... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

28.08.2008.

U susret Ramazanu - iz drugog ugla

Još samo 3 dana i stiže Ramazan. Prošle godine u vrijeme Ramazana rodio se mali Cvjetić. Sada je to velika cura koja puže i brblja, ima karakter, zna šta hoće i koja je već sada poprilično samostalna i uopće nije vezana za mamu pupčanom vrpcom (šmrc). Voli druge ljude, da se nosati i gnjaviti, hoće ostati kod nekoga bez mame, a kada mama dođe poslije dužeg odsustva samo je pogleda i krene svojim poslom (šmrc, šmrc).
Cvjetić sada zna i šta je klanjanje, najzanimljivija igra koju do sada poznaje. Mislim da za mamu nema ljepšeg osjećaja nego kada krene da klanja a jedan mali stvor se strašno obraduje jer se stavlja marama i počinje igra. Izviruje da vidi jesi li prostrla serdžadu i onda dopuže na sred nje, sjedne, raširi noge a ti nemaš gdje spustiti čelo. Pa ti onda sjedeš na sedždu a ono se pomakne do krila i stavi ruku na tvoju i sve te nešto pipka. Ti se onda ustaneš a ono se zavuče pod suknju jer interesantno je sve što visi i što se njiše. Pa se onda odmakne od tebe, sjede na pod do tebe i počne da plješće. A ti klanjaš, osmjeh ti na licu, potpuno dekoncentrisan samo zahvaljuješ dragom Bogu što je imaš.
Ovog Ramazana ćemo proslaviti prvi rođendan ako Bog da. I molićemo da nam dragi Bog, osim zdravlja, da makar još jedno malo mače da se zavuče mami pod suknju kad klanja.

Image Hosted by ImageShack.us
Kako sam ja nekada bila mala....

26.08.2008.

Ako nekoga interesuje...

...otvoren je novi turski restoran Ottoman Kebap House na Baščaršiji. Tačna lokacija bi bila iza medrese, odnosno kada se prođe Begova, prva ulica sa lijeve strane (kod Kobre). Restoran naravno drži turčin, lijepo je uređeno, na meniju su razne vrste kebapa i njihove čorbe i napokon, po prvi put u Sarajevu, ayran. Čorbe su 3 KM kebapi od 8 do 10 KM. Porcije su džinovske.
Uživajte!
25.08.2008.

Bilo je lijepo dok je trajalo...

SFF je kao i u proteklih nekoliko godina dokazao da je stvarno najveći događaj u regionu. Ne znam ama baš nikoga ko nije imao neke goste - prijatelje, poslovne partnere - koji su u Sarajevo došli samo zbog SFF-a. Ljudi definitivno svoj život planiraju u skladu sa SFF-om, i to više nije tajna. Kad će ići na more, na poslovni put, vjenčanja... Samo da se bude slobodan za tih 7 dana. Nije toliko ni do filmova koliko je do noćnog života koji stvarno bude na visokom nivou. Iznenadila sam se koliko radnji je produžilo svoje radno vrijeme samo zbog SFF-a.

Miro majstore, festival raste li raste. Tu se nema šta posebno dodati osim da Miro stvarno odrađuje svoj posao na najbolji mogući način. Ja lično nekako budem ponosna svaki put kada neki poznati gost SFF-a kaže da je tu samo zbog Mire, ili zahvaljujući Miri (i Emini, reče jedan) i onda mi bude krivo kada negdje pročitaš kako je Miro negativac za naše građane. Malo mu zamjerim što nije bolje obučen za vrijeme tih 7 dana, al nemojmo biti sitničavi.

Nego da se vratim na Festival. Prvo, dva su odlična poteza napravljena ove godine, prvi što su koncerte prebacili iz izrazito neuslovnog Centra za omladinu i kulturu Grbavica u Dom mladih. Drugo je otvoreno ljetno kino Novi grad umjesto klaustrofobične sale Općine Novi grad. Jest da su ukupno uložili 100 KM u opremanje kina (neko donio čaršaf iz kuće, plastične stolice po marku - jedan se frajer složio sa stolice u po filma i nekakva željezna ograda sa gradilišta) ali opet, nemojmo biti sitničavi. Barem se može jesti pica i pušiti dok gledaš film.

Imala sam priliku odgledati par filmova, 2 iz takmičarskog programa i nešto u Open Airu. Moram pohvaliti i to što nije bilo frke oko karata osim za Snijeg i Đuru. Ja sam čak dan prije početka festivala našla karte za sve filmove koje sam htjela odgledati.  Ljetno kino Novi grad je bilo polupuno za svaku projekciju (znači bilo je još mjesta). Ali zato se u Open Airu prodavalo više karata nego što je bilo mjesta pa smo film Zapaljivo zamalo odgledali na nogama.

Potrefilo se da sam odgledala i nagrađeni film Buick riviera. Što se tiče Buick riviere ni u snu nisam pomislila da taj film može dobiti nagradu. Iz kina sam izašla ošamućena od gluposti i dosade i jako lošeg kvaliteta glume Slavka Štimca. Ali gle čuda i glumci i film dobiše nagradu. Nadam se da nije na komšijskoj osnovi jer su dosad (navodno) pobjeđivali samo najbolji filmovi. Gledala sam i 4 čovjek i taj mi je film bio glup ko noć, ali 10 puta zabavniji i bolji od Buick riviere.

Filmovi na Open Air su bili onako, srednja žalost. Snijeg i Đuru nisam gledala, ali ono što je išlo poslije toga...pa ne znam šta bi izdvojila. Mislim da je The Usual Suspects bio najbolji u Open Airu ako pretpostavimo da ljudi tamo idu da gledaju film i da se zabave.  Ali je taj film star ko Grčka i nisam išla da ga gledam jer sam ga gledala 3 puta prije toga. A vjerujem i veliki broj Sarajlija. Mene se najviše emocionalno dojmio film Zapaljivo iako mi se nisu svidjela pretjerivanja tipa pisanje pisma Osami. Ubjedljivo najbolji film mi je bio Tri majmuna i pored nekih beskonačno dugih scena. A nije što je turski majke mi. Ali turska kinematografija je stvarno u svom vrhuncu i njihovi filmovi su tako životni i govore o životnim temama da ne može a da te se ne dojme.

I posljenja tema ovog posta je grad Sarajevo i naše gradske vlasti. Potrudili su se, nije da nisu. Očistili su Ferhadiju, zasadili cvijeće u Titovoj, postavili nove kante za smeće, očistili ulice od uličnih prodavača. Još da je šetnica bila bez polomljenih ploča rekao bi čovjek da je grad zaista blistao u svakom smislu riječi. Ali mi građani smo zaslužili da ovaj grad blista ne samo za tih 7 dana festivala već da blista svaki dan. Zašto smo dužni lomiti noge šetajući, sudarati se sa štandovima uličnih prodavača ili saplitati na proizvode izložene po podu, zašto ranije nisu postavljene kante za smeće i zašto nam cvijeće nije zasađeno još u junu?

Bilo je lijepo dok je trajalo a sada odoh da vidim koji od uličnih prodavača su opet zauzeli svoje stare pozicije.

20.08.2008.

Balkonska poljoprivreda

Gledala sam neku noć prilog na Hayatu o ovome http://www.foodupfront.org i nafurala sam se na uzgajanje organske hrane na balkonu. Ako neko ima neke dobre stranice o tome kako se uzgaja hrana molim da podijeli sa mnom ali i sa ostalima koji se možda nafuraju kad pogledaju ovu web stranicu.

Thnx

p.s. evo jedne dobre za pocetak

http://www.bbc.co.uk/gardening/htbg/module7/growing_vegetables.shtml

 

19.08.2008.

Code name "Plava tuta"

Nakon što sam pročitala post od Nasvestrane o privikavanju 9 mj bebe na tutu, sjetila sam se da sam svojevremeno bookmarkirala neke stranice o odvikavanju od pelena, odnosno navikavanja na tutu kad dođe vrijeme za to. I zarovim se tako u te stranice

http://www.pottytrainingconcepts.com/Potty-Training.htm

i

http://www.timl.com/ipt/

i

http://www.evassist.it/aitt/index.php?text=faq

i na ove dvije zadnje nađem dvije ključne informacije:

1. djecu je moguće početi navikavati na tutu i prije nego počnu sjediti, čak se tvrdi da je idealno početi između 0 i 6 mj.

2. bebe su svjesne potrebe da piške i kake od samog rođenja i one mogu iskomunicirati tu potrebu te naučiti da koriste tutu mnogo ranije nego što se to misli (a misli se da je to sa 18 mj i dalje - vidi prvu web stranicu)

Pošto je moja cura starija od 6 mj krenem i za ovim linkom sa druge stranice na kojem nađem sljedeći pasus koji kaže:

The current trendy philosophy is to wait until baby self-trains at the age of 2 years or older, implying that there is absolutely nothing a parent can or should do about toilet learning until that time. This is absolutely false! And while it is true that many two-year-olds self-train, it is certainly not the case with all babies. Many never self-train at all. Indeed, parents and daycare staff are devastated to find themselves still diapering children at 4 and 5 years of age.

Fora je ustvari da se djeca mlađa od 18 mj ne uče skidanju pelene, već samo navikavanju na tutu i proces piškenja i kakenja u nju. Samo skidanje pelene može doći mjesecima poslije nakon upornog stavljanja i asistiranja bebi da ide na tutu. Ovo je više kao relaksirajuće navikavanje bez opterećenja bilo za bebu ili za mamu.

I tako kažem ja "kad mogu oni, mogu i ja" i započnem ja svoj novi projekat pod kod imenom "Plava tuta".

Prije četiri dana se kupila plava tuta, skoro pa obična, ima samo neku glavu mede. Prema uputstvu sa ovog posljednjeg linka, skontam da bi, za početak, trebala da je stavljam ujutro čim se probudi, nakon svakog spavanja i, pošto otprilike znam kada kaki, potrefim barem jedan od ta dva-tri trenutka i stavim je tada na tutu.

I prije tri dana, stavim je ja prvi put na tutu kada se probudila. Jeste malo tuta veća jer je dizajnirana za djecu 18+ pa onako malo upadne u nju, ali sjede ona fino, malo se meškolji, tamte-vamte i psssst - popiški se u nju. Naravno odmah dernek, ljubim je, grlim je i to. Kontam, to mora da je slučajno al opet mi drago. Dođe vrijeme za kakanje, stavim je na tutu, dam joj neku četku u ruku da se malo zabavi i nije prošlo tri minute obavi ona i to. Opet dernek, al kontam i ovo je slučajno. Al mi drago.

Sutra isto. Danas isto. I šta da vam kažem. Kad može Cvjetić može i vaša beba sigurno!

 

14.08.2008.

Mama Tratinčica savjetuje 17 - Tuta

U stvari mama Tratinčica savjetuje da posjetite ovaj blog Moj život i moja mišljenja, a preko ove pametne mlade mame savjetuje da se proba ovo što je ova mlada pametna mama uradila po pitanju odvikavanja od pelena. 

Jer Tratinčica već sutra ide da kupi tutu.

Ako neko od vas ima priču o odvikavanju od pelena i načina na koji je to radio molim Vas podijelite sa nama.

13.08.2008.

E-umor

Već danima kada hoću da upalim kompjuter mrsko mi. Umorio me email. Umorio me internet. Umorio me kompjuter.

Poželila sa se čitanja knjiga. Evo godinu dana sam na porodiljskom a nisam pročitala ni jednu knjigu (osim bebećih) kako treba. U stvari jesam jednu. Ni časopis. TV ne gledam jer nemam kad od interenta (i bebe, naravno).

Kompjuter i internet su postali moj svijet izvan bebećeg. I dosadilo mi je.

I want my life back!

Danas smo uveli kablovsku.

13.08.2008.

Oh boy, oh boy

Bilo je na ovom blogu nekoliko postova o majstorima kao jednoj posebnoj kategoriji ljudi sa kojom svi moraju da deveraju na ovaj način ili onaj. Možda će te se sjetiti serije postova o majstorima gdje smo na kraju pobjegli glavom bez obzira, ostavili im i pare i materijal samo da ih više ne sretnemo u životu. Još uvijek mi u glavi odzvanja rečenica čika stolara koji kaže: gospođo, imam 20 godina iskustva iz Njemačke!

Vrijeme je za još jedan susret sa majstorima. Ovaj najnoviji mi je maloprije rekao na telefon:

Gospođo, ja kad uradim to je tačka na i.

12.08.2008.

Jedna poslovica

12.08.2008.

Mama Tratinčica savjetuje 16 - Papanje

Ma u stvari ovo i nije neki savjet nego nešto što sam pročitala i čini mi se da pali.

U stvari prvo se meni desilo, a onda sam se malo raspitala i ispade da i ove moje kolegice imaju isti problem. Dijete jednostavno više neće da jede onu hranu koja mu je do prije par dana bila omiljena. Ono što je nestajalo u sekundi sa tanjira sada čim ugleda počne da plače. U stvari nije to vezano za ono što je na tanjiru već generalno za jelo. Za sada jedino sirovo voće i jutarnji obrok od zobenih pahuljica i voća jede bez pogovora. Povrće i sve kombinacije povrća čim ugleda počne da plače, tačnije da se dere.

E sad, prema onome kako se ona ponaša za stolom i onome što sam pročitala, čini mi se da mogu biti dva razloga. Jedan - hoće da jede sama, drugi - nije joj više ukusno ono što jede, hoće neke nove okuse. Ovo da hoće da jede sama je stvarno istina jer voće jede sama, ali nekada kada joj nudim da jede sama opet plače. Rekla bih da je onda glavni razlog mješavina ova dva.

Evo šta ja radim, a to se može pročitati na raznim mjestima pa ja u stvari samo kombiniram pristupe:

- ne miksam joj hranu odavno i to zahvaljujući mojoj Lady from Jupiter (ne smeta što te zovom mojom, jel da :) koja od prvog dana gnječi viljuškom pa me tako savjetovala. A i na mnogo mjesta sam pročitala da čim dijete počne da istražuje rukama oblike jednostavno želi da dira i hranu i samo je prinosi ustima. Neka djeca u potpunosti prestanu jesti ako im se ne omogući da sami uzimaju i jedu. Jest da kuhinja izgleda kao Hirošima ali Bože moj. Prostrete neku mušemu na pod, et voila

Nemojte da vas strah da će se dijete udaviti. Ja sam isto tako strahovala kada sam sa 7 mj dala prvi put rižin keks u ruke. Nisam smjela biti sama, mama je bila kod kuće da priskoči ako se dijete počne daviti. Bebe se normalno zakašlju da izbace komade koji im se zaglave. Kad preživite to par puta biće vam lakše :) I nema veze što nema zuba. Djeca ionako u početku hranu melju vilicama a ne zubima. Uglavnom, jednom morate probati dati nešto da žvaće. Ako djeca ne žvaću mogu im se upaliti pljuvačne žlijezde. Ništa strašno, liječi se žvakanjem žvake kod malo starije djece, ali hoću da kažem ako miskate vječno dijete poslije neće htjeti da žvaće. Mislim hoće nekad u nekom trenutku u budućnosti ali možete imati problem sa godinu ili dvije jer vam stalno valja praviti kašice.

- dok joj dajem da jede, ako je nešto čorbasto, dam joj nešto u ruke, npr. kašiku da i ona mlati okolo sa njom, ili joj dam koricu hljeba ili rižin keks da su i njoj ruke zauzete. To je opet povezano sa onim da dijete hoće samo da jede ali ne može mu se baš uvijek udovoljiti.

- koristim začine i često uvodim nešto novo što možda i sama ne jedem. Djeci u nekom trenutku jako dosadi jednolična hrana i požele se novih ukusa. Bebeći miksevi postanu neprihvatljivi jer se sve svodi na isto - na kašu običnog ukusa. Baš sam neki dan primila jedan newsletter gdje kaže da se uvode začini jer to daje hrani novi i zanimljiv okus. Recimo odavno koristim cimet (opet zahvaljujući Lady - a što sam ja svašta naučila od nje pa ovdje prosipam :), pa bijeli luk, pa suhu nanu, pa nekad stavim bosiljak ili ružmarin zavisi šta pravim. Ako stavljate začine ne znači da solite hranu. A suho bilje, uopće suho voće i povrće, se preporučuje više od smrznutog (ne znam zašto, tako kaže pedijatrica a ima veze sa načinom na koji se voda transformiše kada se nešto zaledi). Možete koristiti soja sos ako ste počeli davati pšenicu jer on ima ekstrakt pšenice i možda još neke sosove koje ja ne znam i nisam koristila.

- i kao krajnji savjet koji je opet dala moja pedijatrica ako dijete baš neće da jede povrće, posoliti hranu vrlo malo i to kada se skuha. Koristiti morsku so.

I naravno ako ništa ne pali, izvodim kerefeke :) To uvijek pali :)

Web stranica sa koje skidam trikove: http://www.wholesomebabyfood.com/

p.s. Ponekad problem mogu biti i zubi, tj. kada zubi izlaze dijete odbija hranu. Ako sumnjate da su zubi preporučujem Calgel, gel za desni. Namažite 10tak minuta prije jela da "umrtvi" desni i onda mislim da neće biti problema. Ako su zubi...

 

06.08.2008.

Veliki park

Vrlo često prođem kroz taj Veliki park. Za one koji ne znaju koji je Veliki park, to je onaj preko puta nekadašnje robne kuće Sarajke a sada BBI centra. I uvijek mi je smetalo što se JKP Park o njemu ne brine onako kako bi trrebalo. Osim zasađivanja cvijeća oko fontane i košenja trave ja ne vidim da se nešto posebno radi u njemu. Možda rade i nešto oko održavanja drveća, to ne vidim pa ne znam.

To je jedini veliki park u centru grada. U njemu se igraju djeca, odmaraju prolaznici, poneko zalegne i na travu, izvode psi. Nerijetko vidim i putnike namjernike, strance, kako leže na travi sa svojim ruksacima. To je park koji se zaista koristi od strane građana ovog grada za razliku od velikog broja manjih parkova koji su tu samo reda radi.

I stvarno mi nije jasno zašto se o njemu ovaj grad ne brine onako kako bi trebalo. Zašto već godinama u parku nema više od 10 funkcionalnih klupa? Zašto su puteljci unutar parka iz osmanskog perioda i naprosto je nemoguće izbjeći rupe? Zašto su stepenice razvaljene do te mjere da moraš paziti da ne slomiš nogu dok silaziš? Zašto je smeće na sve strane, a da o komadima stakla od slupanih flaša da ne govorimo (mada to više govori o našoj kulturi ali ipak, iako smo mi stoka RAD bi trebao da to očisti svako jutro)?

Znam da ovaj blog nije nikakva fela i ne može uticati na to da se nešto uradi po pitanju uređivanja Velikog parka. Ali je stvarno žalosno da imamo takav park u kome se i turisti odmaraju (što je manje bitno al eto nama je to kao važno da su turisti kao zadovoljni) a da je on totalno nefunkcionalan. Ja ovo moradoh napisati a ako ko pročita i reaguje dobro i jest...

05.08.2008.

Pravda je spora ali (ne)dostižna

Sinoć u pješačkoj zoni zamalo me nije pregazio auto. Auto stranih registracija je vozilo najmanje 40 na sat na mjestu gdje auti ionako jedva prolaze, i, meni se tada učinilo, sumanutom brzinom naletio na mene i izbjegao me za dlaku.

Šaner koji je bio za volanom nije se ni osvrnuo i parkirao je malo dalje. Posrećilo mi se da je policajac zadužen za obezbjeđenje nekog političara bio svjedokom te scene i koji nam je nabrojao kazne koje se mogu napisati te smo pozvali 122 da prijavimo šanera.

Načekali se ali smo dočekali policiju. Po nesreći šaner je upravo krenuo dalje tako da smo imali face to face susret treće vrste sa šanerom.

I šta će šaner drugo reći nego:

- najdraži: vozio si brzo.................... šaner: jes' to im'o radar matere ti.

- najdraži: zamalo si mi pregazio ženu i mene s djetetom ......... šaner: sama se bacila pod auto

Nakon kratke razmjene riječi između aktera događaja policajac Suljo je rekao mom suprugu: a kako bi bilo da vi oprostite, da ne pišemo, valja vam sutra opet piti kafu u istom gradu.

I šta da mu radiš....I policajcu i šaneru. Da smo htjeli oprostiti ne bi zvali policiju. Ovako smo se samo nanervirali duplo i naravno šaneru kazna nije napisana.

122 Vaša policija - u službi građanina

 

04.08.2008.

Sretnica

Hvala Bogu pa nemam nikoga iz dijaspore da mi dođe preko ljeta. Neka se niko ne nađe uvrijeđen ali vidim ljude oko sebe koji se  ...pa najblaže rečeno nerviraju zbog posjeta te vrste. Ne želim da ulazim u polemiku dijaspora ovo ili dijaspora ono, samo želim da javno kažem da sam stvarno sretna po tom pitanju.

 

04.08.2008.

Sve je stalo samo djeca rastu

Kada ste vi primjetili da vam je dijete naraslo? Kada ste se prema njemu prestali ponašati kao prema bebi?

Moja cura ima 10 mjeseci. A ja sam primijetila da se već sada prema njoj ponašam kao prema djevojčici a ne bebi. Već sam napisala kako mi se naglo promijenila i, iako je već i ranije iskazivala određene crte karaktera, sada već ima svoj stav i nekako je ne mogu nikako više gledati kao bebu. Ne priča, ali kada me pogleda onim očima kao da sve zna kada joj pričam ne mogu da je gledam kao bebu.

Osim što je narasla, igračke joj više nisu interesantne (pretpostavljam da moramo kupiti neke malo inteligentnije igračke od zveka), ravnopravno sjedi za stolom i traži da joj se daje ono što i ostali jedu - dakle neće da jede više one bebeće mikseve već konkretno, hoće sama da jede, zna kad joj kažeš NE NE ali zna i da testira granice dozvoljenog, kada se vozi u kolicima kao velika posmatra ljude i dešavanja oko sebe, voli kada je se vodi na razna mjesta, zainteresirana je, istražuje...

Ma sve je to isto kao i kod druge djece ovog uzrasta ali ja vidim da neke moje prijateljice svoju djecu i dalje tretiraju kao bebe. Ne znam kako to da objasnim, ali recimo jedna još uvijek daje kuhano voće (nisam mogla da vjerujem kad mi je rekla da joj dijete od 10 mjeseci nije još pojelo svježu voćku), nedaju im da grizu hranu već i dalje miksano štapnim mikserom, čim malo puhne odmah je pamučna kapa na glavi, dijete svezano sjedi u kolicima nema nimalo slobode da istražuje i sve zivo je NE NE i tako. Možda su to previše brižne mame a ja malo više slobodna ali eto, hvala Bogu, nije bilo nekih posljedica takvog ponašanja, tipa bolesti ili uboja.

A jučer smo imali čudan dan. Prvo smo pravili piknik u Velikom Parku. To se desilo sasvim slučajno, ali je bilo tako dobro da mi nije jasno zašto ljudi inače to ne prakticiraju češće. U većim gradovima u takvim parkovima je sasvim normalna stvar da se prostre deka i izležava na travi, čita knjiga i ponese korpa sa đakonijama. Ali eto kod nas ljudi nisu navikli, nisam ni ja, ali mogu reći da je bilo super. Možda probamo opet. Pa smo poslije toga sjedili u Vatri i ona je sjedila u kolicima i kao velika sportala tj. prakticirala People Watching Sport. Za nepovjerovati. Sjedi u kolicima, izvaljena, noga preko noge i gleda desno lijevo, pogledom prati ljude. A bebe posebno :) Poslije smo išli na sajam na trgu kod ekonomije i od svih knjiga kupili tri za bebu: kuvar, čika Jovine pesme za decu i Mali genijalac (hoće mama da uči dijete da postane genijalac).  I kada smo došli kući gledali smo Kung fu Pandu. Meni se čini da smo sa ovim djetetom i mi skroz podjetinjili. 

Image Hosted by ImageShack.us
<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1040405
online

Powered by Blogger.ba