... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

29.02.2008.

Dođi i ti

28.02.2008.

Pismo poslaniku

Bosna i Hercegovina 
Federacija Bosne i Hercegovine 
Kanton Sarajevo 
Skupština Kantona 

Poštovani/a,

Obraćamo ti se kao našem izabranom predstavniku u Skupštini Kantona Sarajevo sa zahtjevom da se na prvoj narednoj sjednici Skupštine izboriš da se u  dnevni red uvrsti izglasavanje nepovjerenja Kantonalnoj Vladi na čelu sa Premijerom Samirom Silajdžićem.

Politika u Bosni i Hercegovini je već duže vrijeme oličenje bahatosti i nemorala, glavnog izvora građanskih frustracija i nezadovoljstva kojih smo ovih dana svjedoci na sarajevskim ulicama. Nezadovoljnih je sve više i čini se da nemaju namjeru odustati od svojih zahtjeva. Nemoralno i neodgovorno je pred tim zatvarati oči.

Poštovani/a , obzirom da je gospodin Silajdžić propustio priliku da bude prvi koji će časno i moralno odstupili sa svoje funkcije i time, svim svojim kolegama i nasljednicima, dati primjer odgovornog i savjesnog postupanja, došlo je vrijeme da poštovanje Vašim biračima iskažete tako što ćete u vrhovnom zakonodavnom tijelu Kantona Sarajevo inicirati njegovu smjenu.

Brojni su razlozi koji smjenu kantonalne vlade čine nužnom i hitnom i vjerujemo da nema potrebe da ih pojedinačno obrazlažemo. Ukoliko procjeniš da ta potreba ipak postoji, uz naša imena i potpise su priložene i e-mail adrese. Otvoreni smo I raspoloženi za svaku saradnju i pomoć koja ti je potrebna.

Ne želeći da ovo pismo prođe nezapaženo, dostavljamo ga svakom kantonalnom poslaniku ponaosob, u nadi da ćete pokretanjem ovog pitanja u redovnoj skupštinskoj proceduri omogućiti uspostavu novih tokova bh politike. Došao je čas da zajedničkim naporima ovu zemlju, a za početak ovaj kanton i grad, izvedemo na pravi put.

27.02.2008.

Prigodan post iz Tratinčicine arhive

Druga stvar koja mi šeta po mislima ovih dana jeste političke prirode. Ipak je u moru ovih dešavanja potpuno neprirodno biti izolovan od svega, i koliko mogu, i razumijem, pokušavam upratiti šta se dešava.

Ne ovo nije priča o ustavnim promjenama. Ovo je priča o tome kako se ljudi mjenjaju kada saznaju da njihovi sagovornici ili prijatelji zastupaju drugačije političke stavove od njihovih.

Da li ste i kod sebe primjetili kako drugačijim očima gledate ljude koji ne misle politički isto kao vi? Ok, nekako je normalno da ne volite političara koji zastupa neke oprečne stavove, ali obične ljude.

Recimo sjedite sa prijateljem i saznate da on zastupa stavove stranke za BiH, a vi ste SDP-ovac. Da li će vam taj čovjek postati odjednom mrzak? I da li će te misliti da je on glup kad može vjerovati Harisu i da mu stav nevalja, i otići tako daleko da mislite da on ne može biti dobar čovjek. Ja mislim da da. Možda vam neće biti mrzak, možda ćete i dalje nastaviti biti prijatelji, ali u vrijeme predizborne kampanje će te ga definitivno gledati drugim očima.

Predrasude, predrasude.

Kad bi neko smislio neku tabletu protiv predrasuda.

http://tratincica.blogger.ba/arhiva/2006/04/07/206842

25.02.2008.

Proljeće na moje rame sljeće...đurđevak zeleniiiii

Ili bolje rečeno, đurđevak bi se zelenio kad bi se vidio od smeća koje ga prekriva.

Nakon predivnog vikenda u kojem je gomila Sarajlija odlučila da ode na izlet na Barice, osvanuo je još ljepši ponedjeljak i Barice prekrivene smećem.

O Bože dragi, koji je ovaj narod stoka. Kao da živimo u srednjem vijeku. Kao da nikada nismo čuli za kantu za smeće, ili da smo nedaj Bože svoje smeće stavili u kesu i ponijeli do prvog kontejnera.

Nisam danas slikala Barice da postavim na blog jer me je bilo stid. Bilo me je stid da to stavim na blog pa da posjetioci iz svijeta gledaju tu sramotu i ruglo. Bilo me je stid za svaku onu bačenu bocu, kesu i svo ostalo raznoliko smeće. Koje je rasuto i pored toga što je samo pet koraka dalje kanta za smeće.

Ma ja nemam riječi da opišem kako je to predivno izletište izgleda danas! Nemam riječi, samo me srdžba obuzima. Koja smo mi stoka.

A kada bi se počele redati na spisku stvari koje ova Kantonalna/gradska vlada i njeni servisi treba da rade, a ne rade, tom spisku ne bi bilo kraja. Narod jeste stoka, ali JKP RAD bi trebao podignuti svoju guzicu i, znajući kakvo će izletište osvanuti danas, raditi svoj posao za koji ga plaćamo i POKUPITI SMEĆE!

P.S. Ljuta sam cijeli dan.

24.02.2008.

A evo i jedan obiteljski forum iz susjedne nam HR

22.02.2008.

Ma on ti je mahnit skroz!

Sa svih strana pljušte vijesti kako je od proglašenja vanrednog stanja u Sarajevu opala stopa kriminala. Naravno, brojke su varljive i lako je građanima plasirati informacije koje se ne mogu provjeriti.

Uglavnom, kažu zatišje. Bogami za Armina nije.

Danas je u našoj ulici opljačkana kuća u po bijela dana. Kuća do moje zgrade. Kada sam pošla u grad vidjela sam parkirano policijsko auto ispred zgrade. Kada sam se vratila auto je bilo i dalje tu sa dva policajca unutra.

Pretpostavila sam da je neki belaj pa sam prišla da priupitam kakav. Osnovni razlog je što mi je dva puta na vrata dolazio jedan maloljetnik, metar i žilet, kratki friz, malo nabildan. Prvi put se zvao Ahmed, stanovao je preko puta i majka mu je bila u bolnici pa su mu trebale marka, dvije.  Ja glupača otvorim vrata i još dam 10 KM. Drugi put je bio Armin, i preko interfona mi je poručio da mu je majka umrla i da pita imam li šta da jede. Taj drugi put sam bila malo pametnija.

Uglavnom, priđem ja policajcima da pitam kakav je belaj i oni mi rekoše da je opljačkana kuća pored. Pa reko da nije slučajno u pitanju jedan Ahmed ili Arminn i ispričam svoju priču.

"Ma ja" , kaže čika policajac, "jest to je taj, Armin, poznat je policiji, ima tu priču da mu je majka umrla. Pobjegao je iz doma i sad operira po gradu. A mi evo zakasnili, gužva u saobraćaju, pa nam je opet umakao. Nemoj ti otvarati ako ti opet dođe na vrata".

Ja onako gledajući u onu policijsku sirenu i pitajući se čemu ona služi ako ne da se zaustavi saobraćaj i stigne na intervenciju na vrijeme, pitam s nevjericom čika policajca koliko je opasan taj Armin. Neću ja njemu otvarati, al' svejedno, treba znati. A meni će čika policajac:

"Ma on ti je mahnit skroz!"

Zahvalim se i odem. Kupim novi broj BH Dana i pohranim onaj crveni karton i pišču u džep. Sutra pred Katedralu u 13:00.

20.02.2008.

Jeste li čuli za novi bebeči BH forum?

20.02.2008.

Pio pio

Ko je sinoć gledao utakmicu KK Bosna-Gran Canaria zna da smo oderali kanarince. Meni se posrećilo da odem na utakmicu (prvi put ove sezone!) i da sjedim ispod amigosa Gran Canarije. "Pio pio" (ako sam dobro napisala) je jedna od navijačkih pjesama koje su pjevali amigosi, uz pokret rukom koji se prikazuje kljun ptice i mogu da se pohvalim da sam provalila da oni tom gestikulacijom zapravo simuliraju zvuk kanarinca (što bi mi rastumačili kao "piju piju" za pile). A nije ni bilo teško provaliti

Uglavnom navijači su im skroz simpatični i baš sam se iznenadila kada sam ih vidjela u tako velikom broju. Bilo ih je sigurno jedno 150 i zauzeli su jedan dio zapada. Među pjesmama su se redale Makarena,  prerađena Guanta la Mera i Coca-Cola u navijačkom maniru kada su dozivali prodavačicu kole  te neke njihove meni nerazumljive. Ali "pio pio" je neprevaziđena. Došli su sa bubnjevima, svi jednoobrazno obučeni u plave majice sa žutim natpisom Amigo de Cran Canaria i naoružani kamerama i fotoaparatima. Pjesmama su digli sve oko sebe i na kraju dobili i veliki aplauz od Sarajlija. A meni je "pio pio" i danas u glavi. Njima je ovo vjerovatno bilo neko egzotično putovanje kao što će našim navijačima biti u Gran Canariju ako se ko odluči da otputuje sa Unis tursom i KK Bosnom.

Uglavnom, sinoć su navijači Gran Canarije održali lekciju našim navijačima, koji u stvari ni ne postoje. Po organizovanosti, navijanju,  uniformi i ljubavi prema klubu. Naše Horde Zla idu samo na važnije utakmice, nose šalove Sarajeva?!?!?! i BIH, pjevaju debilne pjesme tipa Bosnom behar probeharao i Da te nije Alija, ne znaju podići publiku, pola utakmice prešute i uzbude se samo u zadnje 2 minute .

Žalosno. Mislim da je Bosna zaslužila prave navijače (i čirlidersice koje su opet debilne kao i uvijek i ne znaju uvježbati 3 tačke da to izgleda uniformno) i da bi bilo krajnje vrijeme da se raja sa foruma KK Bosne organizuje i napravi navijačku skupinu kakva dolikuje tom klubu. Uz pomoć klupskih struktura naravno.

Sinoć sam se pitala gdje li je ona velika zastava kojom se prekrije zapadna tribina. Baš bi bilo kul da je sinoć bila spuštena niz tribine. Ali ko bi je spustio kad nemamo navijače....

Fotosi sa utakmice ovdje

16.02.2008.

Kalman radio

Ko nije u mogućnosti doći na proteste može pratiti na Kalman radiju.

91,5 Mz.

http://www.kalmanradio.ba/

Sretno Forumaši!

14.02.2008.

Da ne šupljiram kad ne mogu bolje od ovoga...

For all those times you stood by me
For all the truth that you made me see
For all the joy you brought to my life
For all the wrong that you made right
For every dream you made come true
For all the love I found in you
I'll be forever thankful baby
You're the one who held me up
Never let me fall
You're the one who saw me through through it all


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You gave me wings and made me fly
You touched my hand I could touch the sky
I lost my faith, you gave it back to me
You said no star was out of reach
You stood by me and I stood tall
I had your love I had it all
I'm grateful for each day you gave me
Maybe I don't know that much
But I know this much is true
I was blessed because I was loved by you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


You were always there for me
The tender wind that carried me
A light in the dark shining your love into my life
You've been my inspiration
Through the lies you were the truth
My world is a better place because of you


You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith 'coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me


I'm everything I am
Because you loved me

14.02.2008.

Ovdje STVARNO niko nije normalan

Vjest 1
Uhapšen Amar Zulić optužen za pokušaj ubistva Armina Alikadića, višestruki povratnik u krivična djela, na teret mu se stavlja posjedovanje droge, izazivanje opasnosti, teške krađe....

Vjest 2

Od cijelog spiska nekakvih aktivnosti samo jedna je "odmah": Skupština KS je naložila Vladi KS da odmah izradi i realizira projekte sigurnosti u vozilima javnog prijevoza na području KS, kao i u ostalim institucijama odnosno objektima za koje se na bazi stručne analize procijeni da trebaju biti dio ovakvih mjera (škole, stadioni itd.).

Pitanja

Šta višestruki povratnik u kriminal radi na slobodi čime mu se ostavljaju odrješene ruke za još kriminalnih radnji, uključujući pokušaj ubistva? Amar Zulić nije maloljetnik. U čemu je onda problem? Zakon? Puni zatvori? U čemu je onda problem zaboga?

Zar je u cijeloj ovoj situaciji najvažnije da se uvede video nadzor? Zar je to najvažnije kada višestruki prijestupnici hodaju ulicama, policija nema ovlasti, zakon ne valja ničemu, ustanove nedovoljne ili ih nema nikako? Zar je najvažniji videonadzor koji nam ionako ne treba kada policija i bez njega vrlo uspješno identifikuje i hapsi prekršioce koji ubijaju po tramvaju i dilaju drogu po školama? Ali ih i odmah pušta na slobodu....

Valjda kontaju danas Valentinovo pa će svi biti zabavljeni kupovinom ruža i neće misliti na nebulozne vijesti koje su otišle u javnost. I nije ih stid pustiti obavjest za javnost da je uhapšen višestruki prijestupnik....Umjesto da isti trune u zatvoru.

I kako čovjek ne bi uzeo kamen u ruke. Ja bih prva. I još bi Tratinčici jr. dala zvečku da je baci na Kanton.

.....

A vi garant mislili da ću ja danas o Valentinovu...

13.02.2008.

Ovdje niko nije normalan

Nakon današnjih prosvjeda, ili ti protesta, ispred zgrade Kantona moje skromno mišljenje je da ovdje niko nije normalan i ne zna šta radi. Niti ovi što organizovaše, niti oni što dođoše, niti oni što zasjedaše.

Ako sam dobro upratila na Sa-X forumu DOSTA je u ideju organizacije protesta krenuo pozitivno, bez nasilja i primitivizma, ali dosta neorganizovano. Ozbiljni portesti se ne mogu organizovati na ho-ruk, a prema medijskim istupima kolege Mahmutčehajića (ako se tako zove onaj momak sa ožiljkom) vidjelo se da ni sam DOSTA nema pripremljenu platformu koju zastupa osim da kao papagaj ponavlja da se traži ostavka. Na samom forumu je ukazivano na to, davane su i razne dobre ideje oko samog protesta, nuđena pomoć u formiranju platforme, trebali su biti neki redari, ali na kraju od svega toga nije bilo ništa. DOSTA je od strane Samketa optužen da je iskoristio djecu, da treba da ih je stid i niz drugih srditih izjava koje su natjerale kolegu Mahmutčehajića da se zacrveni pred kamerama.  A nije da Samke barem malčice nije bio u pravu.

Ono što je trebalo da bude mirni protest u cilju usmjeravanja odgovornih da učine napore na sprječavanju maloljetničke delikvencije pretvoreno je u još jedna istup maloljetnika i demonstraciju još jednog oblika maloljetničke delikvencije. Kantonalna TV je to iskoristila na, za sebe, najbolji način i skup prezentirala u najcrnjem mogućem svjetlu da niko ko je to gledao ne poželi da više ikada dođe na neke demonstracije. Al ok, njihova zadaća i jeste da brane Samketa i raju.

Da su došli studenti i gađali kamenjem, jajima i flašama Kanton ja bi rekla da su demonstracije uspjele i da se ovaj grad napokon probudio. Jer mišljenja sam da se samo silom nešto i može učliniti. Nikakvi mirni i dostojanstveni protesti u ovoj zemlji ne pale niti su ikada donijeli išta pozitivno (sjetimo se samo Srebreničana, najveće tuge, Pojloprivrednika, i milion drugih sitnih protesta od štediša do raznih firmi u stečaju). Ovako smo bili svjedoci još jednog građanskog poraza i pobjede Samketove raje nad gomilom nezadovoljnih maloljetnika, jer samo tako mogu nazvati okupljene pred Kantonom, koji su vidjeli priliku da pobjegnu sa nastave radi nekog višeg cilja, a ni sami ne znaju kojeg. Grad se probudio nije. Niti će.

Ko je gledao barem malo zasjedanje Vlade Kantona jasno mu je da oni likovi nemaju pojma zašto sjede tamo i šta se od njih očekuje. Razglabanje nadugo i naširoko o uzrocima a nigdje rješenja nije ono za šta ih građani ovog Kantona plaćaju.

A Samke je na najbolji način demonstrirao kako se čuva stolica i svaljuje krivica na drugoga. Gledajući ga kako prijeti da on nikakve ostavke podnijeti neće, čovjeku naprosto dođe da se postidi što je uopšte i pomislio da će Samke pristati na takav bludni čin.

A i ko nam je kriv kada još uvijek gajimo lažne nade da će neko, nekada u ovoj državi podnijeti ostavku. Bojim se da taj film još zadugo gledati nećemo. 

13.02.2008.

Mama Tratinčica savjetuje (11) - Igračke

Image Hosted by ImageShack.us

Igračka za bebe koju toplo preporučujem je ovaj Baby Gym koji možete vidjeti na slici gore. Samo da ne bude zabune, to nije ista igračka kao i ovaj klasični baby gym koji vidite na slici dole, da se ne bi zeznuli kod kupovine. Razlika je u tome što na slici gore sve ove viseće igračke zveče i proizvode zvukove kada ih beba udari rukom. Na slici dole, igračke ne proizvode zvukove.


 

Image Hosted by ImageShack.us

Igračka je isprobana na više djece i definitivno predstavlja veliku zabavu za bebu koja se u dobi 3 i 4 mjeseca, a vjerovatno i kasnije, može pod njom igrati i sat vremena sva oduševljena.

Kako sam već napisala,  zbog velikog broja djece u okruženju ja sam svoju nasljedila od familije, ali mi je drugarica kupila sličnu u Robot komercu za oko 30 KM.

Drage mame, ako imate nekih prijedloga za isprobane kulj igračke možete ostaviti u komentarima. Ako ste u mogućnosti, velika pomoć bi bila da pronađete sliku igračke i ostavite link.

11.02.2008.

Kultura življenja vs. vjeronauka

Nisam htjela ništa da pišem glede uvođenje vjeronauka u vrtiće, ostavih tu i tamo neki komentar jer stav mi je jasan, ali evo, da i ja napravim jednu vertikalno horizontalnu analizu jer mi se čini da bi imala nešto da kažem.

Da odmah kažem da ni ja nisam za uvođenje vjeronauke u vrtiće ali mislim da argumenti za to ne leže u onome što se najčešće može čuti a to je "šta će moje djete raditi dok je drugo na vjeronauci, smrzavati se po hodnicima?" ili da vjeronauk vodi segregaciji u vrtićima. Mislim da svi roditelji nemaju para ni da plate dodatne aktivnosti kao što su npr engleski jezik ili računari pa da se njihova djeca ne smrzavaju na hodniku a roditelj ima logično objašnjenje za dijete zašto ono ne ide a drug ili drugarica ide. A da li činjenica da neko dijete ne pohađa engleski vodi segregaciji? Za mozak odraslog ova usporedba je smješna, ali za mozak djeteta nije. Šta djete zna šta je vjeronauka a šta engleski.

Također je vrlo upitno ono što svi kažu da djecu vjeri treba učiti u kući. Ja sam dijete djece komunista i u našoj kući se nikada nije pričalo o vjeri. Vjeru sam otkrila tek sa 20 godina i vjerujte, vrlo je teško svoj mozak promijeniti i ići "protiv sebe" i "protiv onoga što je ugrađeno" a posebno protiv okoline koja te zna kao ateistu da bi došao tovbe. Zbog toga i dan danas vidimo ljude koji jednostavno ne mogu protiv sebe i pored svih dokaza o postojanju Boga zato što su došli u godine kada je to jako teško. A koliko je samo takvih porodica kao što je moja?

Ako se temelji vjere ne "ugrade" u dijete dok je je još malo teško da će taj čovjek ikada prihvatiti vjeru a i ako je prihvati mora biti tako čvrst u odluci i jako je teško da po jačini imana uopšte može parirati onima u koje je ona "ugrađena" od malih nogu.

Tu dolazimo do pitanja kućnog odgoja u vjeri, ali se suočavamo sa drugim problemom. U komunizmu su stasale mnoge porodice koje nemaju pojma o vjeri a htjeli bi da njihovo dijete možda sazna nešto. Kod drugih se opet vjera prakticira pogrešno (po principu: vjernik sam al koja piva tu i tamo ne škodi) ili jednostavno ne znaju dovoljno da bi djete mogli naučiti temeljima vjere. Nije svačija porodica "porodica sa Čaršije", nemaju svi nanu i dedu hadžije niti im dajdža klanja beš vakat.  A danas širom svijeta imamo primjere šta se dešava sa "priučenim muslimanima" koji vjeru tumače ovako i onako i onda opasaju bombu oko sebe i hajmo...Madrid, New York, Jerusalem, Bagdad...

Imam ja tu još jedno pitanje koje mogu postaviti, a to je da li su ljudi koji djecu uče vjeri u školskim institucijama uopšte kvalificirani da to rade ako su tačne zastrašujuće priče koje čujemo od roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku glede onoga šta se tu djecu tamo uči i na koji način. Ja ću prva sutra tražiti da prisustvujem tom času da čujem šta se tamo priča i neću dozvoliti da moje dijete sluša zastrašujuće priče o vjeri i Bogu.

I šta onda? Gdje djete naučiti vjeri, naučiti ahlaku (lijepom ponašanju), ispričati mu lijepe priče o životu Muhameda a.s. i drugih poslanika. U vrtiću? U školi? U mektebu? U medresi?

Jasno je da vrtić nije mjesto za to, a i sam poslanik je preporučio da se djecu ostavi na miru da se igraju do sedme godine. Onaj ko to ima u kući njemu je lako. Djete vidi da se klanja, da se posti, čuje da se spominje Bog ili Muhamed a.s., i već sa 4-5 godina postavlja pitanja, a roditelj mu može odgovoriti. Onaj ko nema ne mora djete opterećivati.

Moje mišljenje je da je najbolje mjesto za učenje o islamu mekteb sa profesionalnim islamskim učiteljima koji sigurno neće djecu zastrašivati Bogom. Gdje će djeca sigurno naučiti lijepe stvari, a onda ko se odluči može i dalje pohađati medresu koja nije ništa manje zaostala srednja škola od ostalih gimnazija u gradu ako ne i naprednija u nekim aspektima. 

Umjesto vjeronauke u vrtićima i školama dajte nam čas kulture življenja. Naučite ovu djecu lijepom ponašanju, poštivanju starijih, ustajanju u tramvaju, ne bacanju smeća okolo i kroz prozor, naučite ih da vole ljude oko sebe, naučite ih da se pomažiu, naučite ih životnim stvarima koje roditelji izgleda ne uče kod kuće. Dobra i pametna djeca se stvaraju od malih nogu, ali se isto tako i monstrumi stvaraju od malih nogu. Jer društvo nam se srozalo na najniže moguće grane i bojim se da će biti sve gore i gore ako sistem ne počne preventivno da djeluje.

10.02.2008.

Divlji zapad

Image Hosted by ImageShack.us

U ratu sam se uvijek bojala da će poslije rata Sarajevo i BiH postati mjesta nesigurnog življenja.  U glavi sam najviše vrtila scenario postavljanja bombi i nemogućnost slobodnog kretanja zbog straha. I gle čuda. Nije se desilo u prvih 5, pa ni 10 godina, ali toliko je upravo trebalo da stasa jedna nova generacija nasilnika. And here we are. Nenavikli na nesigurnost , jer nesigurnost je bila nepoznat termin u vrijeme Jugoslavije, suočeni smo sa problemom koji je poprimio gigantski oblik jer smo ga ignorisali godinama. 

Nikakav dom za maloljetne prestupnike i zakon koji će omogućiti njihovo smještanje tamo neće promijeniti ovu situaciju. Jer korijeni problema su duboko u društvu koje je izrodilo ovakve monstrume, a Boga mi i ljude koji su mogli mirno posmatrati da monstrumi prebiju i ubiju dijete ped njihovim očima. Sada su se monstrumi i oslilili, bacaju bombe po autobuskiom stajalištima i pitam se šta je sljedeće. Ko sada smije stati na autobisko stajalište kada padne mrak? Ko će sutra smjeti prošetati ulicom kada padne mrak?

I što je najgore, to nije jedna generacija. To su generacije i generacije koje dolaze, a budući monstrumi imaju oblik fine i dobre djece ,odlikaša, koji se mješaju sa stvarno finom i dobrom djecom pa ih je teško prepoznati (http://mojetajne.blogger.ba/arhiva/2008/02/08/1370784).

Ovo što se desilo u protekla 3 dana graniči sa ludilom. Neću da analiziram, neću da se pitam ko je kriv i ko treba da odgovara, neću da prozivam i tražim ostavke, samo hoću da prestane.

********

Probudili se Dosta-ši. Zovu na protest 13.tog u 5 do 12.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080210042

08.02.2008.

Želim da bude kao nekad pred Skupštinom

Forumaši Sarajevo-x.com portala su se organizovali i pozivaju:

Denis Mrnjavac nije više sa nama, otišao je pred našim očima ,a da uradili nismo ništa, nismo pokušali spasiti ga... u tramvaju je napadnut i tri monstruma su mu oduzela život, ubili su ga bez jasnog razloga, bez povoda, nisu se poznavali, nikad prije toga nisu ni sreli se , a bio im je potreban samo bilo kakav povod da dokažu svoju muškost... svoju snagu... ili šta već. Učinili su to u sred prepunog tramvaja, hladnokrvno i okrutno.

Ko je sljedeći, koliko ljudi treba da bude ubijeno, zapaljeno , opljačkano, pretučeno da vlast počela bi raditi svoj posao, da počela bi na adekvatan način sankcionisati počinitelje gnusnih zločina. Koliko još žrtava treba da bude prije nego vlasti odluče uložiti novac u odgovarajuće institucije, koliko još naših sugrađana treba da pretrpi traumu kako bi se stvari promijenile. Svjedoci smo svakodnevno gnusnih zločina koji ostanu nekažnjeni na adekvatan način, na način primjeren kaznenom djelu koje je počinjeno, zahtjevajmo od nadležnih da se to promijeni.


Dosta nasilja na Sarajevskim ulicama ali i ulicama drugih gradova i mjesta, dosta nerada odgovornih institucija , pokažimo im i tražimo od njih da počnu raditi svoj posao, da počnu raditi ono za šta su plaćeni.

„Građani“ Sarajeva žele na simboličan način da izrazi svoje protivljenje konceptu nasilja koji je na sceni, pozivamo sve „građane“ Sarajeva ,ali i ostalih gradova da šetnjom i okupljanjem pred sudom i/ili (gradskom upravom) urade isto.

U srijedu se to desilo Denisu, sutra se već može desiti nama, napravimo prvi korak i pokažimo bar mrvu ljudskosti, pokažimo bar malo solidarnosti, izrazimo svoje protivljenje konceptu nasilja koji je na sceni. Zar ovo društvo ne može osigurati ni siguran put učenika od kuće do škole, zar ne može garantovati bezbjednost starih lica ili djece.

Pozivamo nadležne na odgovornost na ostavke jer evidentno je da nisu kompetentni pozivamo ih da napokon počnu raditi posao za koji su i previše plaćeni, zar su vam fotelje draže od života naših sugrađana.

Protestna šetnja će se desiti u Sarajevu, u subotu 09.Feb. 2008 godine u 13 sati, krenuti će od Ktedrale, a završiti će se pred zgradom kantonalnih i gradskih vlasti uz zaustavljanje pred zgradom suda. Pozivamo „građane“ da svojim prisustvom pokažu da im je DOSTA nasilja, da svojim pristvom pozovu nadležne „neradnike“ na odgovornost.

Izvor: http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=47127&postdays=0&postorder=asc&start=150

I još nešto za pročitati

http://smoothoperator.blogger.ba/arhiva/2008/02/08/1370622

07.02.2008.

Ampak zamah desno, ampak zamah lijevo

Samo da prijavim da smo testirali bazen u Hotelu Saraj i da to izgleda ovako:
- Hotel Saraj ima dva bazena, manji jacuzzi type sa vodom 29,6 stepeni i veci sa vodom od ne znam koliko stepeni. Dakle mame i bebe se mogu kupati u manjem bazenu
- Veliki bazen je manji od onoga u Hotelu Aqua (to je jedini na kom sam bila da mogu porediti) ali sasvim dovoljno za 10 tak-15  zamaha s kraja na kraj. Za mene i više nego dovoljno.
- Ulaz je 10 KM. Nisu nam naplatili za bebe. Na telefon su mi rekli da je to ulaz za 2 sata korištenja ali poslije nisam više pitala je li stvarno tako.
- Higijena je na zavidnom nivou, mogla bi čak reci da je super čisto, kako u svlačionici, tako u tuševima i samom bazenu i oko njega.
- Nema nikoga.
- Osoblje je vrlo ljubazno.
- To je nekakav spa centar gore, ima i trim kabinet kao i kafana uz bazen.
Bebe su uživale maksimalno, nisu plakale, samo su "otkrivale" vodu razrogačenih očiju.
I na kraju, dvoumila sam se da li da napišem ovaj post jer se bojim da poslije ovog posta  pola Sarajeva odjednom "ne otkrije" ovaj bazen po principu "dobar glas daleko se čuje"
Ako bude kakvih post-infekcija, javim.
03.02.2008.

Bebe i plivanje

Nafurala sam se da vodim curu na bazen. Od jaranice koja živi u Francuskoj sam čula da je ona svoje dijete redovno vodila na neke časove od 4 mjeseca života, a onda kasnije išla sama sa njom svaki vikend na bazen. Naravno tražila sam informacije na internetu i ono što me najviše zaintrigiralo su brojne prednosti plivanja za bebu.

The benefits of taking your baby swimming are numerous and include:

  • it is crucial that babies acquire different kinds of movements and physical abilities during their first year of life, in order to promote the development of higher functions of the brain. Swimming gives babies free movement, meaning they can develop actions they wouldn't otherwise have had the opportunity to experience;
  • despite the relatively gentle structure of the lessons, each provides a complete physical work-out: strengthening your baby's heart, lungs and respiratory system - which again aids development of the brain;
  • swimming is excellent for improving core muscle development and co-ordination;
  • regular swimming often improves eating and sleeping patterns;
  • learning to respond to commands can make your baby sharper mentally, increasing levels of awareness and understanding;
  • it's fun, socially stimulating (for both you and your baby!) and an excellent way to bond with your child.

http://www.forparentsbyparents.com/info_entain_swimming.html

Jedina stvar koju treba obezbjediti je da je voda u bazenu 30-32  stepena.

Da li je iko od čitalaca ovog bloga, a koji žive u Sarajevu, vodio svoju bebu na plivanje i na koji bazen? Imate li neke preporuke glede bazena i aktivnosti u vodi? Kakva je inače higijenska slika naših bazena? Da li kod nas uopšte imaju ovi časovi plivanja za bebe? A vi koji živite u inostranstvu, jeste li vodili svoju djecu? Šta se inače radi na tim časovima i da li su oni neophodni ili ja mogu sama krenuti sa curom? Ma svaka informacija o plivanju i bebama je dobro došla.

Hvala unaprijed.

<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1040405
online

Powered by Blogger.ba