... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

10.07.2009.

Srebrenica iz mog ugla

Kako prije par mjeseci uđoh u Srebrenicu tako i ostadoh u njoj. Već nekoliko mjeseci sam na terenu tamo, on i off, po potrebi. Tako se zalomilo. I nekako stalno sređujem utiske. Od početne treme koja me je pucala pri ulasku u taj grad, preko pozitivnih saznanja (link, link) do negativnih činjenica, da bi možda danas mogla reći da imam polu-sređenu sliku o tom gradu i tim ljudima u glavi.

Prva stvar je da u Srebrenicu moraš otići da bi iole shvatio o čemu je tu riječ. Gledala sam i ja na televiziji, čitala u novinama. Ali da bi stvarno shvatio, da bi osjetio razmjere te tragedije, moraš otići u Potočare, parkirati pred Memorijalni centar, otići unutra i prošetati među mezarima. Moraš vidjeti imena, godine rođenja, broj onih sa istim prezimenom ukopanih jedni kraj drugih, majke koje sjede na mezarima dan noć, moraš vidjeti prostor ostavljen između mezara za rodbinu koja još nije pronađena a žele ih ukopati sve na jedno mjesto, označene nove  humke.

Napisala sam jednom da Memorijalni centar ne možeš promašiti. Voziš se, voziš se, prolaziš pokraj mezara, ti se još uvijek voziš a mezari i dalje ne prestaju. I onda skontaš da je tu ukopano tek 3000 ljudi i da ih treba biti ukopano još 5000. I kontaš gdje će stati još svi ti mezari, pa koliko će još prostora trebati. I kada će ih više naći.

Pa te onda uhvati da razmišljaš o majkama i djeci koji još nisu pronašli svoje najmilije. Ne možeš se nikako staviti u njihovu kožu ali možeš osjetiti ono treperenje tijela kada samo zamisliš da je neko tvoj ubijen na svirep način, a ti ne znaš ni gdje ni kako, i nemaš gdje smiraj da nađeš, da odeš da pomiluješ kamen i kažeš: evo tu je pokopan, tu ću mu proučiti Fatihu.

A Srebrenica kao Srebrenica, grad sa vjerovatno najviše apsurda na svijetu. Mjesto gdje žrtva i zločinac žive zajedno. Sreću se na ulici. I dan danas. Pričaš sa ljudima a pitaš se da li je neko njihov bio učesnik, bio egzekutor. Ako ništa, da li je odobravao zločin. Ne možeš a da se to ne pitaš. To je mjesto gdje pričaš normalno sa ženom, moram reći srpske nacionalnosti, i koja ti sasvim normalno kaže kako je njen muž poginuo neke '95 a ti odmah misliš da je i on bio taj. Tamo je sasvim normalno da pričaš sa ljudima koji znaju ko si i odakle dolaziš a da te pitaju znaš li da su Muslimani u Memorijalnom centru sahranjivali i Srbe prikazujući ih kao Muslimane, kao i da su na spisku i oni koji su još uvijek živi samo su negdje u inostranstvu. I ti to slušaš, i ne znaš šta bi rekao. Prirodom posla ni ne smiješ ništa reći. To je mjesto gdje su ušli milioni, a ti ništa to ne vidiš. Osim obnovljenih kuća.

Ali to je i mjesto povratka. Mjesto gdje možeš pojesti najbolju čorbu u Aščinci kod Omera. Mjesto gdje Stana i Dika prodaju borovnice na pijaci jedna do druge. Mjesto gdje se ljudi ne daju. Gdje rade. I gdje se vraćaju. A kako i ne bi kad je onakva ljepota tamo.

I onda se pitaš koja je to nadljudska snaga u tim ljudima da se vrate na svoje ognjišta, žive na mjestu odakle su protjerani, gdje su preživjeli svu onu ratnu golgotu u enklavi, gdje su im najmiliji ubijeni, gdje žive pored zločinca. To  mora da Allah daje snagu jer ja ne znam kako drugačije.

Genocid je bio. Allah rahmetile svim šehidima. Nismo im mogli pomoći, mada neki jesu, ali nisu pomogli. Ova će se tragedija još godinama i decenijama razvlačiti u političke svrhe. Ali ono što je činjenica je da ubijene vratiti ne možemo. Svi ljudi koji shvataju tu tragediju treba da nikada ne zaborave. Da se uvijek sjećaju. Oni koji znaju i žele, da prouče Fatihu i uvećaju sevape rahmetlijama.

Ali ono što stvarno možemo i trebamo učiniti jeste da pomognemo povratnicima. Jer su oni ti kojima je pomoć najviše potrebna. 

Od ove godine "Don't forget Srebrenica" za mene ima jedno potpuno novo značenje. Don't forget žrtve ali i one koji su ostali iza njih.







<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1011718
online

Powered by Blogger.ba