... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

30.11.2008.

Ne, mi nismo samo nickovi

Otvaram jedan blog za drugim. Ne kontam. Ko, šta, gdje...Dok ne otvorih onaj jedan gdje piše.

Ne može čovjek da vjeruje.

Ne poznajem je. Ali nešto stade na grudi.

I to je dokaz. Dokaz da mi nismo virtualni. Dokaz da smo ljudi. Dokaz da nas sudbine samo prividno nepoznatih itekako mogu zaboliti.

Neka joj je je vječni rahmet mladoj duši...

29.11.2008.

(Ne)normalno stanje

Ponekad se bojim sama sebe kada razmišljam kako stvari koje mi se dešavaju (ne)utiču na mene. Tačnije, osjećam se baš kao žena Kiborg bez nekih posebnih emocija koje bi trebalo kao da me obuzimaju u nekim ključnim trenutcima mog života.

Čitam postove dragih žena po blogu koje su trudne ili koje imaju djecu kako preživljavaju sve ono što im se dešava. Žene bivaju preplavljene emocijama za svaki trenutak dešavanja oko njih. I to je valjda normalno.

A ovo moje stanje je valjda nenormalno. Ja valjda kroz ovaj život i ono što mi se dešava prolazim kao slučajni prolaznik. Kao da se ne dešava meni. Kao da ja to sve nekako mehanički i zato što to tako treba. Drago mi je, radujem se, uzbuđena sam ali sve ono nekakao umjereno, tek toliko da ne ostane neki poseban pečat na meni. Kao, konstatujem neko stanje, raduje me određeni period i onda zaboravim i idem dalje.

Neki dan mi uđe u kancelariju jedna osoba i reče, ono kao, gdje su ti slike djeteta u kancelariji. Druga osoba mi zatražila mailom da joj pošaljem sliku djeteta a ja skontam da nemam ni jednu na računaru. Kod nekih vidim desktop krase slike njihove djece u krupnom planu.

Ja nisam od tih žena što će nosati slike dijeteta u novčaniku i svima pokazivati, nemam po kancelariji obješene slike muža i djeteta, desktop mi ne krasi slika djeteta nego neka kreacija sa Vladstudia, kada sam na poslu dijete mi ni ne pada na pamet, uopće ni ne nazovem kući da vidim kako i je šta radi. Razmišljala sam zašto je to tako i valja je zato što to prihvatam kao neku normalnu stvar da ja kao sjedim u kancelariji a da je dijete kao kod kuće sa nenom i da tih 7-8 sati mi trebamo biti razdvojeni i to je to. Slike bi me samo distraktirale u poslu i vjerovatno bi sjedila i buljila u njih jedan određeni period dana, pa razmišljala, pa zvala da vidim kako je...jedna stvar povlači drugu. 

Da li to znači da svoje dijete volim manje od nekih žena koje sa više emocija posmatraju život oko sebe? Da li je normalno biti "dozirano emotivan"? Da li je to neka prepreka da uživaš u životu više? Nemam pojma, ja se osjećam sasvim normalno. Ali ponekad poželim da neke stvari koje me emotivno dotaknu ostave i neki dublji pečat na meni pa da mjesecima i godinama poslije mogu da preživim neke trenutke istom onom emocijom kao kada su se desili.

25.11.2008.

Sretan vam Dan državnosti

Da te volim duša zna

Draga moja BiH

 

Ispod zlatnih gradova

Huče Bosna i Neretva

 

Una Drinu doziva

Preko vječnih planina

 

Tu su naša ognjišta

Sto puta krvlju plaćena.

 

Digni se iz pepela

Kao sto puta do sada

 

Sa mirisom ljiljana

Ljubavi moja

22.11.2008.

Fenomen zvani Batko

Znate Batka? Znate garant. To je¸onaj čovjek koji samo što još iz paštete nije iskočio. Zubar, nadrealista, glumac, radio voditelj, zabavljač, ma čovjek sa 100 marifetluka.

Jeste čuli za Udri muški? Ma jeste garant. To je ona jutarnja emisija na Radio Kameleon što vodi Batko. Hajd što je vodi, nego što je čovjek napravio kult od te emisije to je posebna priča.

Od kako su mi Izu prebacili u neki drugi termin, slušam Batka. I ne mogu da se načudim i nadivim tom čovjeku. Ustvari čudno je to. Čovjeka nekako nikako ne volim ali ne mogu da mu se nadivim na onome što radi.

Vodila se nekada diskusija na bloggeru da li ovaj narod može naprijed sam ili mu treba lider. Ja sam uvijek bila na stajalištu da je naš narod krdo ovaca i da mu stvarno treba čoban koji će ga voditi. Demonstraciju imate u Dodiku koji ispade taj čoban za srpski narod u BiH (u pravom smislu riječi). Jer jednostavno naš narod nije navikao na drugačije, nema tu nit da upravlja sam sobom. Svaki pokušaj demonstracije demokratije uvijek propadne zbog nedovoljnog odziva. Nije to zato što ljudi neće, nego zato ljudima treba vođa, vođa koji će ih povesti, uz koga će se osjećati sigurnim i jačim. Moje mišljenje dakako, dopuštam da drugi misle drugačije.

Kakve to veze ima sa Batkom? E pa Batko je lider. Batko je institucija. Batko je fenomen. Batko je čovjek koji ima tako jaku priču, prenosi tako jaku emociju da ima ljudi koji vole ovu zemlju da je ova zemlja dvina i jedina koju imamo, i to je tako dobro prenosi da ga mase slušaju, da ga mase vole, i da mase čine virtualnu Stranku kokuza koju je osnovao Batko. Neko će reći da to nisu mase već desetak slušalaca koji se redovno javlja u program ali humanitarna akcija za Ljilju Krajnc pokazuje suprotno. I hajde što ga mase slušaju, nego što je čovjek uvezao srpske, hrvatske, muslimanske, neopredjeljene, međunarodne radio stanice i što se njegova emocija prenosi u jedno Istočno Sarajevo gdje čovjek ne bi nikada rekao da može naići na Batkove istomišljenike, na istu emociju. Doduše skrivenu, ali postojeću.

Ako niste slušali Batka i ne znate ko je Batko obavezno upalite radio Kameleon svako jutro, radnim danom, od 8 i 15. Možda čovjek i na vas prenese emociju da smo mi ipak jedinstven i najbolji narod na Balkanu i da nema zemlje do Bosne i Hercegovine. A ako se to desi, ko zna gdje će nam biti kraj za koju godinu.

20.11.2008.

Never ending story

U moru sveopće bezvoljnosti, opterećenosti poslom, unutarnje borbe između majke, domaćice i poslovne žene, pronašla sam neku trunku snage da nastavim pisati taj toliko čekani doktorat.
Najgori dio od svega je napraviti pregled literature i članaka na zadanu temu koji čine taj teoretski uvodni dio svakog naučnog rada. Iskopah i nekako pristup bazi podataka sa relevatnim časopisima i člancima ali pretraživanje se čini kao never-ending story. Logično, otvoriš jedan članak, odeš na dio sa referencama, tu nađeš još 10 dobrih članaka, klikneš na svaki od njih, u njihovim referencama još 10 dobrih članaka i to tako ide u nedogled. Nakupi se tako nekih više desetina tih članaka koje nekada u budućnosti treba pročitati, analizirati, sastaviti taj pregled literature i više napokon završiti tu priču oko doktorata.
E sada ostaje pitanje ko će to pročitati, analizirati i sastaviti.. Znam da je to niko drugi do ja sama, ali ima li neko neki "hint" kako to završiti što je moguće bezbolnije i za što kraće vrijeme?
19.11.2008.

Za vasu informaciju

Postovani prijatelji,

Od novembra 2008. do marta 2009. svakog posljednjeg vikenda u Nahli mozete prisustvovati seminarima i radionicama za roditelje pod nazivom Skola roditeljstva.

Seminari su namijenjeni roditeljima, odgajateljima, nastavnicima, studentima pedagogije i nastavnickih fakulteta, tj. svima onima koji se bave odgojno-obrazovnim radom.

Prvi seminar u ovom ciklusu odrzat ce se 29. i 30. novembra, od 16 do 19h.

Program prvog seminara:

subota, 29. 11. 2008.


15:45 – 16:00 prijem ucesnika;
16:00 – 17:00 Sta sve trebate znati o razvoju svog djeteta - Suada Selvic, profesorica pedagogije i psihologije
17:00 – 17: 30 diskusija;
17:30 – 18:15 radionica na temu: Kako razumijevati djetetovu dob i njene karakteristike. Voditeljica radionice: Sabrija Mehmedovic, profesorica Waldorfske pedagogije.
18:15 – 18:30   pauza za kafu ili caj;
18:30 – 19:00 diskusija, zakljucna razmatranja.

nedjelja, 30. 11. 2008.g.


15:45 – 16:00 prijem ucesnika;
16:00 – 17:15 Potrebe djece, interaktivno izlaganje nastavnice razredne nastave Bebe Sakinovic
17:15 – 17:30 pauza;
17:30 – 18:30 radionica na temu: Kako djelovati u skladu s djecijim potrebama. Voditeljica radionice: mr. Vesna Varunek, nastavnica razredne nastave i magistrica inkluzivnog obrazovanja.
18:30 – 19:00 diskusija, zakljucna razmatranja

Seminari su otvoreni i za muskarce i za zene i besplatni su za sve ucesnike, uz prethodnu najavu prisustva na broj 061/349-419 ili e-mail: info@nahla.ba


Dobro dosli!




Raspored svih seminara u toku ciklusa:

Decembar:

Subota (27. 12.): Kako prepoznavati djecije sposobnosti i mogucnosti?

Predavanje: Granice djecijih sposobnosti i mogucnosti
Radionica. Kako poticati potencijal kod djece

Nedjelja (28. 12.): Empatija


Predavanje: Sta je empatija i kako je razvijati kod djece?
Radionica: Kako suosjecati s drugima – kljuc uspjesne interakcije

Januar:

Subota (24. 1.): Komunikacija u porodici

Predavanje: Vaznost zdrave komunikacije u porodici
Radionica: Aktivno slusanje

Nedjelja (25. 1.): Socijalizacija djeteta


Predavanje: Utjecaj vrsnjaka na ponasanje djeteta
Radionica: Faktori socijalizacije i njihov utjecaj na ponasanje djeteta

Februar

Subota (21. 2.): Razlicito ponasanje djeteta u kući i skoli


Predavanje: Roditelji, znate li kako se vase dijete ponasa u skoli?
Radionica: Kako razvijati partnerski odnos sa skolom?

Nedjelja (22. 2.): Pomoc u ucenju


Predavanje: Predispozicije za uspjesno ucenje
Radionica: Kako pomoci djetetu u procesu ucenja?

15.11.2008.

Čemu je vrijeme tome je i vakat

Kada počneš pisati blog potpišeš neki virtualni ugovor sa samim sobom o pravima i obavezama tebe kao bloggera. Jedno od prava je da pišeš o svemu što želiš a jedna od obaveza je da ako ispoštuješ to pravo sebe stavljaš pred metu različitih ljudi, anonimnih i onih virtualno poznatih, i pomiriš se sa tim da će ti ljudi da komentarišu ovako ili onako ono što napišeš.

Tri godine pišem blog.  Svake godine imam jednog ili više dežurnih ili usputnih kritičara koji su uvijek tu negdje da kritikuju moje pisanje, moju ličnost, moje ponašanje, moju bogobojaznost, moju pismenost, moj moral.

Tri godine trpim to, nekada krenem u diskusiju sa ljudima pa se opeknem, nekada prešutim, nekada odgovorim diplomatski. Jer jednom sam potpisala ugovor i sada ga treba poštovati ili praviti aneks. A svaki put me negdje u dubini duše nešto zaboli što se moje riječi shvataju na pogrešan način, što se srozava moja ličnost, što se moj moral dovodi u pitanje, moje ponašanje proglašava neprihvatljivim i tako dalje i tako bliže.

I eto došao je i taj dan. Dosadilo mi je više da trpim i odlučila sam da pravim aneks ugovora. Još ne znam koju formu će da uzme taj aneks, da li gasim komentare neregistrovanim korisnicima, da li gasim komentare generalno ili ću skroz da raskinem ugovor ali znam da mi je stvarno dosta.

Vrijeme je da sebi nađete drugu metu za ispucavanje.

13.11.2008.

Ocijeni studenta

Nemam obraza više stavljati bisere na blog jer na neki način ispade da ismijavam studente a u stvari se svaki put sve više iznenadim koliko nam je omladina nepismena, neelokventna i nemaju osnove pravilnog izražavanja.

Kada kažete studentu da odgovor napiše svojim riječima naprosto se iznenadite šta sve možete pročitati i na kom je to nivou. I pitate se da li je to student koji se pismeno obraća predavaču i da li se nalazite u akademskoj instituciji ili na pijaci.

I onda se pitam šta ta djeca uče u srednjoj školi, imaju li oni bosanski/srpski/hrvatski jezik, da li su ikada napisali pismeni sastav na bilo koju temu, pročitali bilo koju knjigu, pa makar i časopis i kako je moguće da sjede na fakultetu a pišu i izražavaju se kao da su na pijaci. 

Pa se pitam da li je moje da ih učim jeziku i osnovama izražavanja (a nije baš da se mogu pohvaliti da bi to mogla i uraditi) ili da jednostavno dam nula poena na odgovore koji su možda negdje u pozadini i tačni ali napisani na način koji ne znam kako da definišem. 

11.11.2008.

Ako neće da jede povrće...

Evo pričali smo par puta o temi "papanje" i neke mame su me isprepadale :) da dijete poslije određenih godina jednostavno prestane da jede neku hranu koju je prije toga jako volilo.
Surfajući netom slučajno naiđem na poreporuku za jednu knjigu pod nazivom Deceptively Delicious o kojoj možete pročitati ovdje. To je napisala neka teta i u njoj se mogu naći čudnovati recepti kao npr. browni sa spinaćem a sa ciljem da se djetetu u jelovnik na različite načine ubaci hrana koju ono ne voli. A to je najčešće povrće, jel te. Dakle, možda će vam biti korisna ova informacija, a obavezno kliknite da vidite šta Jessica, autorica knjige, reče Oprah na njenom show programu kao i na Oprah.com. Ako prosurfate ovim slide show-om načićete i neke recepte a ima i ovaj recept browni sa spinaćem :)
I da, Lady mi je rekla da je u Merkator stigao slatki krompir, preporučen među prvim povrćem koje beba može da proba!
11.11.2008.

Opari se sine

Ja bih da postavim jedno usputno pitanje...
Da li neko ima informaciju o nagradnoj igri Mladinske knjige i Reader's digest-a koja kruzi postom i kakva zackoljica lezi iza cinjenice da neko nudi samo da otvoris kovertu i osvojis 2000 KM a kasnije i 50000 KM. Tu mora da ima nesto, a ja ne mogu da dokucim sta.
Hvala.
05.11.2008.

Mama Tratinčica savjetuje: Uspavljivanje dojenjem

Dok sam uspavljivala curu večeras palo mi je na pamet da napišem nešto što sam i sama koristila a ne može baš svugdje pročitati. Barem ja nisam naišla na internetu.

Naime, najveća boljka koju smo imali donedavno je bila spavanje i uspavljivanje. Nema koju metodu nisam koristila i koliko ih nisam izmjenjala što sam češće mogla da se cvjetić ne bi navikao ni na jednu od tih metoda ili da ne bi stvorila pogrešnu asocijaciju za spavanje.

Uglavnom, najteže mi je bilo kada se navikla da zaspi dok doji i čim je odvojim od sebe probudi se i naravno počne da plače. To je kod nas znalo trajati satima dok konačno zaspi, a znam nekoliko mama čije bebe bi po cijelu noć provele na dojci što je izuzetno iscrpljujuće za majku koja ne može da se opusti i zaspi ili zaspi i probudi se sva u bolovima od iskrivljene kičme i položaja u kom je ležala.

Poznato je da imaju dvije metode za uspavljivanje "Cry it out" i "no cry method". Ova prva promovira da se beba spusti u krevet i izađe iz sobe bez obzira na njeno vrištanje te provjerava u početku svakih 5 pa 10 min, pa se interval povećava u zavisnosti od dobi bebe što bi trebalo da rezultira time da beba shvati da je vrijeme za spavanje i zaspi u jednom trenutku nakon beskonačnog vrištanja. Ova druga metoda predlaže neke alternativne pristupe da beba ne bi plakala a da ipak nauči da se uspava sama. O obje metode se može pročitati na internetu ali sam ja ipak odlučila da kupim knjigu The no-cry sleep solution od Elizabeth Pantley  i pročitam koji su to trikovi koji se mogu primjeniti na bebama.

Uglavnom, knjiga mi nije bila nešto posebno jer sam u njoj mogla pročitati samo jednu ili dvije stvari koje nisam znala, ali opet kad pogledam ona mi je pružila taj dragocjeni savjet koji je upalio pa opet mogu reći da je bila vrijedna svake funte :)

Uglavnom, uvod i zaplet su bili malo podugački, a sada konačno i rasplet.

Dakle, ako imate problem da vam beba hoće spavati samo dok doji možete primjeniti dvije tehnike:

1. čim beba zaspi izvući joj dojku iz usta. ona će naravno odmah početi plakati i tražiti dojku ustima. vi odmah vratite dojku pa opet izvučete čim vidite da se umirila i kao zaspala. ona će se opet probuditi i vi ponovite cijeli postupak. i tako više puta dok konačno beba ne popusti. ovo je u stvari igra natezanja sa bebom jer je poenta da bi nakon višestrukog iritirajućeg (po bebu) izvlačenja dojke, beba u jednom trenutku trebala da izabere san povrh sisanja i  prestane tražiti dojku. ovo izvlačenje može biti i do 10-15 puta pa i više, ali treba biti uporan pa će se sa svakim sljedećim uspavljivanjem broj izvlačenja smanjivati i konačno bi trebalo da beba nauči da je izvlačenje dojke ne razbudi. Ovu sam tehniku primjenila i kod nas je upalila u roku od jedno 5-10 dana koliko se sjećam. Ostalo je da bi ona zaspala dok doji ali se nije budila kada bi izvukla dojku i odmakla se od nje. Ako se beba razbudi kada se odmičete od nje moguće je koristiti neku plišanu životinju koju pritisnete uz nju da misli da ste i dalje vi pored nje i da se ne budi.

2. druga tehnika je slična prvoj i sastoji se isto od natezanja sa bebom. ovdje ne izvlačite dojku iz usta već legnete pored bebe tako da joj je dojka  u ustima ali da je pod nekim uglom tako da joj stalno bježi iz usta ili se ona napreže da je zadrži u ustima. Tu bi beba isto trebala da popusti nakon nekog vremena natezanja. Ova tehnika mi se učinila malo komplikovanom pa je nisam primjenjivala ali vjerovatno i ona pali.

Ako vam se svide ove tehnike, probajte. Ništa ne košta :)

 

05.11.2008.

Teško je biti fin

Pored ovolike gomile ljudi bez obraza, ljudi bez morala, licemjernih ljudi, ljudi isključivih u svojim stavovima, ljudi koji bi te pregazili samo da dođu do cilja, kompleksaša koji svoje komplekse liječe na drugima, zavidnih, onih koji bi ti podmetnuli nogu kad god i gdje god mogu, uskogrudnih ljudi, ljudi ograničenih vidika, stvarno je teško biti i ostati fin.
Jednostavno te ponese da budeš kao oni.
<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1020727
online

Powered by Blogger.ba