... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

11.02.2008.

Kultura življenja vs. vjeronauka

Nisam htjela ništa da pišem glede uvođenje vjeronauka u vrtiće, ostavih tu i tamo neki komentar jer stav mi je jasan, ali evo, da i ja napravim jednu vertikalno horizontalnu analizu jer mi se čini da bi imala nešto da kažem.

Da odmah kažem da ni ja nisam za uvođenje vjeronauke u vrtiće ali mislim da argumenti za to ne leže u onome što se najčešće može čuti a to je "šta će moje djete raditi dok je drugo na vjeronauci, smrzavati se po hodnicima?" ili da vjeronauk vodi segregaciji u vrtićima. Mislim da svi roditelji nemaju para ni da plate dodatne aktivnosti kao što su npr engleski jezik ili računari pa da se njihova djeca ne smrzavaju na hodniku a roditelj ima logično objašnjenje za dijete zašto ono ne ide a drug ili drugarica ide. A da li činjenica da neko dijete ne pohađa engleski vodi segregaciji? Za mozak odraslog ova usporedba je smješna, ali za mozak djeteta nije. Šta djete zna šta je vjeronauka a šta engleski.

Također je vrlo upitno ono što svi kažu da djecu vjeri treba učiti u kući. Ja sam dijete djece komunista i u našoj kući se nikada nije pričalo o vjeri. Vjeru sam otkrila tek sa 20 godina i vjerujte, vrlo je teško svoj mozak promijeniti i ići "protiv sebe" i "protiv onoga što je ugrađeno" a posebno protiv okoline koja te zna kao ateistu da bi došao tovbe. Zbog toga i dan danas vidimo ljude koji jednostavno ne mogu protiv sebe i pored svih dokaza o postojanju Boga zato što su došli u godine kada je to jako teško. A koliko je samo takvih porodica kao što je moja?

Ako se temelji vjere ne "ugrade" u dijete dok je je još malo teško da će taj čovjek ikada prihvatiti vjeru a i ako je prihvati mora biti tako čvrst u odluci i jako je teško da po jačini imana uopšte može parirati onima u koje je ona "ugrađena" od malih nogu.

Tu dolazimo do pitanja kućnog odgoja u vjeri, ali se suočavamo sa drugim problemom. U komunizmu su stasale mnoge porodice koje nemaju pojma o vjeri a htjeli bi da njihovo dijete možda sazna nešto. Kod drugih se opet vjera prakticira pogrešno (po principu: vjernik sam al koja piva tu i tamo ne škodi) ili jednostavno ne znaju dovoljno da bi djete mogli naučiti temeljima vjere. Nije svačija porodica "porodica sa Čaršije", nemaju svi nanu i dedu hadžije niti im dajdža klanja beš vakat.  A danas širom svijeta imamo primjere šta se dešava sa "priučenim muslimanima" koji vjeru tumače ovako i onako i onda opasaju bombu oko sebe i hajmo...Madrid, New York, Jerusalem, Bagdad...

Imam ja tu još jedno pitanje koje mogu postaviti, a to je da li su ljudi koji djecu uče vjeri u školskim institucijama uopšte kvalificirani da to rade ako su tačne zastrašujuće priče koje čujemo od roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku glede onoga šta se tu djecu tamo uči i na koji način. Ja ću prva sutra tražiti da prisustvujem tom času da čujem šta se tamo priča i neću dozvoliti da moje dijete sluša zastrašujuće priče o vjeri i Bogu.

I šta onda? Gdje djete naučiti vjeri, naučiti ahlaku (lijepom ponašanju), ispričati mu lijepe priče o životu Muhameda a.s. i drugih poslanika. U vrtiću? U školi? U mektebu? U medresi?

Jasno je da vrtić nije mjesto za to, a i sam poslanik je preporučio da se djecu ostavi na miru da se igraju do sedme godine. Onaj ko to ima u kući njemu je lako. Djete vidi da se klanja, da se posti, čuje da se spominje Bog ili Muhamed a.s., i već sa 4-5 godina postavlja pitanja, a roditelj mu može odgovoriti. Onaj ko nema ne mora djete opterećivati.

Moje mišljenje je da je najbolje mjesto za učenje o islamu mekteb sa profesionalnim islamskim učiteljima koji sigurno neće djecu zastrašivati Bogom. Gdje će djeca sigurno naučiti lijepe stvari, a onda ko se odluči može i dalje pohađati medresu koja nije ništa manje zaostala srednja škola od ostalih gimnazija u gradu ako ne i naprednija u nekim aspektima. 

Umjesto vjeronauke u vrtićima i školama dajte nam čas kulture življenja. Naučite ovu djecu lijepom ponašanju, poštivanju starijih, ustajanju u tramvaju, ne bacanju smeća okolo i kroz prozor, naučite ih da vole ljude oko sebe, naučite ih da se pomažiu, naučite ih životnim stvarima koje roditelji izgleda ne uče kod kuće. Dobra i pametna djeca se stvaraju od malih nogu, ali se isto tako i monstrumi stvaraju od malih nogu. Jer društvo nam se srozalo na najniže moguće grane i bojim se da će biti sve gore i gore ako sistem ne počne preventivno da djeluje.

<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1011720
online

Powered by Blogger.ba