... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

29.04.2009.

I dok čekam cijelu vječnost da se fajl pretvori u pdf...

... gledam kroz prozor u onaj Trebević (da, imam kancelariju sa pogledom na Trebević) i sve mi se nešto čini da je jadan oćelavio. Kao da je nakada na njemu bilo više drveća posebno na onoj lijevoj strani prema žičari. Je li ga to vrijeme pregazilo ili ljudi nemam pojma. Ali mi se fakat čini da je nekada na njemu bilo puno više drveća.
Nejse, kako god. Još malo da ovo pozavršavam i za mene praznik počinje. I ove godine udarnički. Ampak zamah desnom, ampak zamah lijevom.
Do svidanja.
28.04.2009.

Životinje u smoki-landu

Došlo je vrijeme da se počnu posjećivati mjesta za dječiju razonodu, a ovaj grad se ne može baš pohvaliti da ih ima puno. Nažalost, osim Pionirske doline i parkića u gradskim naseljima, te Pozorišta mladih koje ima više nego mršav repertoar, ja ne znam da ima još neko mjesto gdje može odvesti dijete da se razonodi. Osim u prirodu gdje opet ima opasnost da se poreže na neki otpad ili da se valja u travi koja je začinjena izmetom raznih životinja.

A Pionirska dolina sama po sebi jeste jedno super mjesto - ali radnim danom - sa mršavom ponudom i fondom životinja, ali bolje išta nego ništa. Vikendom, to je opšti "pičvajz" gdje se ne zna ko pije a ko plaća, gdje se na vozić čeka po 10 minuta na vrelom suncu, majmunu ne može prići, a o toboganima i ljuljama da ne govorim. Ne znam kako roditelji ne izgube svoju djecu u onoj gunguli.

U stvari, ovaj post je imao samo jednu namjeru a to je da izrazim sućut sa onim jadnim životinjama koje, nikako mi nije jasno kako, prežive tzv. "smoki vikend" bez posljedica.

Na ulazu u Pionirsku čiko prodaje. Jedan mali sto prepun flaša soka i jedan veliki sto, veličine tri mala, sa u tri reda naredanim smoki kesicama. Jer zna se da smoki najbolje ide. Treba nahraniti onolike životinje. Ne znam koliko je kesica smokija, ali je mala voda koja u granapu košta 0,5 KM kod njega cijelu marku. Fino se zaradi uduplo.

I pored ogromnih upozorenja da je hranjenje životinja zabranjeno, roditelji, jedini krivci u ovoj priči, naoružani kesicama smokija ulijeću uz Pionirsku dolinu i bjesomučno hrane sve, od patke, preko lame do zebre smokijem. Jadna ona zebra, jede li jede onu neprirodnu sintetičku mješavinu kikirikija i čega sve ne i uspije preživjeti taj vikend bez stomačnih problema. Ili barem mi ne znamo da ih ima. Ima li i jedan veterinar da čita ovo pa da mi kaže kako utiče smoki na stomačni sistem lame ili noja ili bilo koje životinje?

Pa ako piše da je zabranjeno hranjenje životinja zašto hraniš životinje. Ako ti se već hrani, ponesi hljeba, kukuruza, sjemenki, naberi kesu trave, bilo šta samo ne smoki. Mislim, stvarno mi nije jasno. Žao mi životinja. A Boga mi i one djece koja su već naučila da se životinje hrane smokijem i koja će svoju djecu naučiti da hrane smokijem i tako produžiti tradiciju smoki vikenda a boga mi i radnih dana. A fino piše da je zabranjeno hraniti životinje.

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Do_not_feed_the_animals

26.04.2009.

Swine flu

Uzimajući u obzir brzinu kojom se širi ova svinjeća gripa, pitam se da li će naša država poduzeti nešto da se ne proširi i na BiH?

Jedino se uzdam u činjenicu da svi ovi amerikanci, meksikanci i ini koji dolaze iz zemalja gdje je otkrivena gripa, dolaze preko međunarodnih aerodroma ala Beč i sl. te da će ih neko tamo strpati u karantinu ako uoče da kašlju i kišu.

Ovo je fakat užasno i blago me strah.

22.04.2009.

Excuse me,

ako smijem da upadnem u Vaš cyber space, ja bih samo da napomenem da je danas Dan planete Zemlje. Eto da vas podsjetim. Jest da ovi raznorazni dani kojima se obilježava koješta, od Zemlje do Vode, ne ostavljaju nikakav poseban pečat na vas kao običnog građanina, ali ako ništa, lijepo je znati. Biti svjestan. 

Da, i dalje se gušimo u smeću jer mnogi nemaju gdje da ga bace pa ga bacaju gdje stignu. Da, i dalje sva tečna kaka ide u rijeke. Da, i dalje mnogi ljudi piju vodu upitnog kvaliteta.

Ali što bi nas bilo briga za planetu Zemlju kada imamo milion drugih problema? Recesija, nema plate, korupcija, država propada...

Pa jest. U pravu ste. Neka Dan planete Zemlje slavi neko drugi. Ja odoh na kafu.

21.04.2009.

Fakat mi bilo smješno

Čest smo gost BBI centra, što zato što nam je blizu, što zato što je bilo ružno vrijeme, što zato što sam se zaljubila u dječiju prodavnicu OBAIBI ili OKAIDI (nemam pojma sto ima dva naziva) koja prikazuje NODI crtić pa fino dijete gleda crtić dok ja prebiram po odjeći, što zato što mi je dijete ludo za pokretnim stepenicama pa bi se samo vozalo gore dole, gore dole.

Bilo je i ovih nekih polemika te muslimanski u multi kulti Sarajevu, ja svinjetina, alkohol, mesdžid, Konzum, desno lijevo. Nemam nikakav komentar na to, jer mi baš bezveze što se kod nas haman sve popljuje uzduž i poprijeko, a što valja, i uvijek mu se nađe neka mana od SFF-a do BBI. Meni tamo lijepo, jest da malo enetrijer ubije onim bojama ko da si u tunelu, ali ne treba biti sitničav, majka mu stara.

I sad pod utiskom sve te priče Konzum -muslimani-nema alkohola ovo ono, uđem u Konzum da kupim Molfix pelene, koje su by the way na neviđenoj akciji u Konzumu i Kozmo drogerijama ko ih koristi, i pravo mi bilo shega. Jer sam kupovinu obavila uz zvuke ilahije Ja Mustafa koja se orila sa zvučnika.

Pa zar nije smiješno, svega vam.

16.04.2009.

Dnevni avaz

Senzacionalističko novinarstvo je dobro ukorijenjena stvar u našem novinarstvu i rijetko se može naći neki medij koji će nepristrasno, bez unošenja emocija i profesionalno korektno izvjestiti o nekom događaju.

Negdje sam čula neku kletvu ala "da Bog da ti majka u Avazu o tebi čitala" i to nam se upravo i desilo. Moja najdraži i jedini brat je bio učesnik u jednom događaju koji je osvanuo na stranicama Avaza i Oslobođenja. Da se majka ne bi sekirala nije joj rekao o čemu se radi na vrijeme a prijatelji su odmah potrčali da nazovu majku da pitaju šta se desilo. Ne znajući o čemu se radi žena se prvo prepala jer joj je prijatelj rekao da je objavljeno u hronici što je ona protumačila kao crna hronika, pa joj je onda skočio pritisak da bi tek na kraju uspijela nazvati mene prje nego brata da  joj pročitam šta je to bilo u novinama!

Osim što je iznio djelimično tačne informacije o nemilom događaju koji, by the way, uopće ne znam zašto bi bio zanimljiv za širu javnost da bi osvanuo u novinama sa ogromnim naslovom, Avaz je objavio puno ime i prezime moga brata i još ga nije ni kontaktirao da da izjavu o tom događaju.

S druge strane, ista vijest je osvanula i u Oslobođenju, gdje su uredno ispisani inicijali imena i prezimena i gdje je uredno kontaktiran i moj brat koji je dao izjavu te čitalac nepristrasno može pročitati šta je bilo, šta misli jedna, a šta druga strana. Bez ikakve senzacionalnosti.

S obzirom da se radi o mom bratu mogu da kažem da on nije ni kriv ni dužan a ispao je vinovnik događaja po pisanju Avaza. U tom kontekstu još jednom zaključjuem da je ta novina stvarno dno dna i pitam se kakve smo sve još vijesti pročitali koje obiluju poluinformacijama i kakve smo sve pogrešne zaključke donosili vezano za mnogo važnije događaje i afere koje drmaju uzduž i poprijeko u BiH. Nebitno, ali sve što mogu da kažem je FUJ!

11.04.2009.

Nešto sam vam zaboravila reći...

Koje vi mlijeko konzumirate kod kuće?

Jeste li ikada probali Inmer Gradačac, tj. MIG mlijeko? I ja sam ga probala tek nedavno i to na preporuku kolegice koja tvrdi da njeno dijete ne pije ni jedno drugo i da je to prvo mlijeko iz tetrapaka koje ima šmek mlijeka. Uglavnom, stvarno je tako.

Od neki dan znam da kupovina Inmer MIG mlijeka ima još jednu svrhu. Kupovinom direktno pomažete povratnike u Srebrenicu i Bratunac jer 80% mlijeka koje se proizvede na stočnim farmama tamo otkupljuje Inmer, inače redovni platiša, od koga se hrane mnoge višečlane porodice povratnika. Drugi dio otkupljuje Tuzlanska mljekara, ali iz nekih razloga ne plaćaju redovno tako da proizvođači nisu primili naknade od januara.

I još nešto. To mlijeko je takvog kvaliteta da je po svim parametrima (onim nekim brojem somatskih ćelija i čuda) daleko iznad evropskog standarda.

Pa eto. Moje je da prenesem a dalje je do vas.

08.04.2009.

I dok se vozimo kroz Konjevic polje

Znate sta je u stvari najljepse i raduje? To sto pred vecim brojem povratnickih kuca ima djece i mladih. Kako je to predstavljeno na TVu povratnici su sve starci. A to fakat nije tacno.

07.04.2009.

Šta sam vam ono "hotjela" reć

Da samo znate kako moje dijete voli Regininu pjesmu Bistra voda ne bi ste vjerovali. To se sve ostavlja, trči prema televizoru, njiše u ritmu, pjeva, zove se mama da vidi pjesmu, ma opće oduševljenje.

Uglavnom, Mama kaže, ako dijete tako voli garant će pobijediti.

Eto to sam vam hotjela reć.

02.04.2009.

Srebrenica

Nekako mi je teško napisati ovaj post jer sam i sama iznenađena sopstvenom rekacijom i pos-razmišljanjima da se možda neću uklopiti u stereotip čovjeka koji po prvi put odlazi u taj grad. Možda je i nefer napisati bilo šta na osnovu jednog kratkog boravka, mada će ih biti još, i na osnovu razgovora sa 10 tak ljudi, jer to ne pruža dovoljno informacija da se formira bilo kakvo mišljenje. Ali ipak ovo pišem jer to je onaj prvi dojam. Mada on može nekad i da prevari.

Prvo, umorni je bio u pravu. Ušli smo pod tmurnim i oblačnim nebom a izašli pod suncem na 20 stepeni. I zaista je drugačije doživjeto sve to u gradu okupanom suncem nego u gradu pod kišom. Kada odlaziš u Srebrenicu i Bratunac prvi put hvata te trema jer znaš da ideš na mjesto gdje je istorija ispisala svoje najbolnije stranice. I očekuješ nešto. I strah te pogledati ljudima u lice ili zgaziti zemlju kako reče hadžinica.

Ali kada dođeš tamo, shvatiš da su prošle godine, da ljudi žive i da je istorija istorija a sadašnjost je nešto sa čime se moraš suočiti. Prolazimo kroz Bratunac i Potočare i malo je falilo da ne primjetim memorijalni centar. Ipak sve to nekako drugačije izgleda na TV-u.  Vidim nišane, počnem nesvjesno učiti Fatihu misleći da je to samo jedno groblje ali vozimo se, i vozimo i vozimo a mezari ne prestaju. Tek onda vidim fabriku, tek onda vidim ulaz u memorijalni centar, tek onda shvatim šta je to.

Ulazimo u Srebrenicu. Tragovi rata i nisu baš tako vidljivi, kuće su obnovljene (doduše do fasade), ljudi na ulicama, ne možeš na prvi pogled ni shvatiti gdje si i šta si. Sve to nekako prolazi na brzinu i evo ga već susret sa ljudima sa kojima se trebamo naći. Sve neka mlada raja, rade, nasmijani, veseli, rade projekte, miješano društvo (znači i ovi i oni, da ih tako nazovem). Ulazimo u UNDP u Srebrenici, opet neka mlada raja, znaju jezike, rade, kompjuteri, internet. Vraćamo se u Bratunac, opet neka mlada raja, opet ista stvar.

Idemo na teren. Posjete povratnicima, poljoprivrednicima, stočarima. Opet miješano. I ovih i onih. Ljudi rade. I to nije to onaj "go seljak" kako bi možda neko pomislio, nego pravi farmer, evropski. Zna on sve direktive EU o poljoprivredi, obrazovan, načitan, edukovan, sve on zna. Išao po seminarima, prisustvovao predavanjima. Kako s kravama, kako sa malinama kako ovo, kako ono. Štale ko apoteka. Čovjek jednostavno zna. Kada mi jedan reče da jedan prosječan farmer sa 10 krava od otkupa mlijeka može zaraditi mjesečno 4000 KM i više stala sam zabezeknuta. Al' i kaže, da država malo hoće dati podsticaj poljoprivrednicima, čuda bi pravili. Djeca trčkaraju, idu u školu, veseli, zadovoljni. Farmeri pričaju "može se ko hoće da radi"!

Konjević polje, kuće obnovljene ko iz snova. Dijaspora majka, al lijepo vidjeti.

Ovaj iz Bratunca potvrđuje. Ko hoće da radi nema nikavih problema. Nije kod svakoga situacija ista, ima i onih koji teško žive, ali ljudi su tu, bore se, rade. Ima i onih ružnih priča ali nisu za ovaj post.

Ja se susretoh sa nekom drugačijom slikom Srebrenice i Bratunca od koje nisam stigla da razmišljam o onim tmurnim stvarima. I mislim da je tako bolje. Prošlost ne treba zaboraviti. Ali od prošlosti se ne živi. Ljudima treba dati oruđe u ruke da rade. A kada im se da, onda čuda stvaraju. Vidjela sam svojim očima.

<< 04/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1031872
online

Powered by Blogger.ba