, se dešava isto. Nije jedino vama. I sve se preživi.

2. Život vam se definitivno promijenio. Furati se da je sve ostalo isto je totalno neracionalno. Što prije skontate da nikada više nećete živjeti kao prije, računajući odnos između vas i muža, koji može biti puno bolji nego prije a može biti i gori, to za vas bolje.

2. Nigdje ne izlaziti sa bebom i nikoga ne primati u kuću, osim koga stvarno želite, prvih 40 dana. Ili barem mjesec. To je period navikavanja na bebu. Period u kome učite funkcionisati kao cjelina. Ne treba sebe opterećivati posjetama ni izlascima. To samo stvara dodatni stres u ionako stresnoj situaciji.

3. Primiti i tražiti svu moguću pomoć svijeta. Mame, nane, tetke, prijateljice, komšinice, ko god se ponudi da pomogne, ne odbijajte. Na spremanje kuće, kuhanje i ostalo ne pomišljajte. Muž nek uzme godišnji ili šta god hoće ali neka bude uz vas. Vaša jedina zadaća bi trebala biti da se naviknete na bebu, uspostavite dojenje i skontate neku rutinu za bebu. Zadaća muža je da nosa bebu i ljubi vas često.

4. Lijepo molim da slušate patronažnu koja će vam reći imate li mlijeka ili ne. Nije neophodno imati osjećaj prepunjenosti grudi ili da vam curi mlijeko da bi ste znali da ga imate. Ovo vam piše jedna koja nije imala ni jedno ni drugo pa je opet dojila 14 mj. I plus rodila na carski rez. Ne slušajte babe koje govore da se ne može dojiti poslije carskog reza. Uz svako dojenje obavezno popiti veliku čašu vode.

IPAK, prvih dana, koja bočica adaptiranog, tu i tamo, radi vašeg mentalnog zdravlja neće ubiti bebu, a ni vas. Slobodno posegnite za istom, ako ste na ivici nervnog sloma. Moju bebu su prva 2,5 dana isključivo hranili adaptiranim i nismo imali nikakvih problema kasnije sa dojenjem. Kako ja tako i neke od mojih prijateljica/poznanica. Ali tu i tamo, ne stalno, jer miješanje dvije različite vrste mlijeka pogoršava grčeve!

I još nešto. Beba prvih dana ne može dugo dojiti jer je njen prihvatni kapacitet želutca tako minijaturan. Zato jede svaka dva sata ili manje. Ako mislite da je malo dojila, vidite kako se ponaša. Ako je zaspala i/ili ne plače, ne treba se brinuti. Ona je pojela koliko je mogla. Možete joj i pipnuti stomak da vidite da li se napuhao/da li je napunjen. Kada opet bude gladna, zaplakat će, tu nema greške :)

5. Ne bježati od cucle! Prva tri mjeseca, a neko kaže i 6 mj, beba se ne može navići na cuclu! Poslije joj je jednostavno ukinete i to je to. Probala, radi. Kako ja, tako i neke moje prijateljice.

6. Izađite da prošetate bez bebe čim mognete i ako imate kome ostaviti bebu. Izađite sa mužem. To je jako dobro za vaše mentalno zdravlje.

7. Odmarajte. Zvuči kao dosadni kliše, ali to je fakat najvažnije. Voda, odmor i lagana hrana.

8. Nemojte se brinuti da će te bebu navići na nešto (ljuljanje, nosanje, cuclu, spavanje na dojci). To ne bi trebalo da je u fokusu vašeg razmišljanja jer stvara dodatni stres. I ako naviknete, pa šta. Sve to tako brzo prođe da vam poslije bude žao. U periodu prva dva mjeseca, odnosno dok ne prođu grčevi, sve je dozvoljeno što će smiriti bebu. Kada se upoznate sa bebom i prođu grčevi onda je po volji utjerujte u rutinu i odvikavajte od toga što ste je navikli. Do tada radite sve što će sačuvati vaše mentalno zdravlje, a smiriti bebu (tu naravno ne mislim nedaj Bože da udarate i tučete bebu već cucla, ljuljanje, nosanje, itd).

9. Iz iskustva jedne prijateljice, NE koristiti maramice za guzu. Dodatni osip na bebinoj koži vam definitivno ne treba.  Voda, voda i samo voda. Čak ni sa sapunom ne treba pretjerivati, a kada se beba samo upiški ne treba je ni prati svaki put. Piša dojenih beba je sterilna.

10. Majke mi, vi ste najbolja mama na svijetu.

<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1008599
online

Powered by Blogger.ba