... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

28.10.2007.

Ja sam moro, moro

sinoć otići na koncert Lake u Coloseumu. Iako mislim da taj prostor apsolutno ne može odgovoriti potrebama jednog normalnog koncerta, osim možda ako nemaš rezervisan sto, jednoglasno smo donijeli odluku da će Tratinčica jr. biti povjerena "nana-servisu" a da će ovaj bračni par da ide na koncert.

Ako treba napraviti recenziju koncerta u dvije riječi, to bi bilo: apsolutno fantastično.

Možda je malo pretjerano reći, ali pojava Lake je nešto najbolje što se desilo BH muzičkoj sceni još od pojave Zabranjenog pušenja. Ako kažemo da je ZP osnovalo pokret new primitvs, onda je Laka prvi poslije njih koji je uspio unijeti nešto drugačije na učmalu pop-rok scenu i po meni uveo jedan potpuno novi pravac u muzici za koji evo od sinoć dumam ali ne mogu da nađem adekvatno ime. Ali definitivno je nešto novo, nešto drugačije, nešto što te jednostavno tjera da misliš "Bože kako neko može od samo 10tak riječi i jedne strofe napraviti pjesmu da razvaljuje".  Ili te natjerati da pjevaš "piškila, piškila, ti si se upiškila" a da ne možeš da vjeruješ da upravo TI sjediš u Coloseumu i prevaljuješ te riječi preko usana (mada moram priznati kada dobijete dijete, još žensko, onda ove riječi dobiju svoj smisao )

Uglavnom... jednostavno, duhovito, prirodno, drugačije. Poseban akcenat stavljam na njegovu prirodnu pojavu na sceni, i pored onog izvitoperenog plesa koji izvodi sa svojom sestrom.

Da ne dužim. Iako ima svega 10tak pjesama Laka je sinoć napravio jedan laganini koncert da boli glava. Scena na kojoj se suši veš, pa čak i jedne male benkice , me je potpuno osvojila. Samo mogu reći, hvala Bogu da više izađe taj album.

http://www.laka.ba/

http://www.myspace.com/lakaelvir

26.10.2007.

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta (vol. 3)

Mislim da je bolje da umjesto komentara na komentare napišem opet post, i to Vol 3.  A tiče se uglavnom diskusije u prošlom postu na temu "koga poslušati, sebe, mamu ili stručnu literaturu".

Znači, ja se slažem sa uličarom kad on kaže:

"Stvari koje si ti koristila, moja majka, peta-deseta, nije pod obavezno ono sto je trebalo uraditi. Nauka ide dalje, a nova djeca se radjaju. Ukoliko ti je dostupna informacija, makar je procitaj."

"Ukoliko ti slusas sebe, samo sebe i nikoga drugo, tvoje djete ce imati manju sansu da prezivi, da se razvija, a i ti da uzivas u njemu. Tvoje dijete ce bolovati od bolesti, koje vjerovatno nema, jesti i piti stvari, koje vjerovatno nikada ne bi trebalo da jede i pije i spavati na mjestima i u polozajima u kojima vjerovatno ne bi trebalo da spava."

Neka se niko ne uvrijedi, i pri tome ne želim da neko mislim kako kritikujem način na koji razmišlja, ali mislim da je u njegovanju novorođenčadi, kao i u svakom drugom aspektu života, najvažnije biti informisan i donijeti informisanu odluku, ako se to tako kaže.

Šta hoću da kažem? Evo uzeću za primjer ovo spavanje na stomaku. Hašimaginca je dala odličan savijet da se beba koja ima grčeve može smiriti kad se polegne na stomak i onda pusti tako da leži dok joj masirate leđa. I moram da kažem da to jedino pali na mojoj maleckoj. Ovdje također moram da kažem da pedijatri to također preporučuju, čak je meni upravo danas to rekao pedijatar koji mi dođe i neki bliži rod riječima "stavi je malo na stomačić da leži". Ali pri tome on nije spomenuo  SIDS (sindrom iznenadne smrti novorođenčeta), ne zato što ne zna za to, već zato što je jednostavno u žurbi dao površnu informaciju.

E sad, ja kao neinformisan roditelj, znajući da  čovjek koji mi je rod neće dati savijet koji će ugroziti život moje bebe a uz to je i pedijatar, mogu odlučiti da stavim svoje dijete i pustim ga da spava tako. Posebno kad vidim da joj to prija.

Ali kao informisan roditelj, znam da postoji opasnost od SIDS-a, znam da se bebe ne smiju ostaviti da spavaju na stomaku, i u skladu sa tim mogu da izvagam da je za moju bebu najbolje da ja nju stavim na stomačić, masiram, budem uz nju, ali da je ne ostavljam da spava tako, već kad se smiri da je okrenem sa strane ili na leđa i ostavim da spava.

Znači spoj nauke i tradicije je po meni najbolji način da ostaneš pametan kraj gomile savjeta. Biti sposoban da procijeniš savjet i da postupiš na način na koji je najbolje za bebu, bez da ugroziš njeno zdravlje ili nedaj Bože život.

Pri tome se ne slažem da od isčitavanja silne literature čovjek nema kada da uživa u svojoj bebi. Mislim da naoružan znanjem možeš više da uživaš u svojoj bebi jer će ona da bude zadovoljnija. Jer opet ponavljam, teško da ćeš od mame, pedijatra koji je uvijek u žurbi, ili nekog trećeg dobiti uvijek potpunu informaciju šta da uradiš. Evo meni su dva pedijatra i patronažna dali potpuno oprečne informacije koliko dugo i na koji način treba dojiti. Zato sam odabrala metodu koja je u skladu sa knjigom, i eto mašala, malecka je dobila cca 800 gr za mjesec dana (kad se uračuna i ono što je izgubila).

Uglavnom da potcrtam još jednom svoj stav: treba saslušati sve savjete (jer neminovno među njima ima iznimno korisnih - kao ovo ležanje na stomaku i masiranje) ali treba biti i dobro informisan da bi mogao odvagati i donijeti ispravnu odluku. A nije ni džaba naređeno: Uči :)

Dakle, ne kritikujem nikoga, svako radi onako kako misli da je najbolje, ali ja radim ovako :)

21.10.2007.

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta (vol. 2)

Nakon tri sedmice roditeljstva mogu samo da kažem: "Čovječe, pa to je cijela nauka".

I prije nego sam rodila, znala sam da mi valja štošta naučiti, čak sam i pisala kako mi glava puca od knjiga, internet sajtova, DVD-jeva, i mnoštva informacija kako ovo kako ono. Evo samo dojenje, ako se uzme kao primjer, je oblast za sebe koju treba izučiti kao da si na nekakvom fakultetu. Dok sam bila u bolnici gledala sam one žene oko sebe koje imaju već po jedno ili dvoje djece i ostajala zapanjena da recimo žene ne znaju kako se pravilno doji. Makar u teoriji.

Sjećam se da sam razmišljala, a i sada često razmišljam o tome, kako je uopšte moguće da neko nespreman ulazi u roditeljstvo u smislu da se prethodno ne naoruža znanjem. A briga o novorođenčetu, gdje ubrajam hranjenje, ličnu higijenu, spavanje, je stalno podložna promjenama u zavisnosti od novih istraživanja i saznanja u toj oblasti, tako da neke stvari koje su primjenjivale naše mame na nama nisu više ispravne ili su izbačene iz upotrebe. Eto dole smo spominjali spavanje na stomaku, pa onda davanje bilo kakave hrane osim majčinog mlijeka ili formule do 6. mjeseca, nedaje se više ni kamilica, voda, limun kada štuca, kupanje svaki dan, nošenje kapice, itd.

Šta ja znam, valjda sam ja takva pa ne volim kad unaprijed ne znam sve šta treba i kako. Zato su se preko interneta naručivale razne knjige, istraživalo za svaku oblast pojedinačno, pamtile ključne informacije i mjesta gdje pronaći informaciju kada bude zatrebalo. I nakon mjeseci isčitavanja, kada dođe bebač skontaš da pojma nemaš. Jedna stvar je da treba obnoviti gradivo kao pred ispit, a sasvim druga stvar da je praksa skroz nešto drugo od teorije.

Najveći "challenge" mi je trenutno kako odgovoriti na bebino plakanje. To je recimo jedna oblast koju nikako nisam izučavala, a ispade najvažnija. Jer kao što napisah u prethodnom postu, sve joj potaman a ona plače...kako onda otkriti u čemu je trik.  Osim toga, kako uspostaviti bebinu rutinu, jer to nigdje ne pročitah, a sada znam - bebe vole rutinu.

Da mi Ulicar nije ostavio komentar na prethodni post i onaj prije toga, nikada ne bih ni znala da bebe komuniciraju i da je moguće kroz određene riječi koje izgovaraju razumijeti zašto beba plače. Nakon što sam pročitala članak na koji mi je ostavio link sada i ja komuniciram sa svojom bebom. I vjerovali ili ne, to je moguće, i radi, kako na mojoj tako na njegovoj bebi. Vjerovatno i na ostalim inače ne bi postojao ovaj članak. Ja sam naprosto oduševljena, i bila sam tako ponosna sama na sebe kada sam prvi put shvatila šta beba poručuje kroz svoj plač. I kad je ona ušutila odmah nakon moje reakcije. Drage mame koje imate male bebe i vi koje očekujete ili planirate bebu, ja vam toplo preporučujem da dobro izučite ovaj kratki članak i bookirate ga u favorites. Jer olakšava život.

Druga stvar je rutina. Opet Uličaru hvala na linku  http://www.contentedbaby.com.  Knjigu sam već naručila. Bebu je moguće ustrojiti da ima svoj raspored hranjenja, spavanja, kupanja, maženja i to sam već čula od mnogih mama da je najvažnija stvar kako bi i roditelji i beba bili zadovoljni i naspavani.

I eto, hoću da kažem, bebe su cijela nauka i opet se pitam kako je moguće nenaoružan znanjem brinuti o novorođenčetu. Mislim, moguće je, naravno, vjerovatno se mnogi oslone na roditelje i savjete svojih mama, malo na patronažnu i na pedijatra. Ali ja ne bi mogla tako. Jer rekoh, dosta stvari se više ne primjenjuje, a obično ti savjet zatreba onda kada nisi u mogućnosti doći do patronažne ili pedijatra pa pitaš mamu. Zato mi i puca glava od informacija :)

Uglavnom, htjedoh predložiti, ako imate kakvih dobrih linkova, savjeta za knjige, ostavite u komentarima pa da napravim jedan sumarni post sa svim korisnim informacijama glede trudnoće i njege o novorođenčetu. Ja imam nekih linkova pa ću ih objaviti u narednom postu. Super bi bilo ako i vi kao Uličar imate nekih savjeta i linkova pa da doprinesete kreiranju liste. Hvala!

p.s. ovaj post pišem od 11 ujutro, a sada je 18:00 :)

18.10.2007.

Post zvani Ironija ili Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta (vol. 1)

Zamislite imate bebu. I beba se probudi po rasporedu, vi je presvučete, utoplite, nahranite. Provjerite joj temperaturu na vratu, nije joj hladno, presvučena i sita. Sve joj potaman. A ona plače i neće da spava. I to plače po sistemu "histerija majka".

Savjeti iskusnih mama:

1. Nemoj je na ruke (nosati, ljuljati...), naviknuće se a onda belaj

2. Nedaj cuclu, naviknuće se a onda..bolje da ne znaš

3. Nemoj je ljuljati, naviknuće se i neće htjeti zaspati bez ljuljanja

4. Nedaj joj dojku, naviknuće se da bude na prsima i tako zaspi, neće htjeti drugačije.

Nagradno pitanje glasi:

Šta onda uraditi a da se beba ne navikne, a da prestane plakati i spava?

16.10.2007.

Grčevi

Ja sa mislila da grčevi žive samo u moru, kad ono ima i jedna vrsta što živi u bebinom stomaku i muči i bebu i roditelje koji ne spavaju po cijelu noć... Koliko su samo zeznute te beštije....

12.10.2007.

Bajram 2007.

Moram priznati da mi je ovogodišnji Ramazan prošao a da nisam ni osjetila da je bio. S jedne strane činjenica da nisam postila, a s druge sve pripreme za porod i post-porođajni period su učinile da se skoro nikako nisam mogla posvetiti onome za šta je predviđen bio taj mjesec. Čak mi je i 27. noć prošla u istjerivanju grčeva te zatim totalnom komiranju. Nikakve mi dove nisu ni pale na pamet :(  A priprema za Bajram se otprilike ogleda u tome da se mama istušira i sredi, obuče bebi najljepše benkice i onda u punoj ratnoj spremi se komira kraj bebe dok se ona ne probudi.

Osim toga imala sam i jedan poveći gaf za Ramazan. Ja, koja sam pozivala raju da pokušaju biti obazrivi u blizini postača, pred sami kraj Ramazana (kao da se nije moglo sačekati još 4 dana) sam u totalnom behutu naručila tortu, i u vrijeme posta, kako je običaj, poslala svojim radnim kolegama da se počaste glede prinove u mojoj porodici. Jest da se ne možemo baš pohvaliti brojem postača u firmi, ali svejedno. Poslije mi je bilo krivo kad sam skontala šta sam uradila, ali  kasno.

Dakle, uzimajući u obzir sve okolnosti, mogu reći da ove godine ne znadoh ni za Ramazan ni za Bajram, da se ogriješih o postače, i da se nadam da će mi biti oprošteno.

A vama koji ste iskoristili Ramazan na pravi način i svim vjernicima Muslimanima koji danas dočekuju Bajram mogu samo poželiti Bajram barećula i da postačima Allah prihvati post i okabuli dove, te svima primi dobra djela koja su učinili za vrijeme Ramazana.

Amin

***************

p.s. Već danima hoću da se izvinem neregistrovanim korisnicima, tj. gostima, što im je onemogućeno ostavljanje komentara. To sam morala ukinuti zbog nekolicine malicioznih gostiju koji su ostavljali uvredljive komentare, a trenutno nisam u stanju da to podnesem i razmišljam o tome. Stoji napomena da se svi gosti mogu registrovati na blogger.ba sa prepoznatljivim nickom bez da moraju da otvore blog.

p.p.s Već danima ne mogu da pristupim hotmailu, pa se izvinjavam ako ima onih koji su pisali i očekuju odgovor. Molim za strpljenje dok ne skontam u čemu je problem.

11.10.2007.

...crnu kao braća Arapi

Kako to obično biva u prvih 20 godina, od djeteta se ništa ne stigne, pa tako ni pisati blog. Evo između dva presvlačenja i hranjenja a prije tuširanja da dovršim priču o porodu.

Dakle, carski rez.

Koliko je meni poznato, danas je među ženama jako popularno da se rađa na carski rez. U našoj zemlji to malo teže ide jer moraš znati doktora, i onda doktor mora da izmisli razlog da te porodi na carski rez, ali i to se da ujdurisat ako žena tako želi. U Turskoj npr., posebno među ovim bogatim slojem i ljudima iz džet seta, carski rez je skoro pa jedini način rađanja. Uglavnom razlog je "da se žena ne pati", tj. da ne osjeti "porođajne bolove".

Kad slušaš žene koje su rađale na carski dobrovoljno, a znam jednu, niko ti ne priča crnjake vezane za tu vrstu poroda. Čak šta više, ova koju znam kaže da bi opet tako, samo da se ne pati.

Ja ne znam jesu li te žene neki Kiborzi ili šta, ali carski rez je sve samo nije "porod da se žena ne pati". I fakat mi nije jasno kako žene mogu dobrovoljno želiti da ne osjete porođajne bolove, a da osjete sve ostale crnjake koje donosi carski rez. A da ih nabrojim samo par koje sam osjetila na svojoj koži:

1. To je operacija koja se izvodi pod totalnom anestezijom. A i ne mora, može samo spinalna pa da si svjesna svega al te ne boli. Neko je to spomenu u komentarima ispod..draga ženo, hvala ali NE hvala. U mom poimanju stvari biti budan dok te režu je veći crnjak od carskog reza :) Dakle, kod carskog reza režu stomak, i još tri-četiri sloja ispod, razmiču komplet utrobu da bi došli do bebe, i poslije to sve vraćaju na mjesto i šiju. Koga interesuje ima na youtube operacije uživo. Ne preporučujem.

2. Kako je to operacija pod totalnom anestezijom, valja se povratiti iz narkoze. To je za mene bio prvi crnjak. Buđenje iz narkoze je prošlo tako teško da ni sama ne znam kako sam se probudila.

3. Prva dva dana se boravi u intenzivnoj njezi, odakle vas ne otpuštaju na odjeljenje sa bebama ako ne dobijete barem vjetrove.  Pri tome ste vezani za krevet, imate kateter jer ne možete se pomaknuti a kamoli u ustati do wc-a. Šta boli? Pa sve živo. Prvo te boli rana. Drugo te boli komplet stomačni trakt kao da si uradila 1000 trbušnjaka i preforsirala mišiće, te dobila upalu sa ekstremnim bolovima od kojih ne možeš ni pomjeriti. Ne možeš ustati, ne može hodati, ne možeš leći na stranu, ma ništa.

A moraš! Ima li veći crnjak od toga? Hodati moraš da se uspostavi rad crijeva i dobiju ti vjetrovi. I tako ti, u ekstremnim bolovima, sa kateterom u ruci, ko jado hodaš onom sobom gore dole a stomak hoće da ti se raspadne. A pošto te boli stomak, ne možeš da se ispraviš, tako da hodaš savijenih leđa (ko biva ne bi li ti bilo lakše) tako da nakon samo 24 sata više ni leđa ne osjećaš. A da ne spominjemo "super udobne krevete" u kojima se nikako ne možeš namjestiti i koji čine da te leđa još više bole.

4. Krajnji cilj za otpuštanje iz bolnice je da pacijent dobije stollicu. Dok se to ne desi, nema izlaska iz bolnice, a također nema ni hrane. Dakle svo vrijeme boravka u bolnici, a to je 5 dana jer se mora primiti 5 inekcija protiv tromboze, piti antibiotici i ostali lijekovi, jede se čaj, keks, sutlija i voda od čorbe + prima infuzija. Pretpostavljate kako pacijent izgleda nakon 5 dana takve ishrane i plus nespavanja. Ako 5. dana ne dobiješ stolicu, ili ćeš slagati da si dobio, ili znaš doktora pa ti on da čepić, ili ostaješ u bolnici sve dok ne dobiješ stolicu. A da ne spominjem kako je zanimljivo sjediti u hladnom toaletu (na kome ne možeš ni sjediti kako treba koliko rana boli) i u strahu hoće li beba zaplakati dok tebe nema, pokušati dobiti stolicu.

5. Kad se sve ustali i dođete kući, još 7 dana vas razvaljuje rana, stomak (trbušni mišići prestanu boliti za 3 dana, pa je onda lakše se prevrtati po krevetu), ne možete obaviti ni veliku ni malu nuždu bez Voltarena protiv bolova i tako to.

I sve bi to lako bilo da nije bebe, da nije 3-4 sata spavanja po noći i nešto malo po danu (šta ugrabiš) totalne iscrpljenosti organizma od nejela i dojenja, i da ne nabrajam. Ne znam jesam li nešto zaboravila, ali evo ja se tek danas 16 dan od operacije osjećam onako ok, iako me rana još boli. A dr kaže da ću ubuduće osjećati i svaku promjenu vremena.

Uglavnom, kad se mora, onda ok. Kažem, potpisala bi opet da prođem sve ponovo ako treba da rodim još jedno. Ali dobrovoljno roditi na carski...e to mi fakat nije jasno...

I na kraju ono što me najviše iznenadilo u bolnici, a to je totalna ljubaznost komplet osoblja od babica, sestara, čistačica, kuharica, da ne nabrajam. U njihovom riječniku nije bilo ni jedne ružne riječi, ni jednog prijekornog pogleda, obraćaju vam se sa dušo, draga, gospođo itd., lete kad ih zovneš, pa čak i za one čangrizljive žene, što stalno nešto zanovijetaju, uvijek imaju lijepu riječ. Ja sam ostala totalno zapanjena odnosom koje te žene i na patologiji (gdje sam ležala pred porod) i na intenzivnoj i na odjeljenju imaju prema pacijentima. Ne znam je li to nova direktiva nakon nemilih događaja od nedavno, ili je uvijek bilo tako (a čini mi se prema pričama drugih žena da nije tako bilo) ali je svakako za pohvaliti.

A pare. Ako se sjećate ja sam bila protiv davanja bilo kakvih para, ali eto moj suprug je pokušao počastiti neke babice iz porođajne sale koje su tako kategorički odbile novac da je i on sam ostao začuđen. Čak su se žene našle uvrijeđene.

I za kraj još da ispričam ovo. Ja sam u bolnici ostala samo 4 dana i potpisala na vlastitu odgovornost da idem kući. To znači da mi je bila ostala jedna ona inekcija protiv tromboze koju sam trebala sama da nabavim i dam kod kuće. Na izlazu iz bolnice, jedna sestra mi je tajno u džep tutnula jednu tu inekciju. Da li je očekivala novac ili ne nemam pojma, ali ja sam ostala zapanjena tim gestom koji je učinila. A cura je samo jednom bila u smjeni dok sam ja bila u bolnici.

A sad kidam na lijevo. Bebač plače

06.10.2007.

Hoću jednu malu garavu...

Danas se napokon osjećam ispavano i imam kuveta da napišem post.

Sad bih rekla "ne znam odakle da počnem", a u stvari uvijek je najbolje iz početka.

Dakle porod.

Nakon predivnog trudničkog iskustva, sa trudnoćom koju svaka žena samo poželjeti može, Tratinčica je imala poroda (množina) za tri žene. Sve je počelo prirodno, u večernjim satima. Kontrakcije svakih 10 minuta, traju po minutu, klasika. Reklo bi se, ko iz knjiga. A ja obradovana, kontam ići će sve kako treba, prirodno je najbolje. Znam doktor ustao na sehur, pošaljem mu poruku da dolazim u 7 ujutro.

Onda, kako to obično biva (a ja nisam znala nego saznala od raznih žena po bolnici) sve stalo, i u 7 sati kao da ništa nije ni bilo. Ali doktor se nije dao zavarati, ostavio me u bolnici i rekao, možda je stalo, al' biće ponovo. I bi u pravu. Tu noć počne ponovo, ali totalno neregularno. Kada legnete u bolnicu na pred-porođajno ležanje, dnevno 3 puta, a nekad i češće, rade vam CTG ili slučaju otkucaje bebinog srca (nešto kao EKG bebinog srca).

I tako negdje u 2 ujutro, kaže meni dežurna sestra hajmo mi opet uraditi taj CTG da vidimo hoćemo li vas slati na pripremu za porod ili da čekamo jutro. Dežurni doktor pregledao i kaže počelo je. Ja opet obradovana, super ide sve prirodno. Al ne leži vraže, CTG pokazuje da u kontrakciji pada tonus bebinog srca (čitaj, spada broj otkucaja na neprihvatljiv broj). Idemo na pripremu za porod!

Zovi svog doktora, dolazi doktor, zovi muža, dolazi muž (koji je, duša slatka, sve preživio samnom), mene gore u salu, kažu moramo ovo ubrzati, priključuju drip (lijek u vidu infuzije kojim se ubrzavaju kontrakcije odnosno ubrzava tj provocira porod), prikključuju na CTG. Da ne lažem, taj drip tako ubrza i pojača kontrakcije da sam mislila da ću se raspasti na tom stolu. Jedina prednost je što kratko traje i porodiš se za pola sata. Nakon dvije neprospavane noći i skoro nikakvih obroka, ja tu već nemam ni grama snage, i u sebi kontam kako ću bože izgurati bebu van. A da ne govorim da sam se tresla ko prut, nisam se nikako mogla smiriti.

No ni tu nije kraj priče. Ide kontrakcija, na CTG-u flatline. Bebino srce stalo. Popusti kontrakcija, vrate se otkucaji. I tako 3 puta. Nema se šta čekati, silazi sa stola i pješke na sprat iznad. Idemo na Carski. Jedva se uspeh pješke na sprat iznad, jedva dođoh do stola, jedva legoh. Još uvijek se tresem kao da me neko priključio na 220 V. Teta postavlja neka pitanja, a ja u sebi učim Rabbi yessir, jedino što sam se mogla sjetiti u tom trenutku.

I onda se ništa više ne sjećam. Muž kaže da je beba izašla za 10 minuta, a ja iz sale nakon 40. Beba nije patila (hvala dragom Allahu dž.š.), tako da je izašla sa Apgarom 9/10 nakon 1 min i 10/10 nakon 5 min. U toku operacije je ustanovljeno da je rrazlog za padanje tonusa srca bila  pupčana vrpca omotana jednom oko glave i jednom oko tijela. I dan danas mi nije jasno zašto se na Ginekologiji ne radi ultrazvučni pregled prije poroda, na kome se to moglo ustanoviti, te na osnovu toga dati preporuka za vrstu poroda. No...

Iako izgleda kao da sam se napatila, a nije da nisam, iskreno (još niste čuli o post-operativnom toku), kada ugledaš ono malo garavo, sve zaboraviš. Ma šta zaboraviš, čini mi se da bi potpisala da sve prođem ponovo samo da dobijem još jedno malo garavo. Bol je prolazna, a ono što ostaje je mala ljepotica koja je vrijedila svakog trenutka provedenog u bonici.

Naredni post o operaciji zvanoj Carski rez i 5-dnevnom tretmanu u bolnici.

p.s. Puno hvala za sve čestitke u postu ispod!

01.10.2007.

Tratincica jr.

Puno hvala svima na komentarima, mailovima, sms-ovima, pp-ima, e.cards-ima, postovima s posvetom...Čim se malo oporavim pisaću o svemu.  A materijala ima. Do tada, pusu vam šaljemo moj cvijetić i ja.

 

<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1020727
online

Powered by Blogger.ba