... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

16.06.2008.

Prvi put s bebom na more

Kako Tratinčica ima neograničen godišnji odmor ovog ljeta kontala je da ne bi bilo loše, koliko to finansije dozvole, iskoristiti tu prednost i posjetiti more više puta ove godine. I tako je pala odluka da se ide na more u junu i to bez Najdražeg. Iako to nije bio prvi zvanični odlazak na more jer smo već bili za 1. maj ipak ga pikamo kao prvi jer podrazumijeva plažu i kupanje i malo duži odlazak od kuće.

Joj kad se sjetim pakovanja. Pakovanje mi je inače noćna mora a sada još moram misliti i za bebu. Dok prokontaš šta sve ne treba zaboraviti, pa dok još to spakuješ, već se umoriš toliko da ti više ni nije do odlaska na more. Išla sam kriterijem minimalizma, pa čak i dotle da sam ubjedila sebe da i na moru ima Konzum, Studenac i da cijene ne mogu baš biti tako različite (posebno poslije ovih posljednjih basnoslovnih poskupljenja u BiH) i da je dosta više tegerenja pašteta i konzervi. No opet, trebalo je kuhati za Cvjetić i tako je ipak jedna ekstra torba bila puna potrepština za bebina 3 obroka dnevno. A za sebe sam bukvalno ponijela bermude, kupaći, tri majice i džemper te kozmetičke potrepštine. Gazdarica nije mogla obezbjediti krevetac pa smo i njega nosili, pa onda kolica, prostirke za plažu..jesam li šta zaboravila? Uglavnom zapanjena sam činjenicom šta sve može stati u gepek mog auta. I pri tome je trebalo paziti da se ne zaboravi najvažnije - BEBA . Jest smješno, ali fakat nekad stanem da razmislim da li je Cvjetić sa mnom ili sam je možda zaboravila kod kuće jer mi u onoj autosjedalici izgleda kao samo još jedan ceker koji treba ponijeti 

Hajd kad smo preživjeli pakovanje trebalo je pregurati i put. Kada samo išli nije bilo toliko problema. Krenuli rano ujutro, stali u Jablanici oko 11, i poslije toga pravac za more. Nisam je ni osjetila. Ali kada smo se vraćali... No prvo sam boravak na moru.

Zašto mi niko nije rekao da je djetetu potrebno nekoliko dana da se navikne na novu sredinu i da pri tome plače i cvili dan i noć, neće da spava ili slabo spava i stalno je nervozno? PRva tri dana sam bila bukvalno na ivici suza jer nisam mogla da je savladam. Dijete koje provodi sate samo se igrajući, ne plače nikada osim ako nije pospana i gladna (a pošto ima raspored djelujemo preventivno) je konstantno htjelo da je na rukama i plakalo je za svaku sitnicu. I meni i mami mojoj su ruke otpale nosajući, uspavljujući, mazeći, tješeći. Kakvo more, kakva plaža. Nije mi na pamet pala. Bila sam na ivici da se vratim kući kada sam upoznala još par mama sa istim pričama te skontala da je to valjda normalno.

I stvarno, prestalo je nakon 3 dana i onda je sve opet bilo po starom dobrom rasporedu. Ali! Uvijek ima ono "ali". Sve je bilo ok, ali u raspored nikako ugurati plažu i kupanje. Posebno jer je vrijeme bilo totalno fujavo, stalno je bilo oblačno ili kiša, i čim grane sunce pa bi se ko moglo na plažu, Cvjetiću je vrijeme za spavanje. I taman ona zaspi, ja da krenem u vodu, a voda prljava, prekrivena onim tajanstvenim mjehurićima za koje ni dan danas ne znam odakle potiču (sapunica?). Poseban crnjak je bio uspavljivanje jer je Cvjetiću sve živo oko nje bilo interesantno tako da od uspavljivanja na plaži, dok se voza u kolicima ili nosa oko kuće nije bilo ništa. Jedino uspavljivanje koje je palilo je u sobi ili ma molu kada nema nikoga. A jedina sreća u tome je što kad zaspi onda može spavati u kolicima i pri tome je ni Gego ne može probuditi (mala digresija: jednu noć sam prisustvovala koncertu dalmatinske zvijezde sa Hvara Gege i Picigin benda a Cvjetić je ko top spavao u kolicima).

I šta da vam pričam. Odmor na moru je bio u stvari totalni umor. Ili ja nisam znala kako. Okupala se 4 puta u 7 dana, sunčala sve ukupno 30 minuta. Cvjetić smočio noge 2 puta, jednom se provozala u gumenom čamcu i jednom sjedila u plićaku.

I kao šlag na tortu, u povratku, valjda joj je bilo svega preko glave, plakala je ko godina pa skoro od Mostara, ali najjače od Konjica do Sarajeva. Uopšte ne znam kako sam se uzverala uz Ivan slušajući neutješni plač svoga djeteta koje ništa nije moglo smiriti. Naravno, napolju je padala kiša i bilo je 10tak stepeni tako da stajanje i nosanje nije moglo biti upražnjavano.

Dakle, prvi put odlazak sa bebom na more je za mene bio izuzetno težak. Pretpostavljam da mi je ovo pomoglo da napokon shvatim da je ulaskom ovog malog stvora život dobio sasvim novi tok u kome smo Najdraži i ja te naše potrebe na zadnjem mjestu dok su Cvjetić i njene potrebe dobili visoko mjesto u vrhu piramide prioriteta.

Ili što bi neko rek'o "Dobro došli u majčinstvo"

  Image Hosted by ImageShack.us

<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1211116
online

Powered by Blogger.ba