... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

29.08.2007.

Fu-fu....miris limuna ... ili samo da osvježim blog

Fakat ne stižem. Ništa živo. Sve nešto na pola daha. Sinoć reko  maksuzije ima da se logujem da napišem post, kad ono nemogoh ući u blogger.

Pritislo sa svih strana

-augustovski rok za studente

-izvještaj do prvog

-kupovina za bebu.

Ne može čovjek da vjeruje kako se sve može odjednom zakomplikovati. Od 10 saradnika na projektu, nekako se potrefi da su svi na godišnjem odmoru kad meni najviše trebaju. A i onda kada mislim da je kraj i da sam sve poslove zaokružila i mogu ići na odmor/porodiljsko pojavi se još 5-6 poslova koje trebam ja završiti jer sam ih ja i radila.

Da doguram do prvog s hajrom, pa ćemo onda pričati. Tj. pisati. Tj. čitati se. A možda i otići napokon na zasluženi porodiljski dopust.

Uglavnom nadam se da ste svi živi i zdravi. I mi smo, elhamdulilah.

20.08.2007.

Only 34 days to go.

Lilypie Expecting a baby Ticker

Opasno se približilo. Sve mi se čini da bi sutra mogao biti dan D iako ima još 34 dana. Mada ni termin prijevremenog poroda nije nepoznat medicini.

Zato me stalno hvata neka glupa panika: 

1. Panika da neću stići odraditi sav posao na radnom mjestu prije dana D

2. Panika da neću stići kupiti sve što treba prije dana D

3. Panika da neću stići reorganizovati kuću prije dana D.

Najgore je što čovjek nekako ne bi htio da sve to prerano odradi, a opet što vrijeme odmiče sve mi je teže kretati se.  Iako to može zvučati pravo smiješno za nekoga ko se udebljao samo 7 kg. A u glavi 1001 varijanta kako organizovati milion detalja. Nekako mi se prije nije činilo tako komplikovano, a što vrijeme teče, sve mi se čini da ima toliko toga da se uradi.

I nauči. Kako ovo, kako ono...ne znam kako sve zapamtiti. Napumpaju te informacijama na vježbama, plus knjige, plus CDovi, forumi, internet...Glava hoće da mi pukne od informacija.

Znam da može i drugačije,  rahat, bez razmišljanja, dosta se može i nakon dana D. Ali ja ne znam drugačije. Pa zato paničim.

17.08.2007.

SFF 2007

Počelo je počelo. Sa zanimanjem pratim šta se sve dešava oko organizacije ovogodišnjeg festivala jer sam navikla da vidim da festival raste iz godine u godinu, pa sam se nadala da Miro neće ni ove godine iznevjeriti.

E sad moram reći da nisam baš ono 100% u svim dešavanjima, pa čak prvi put ove godine nisam napravila niti jednu rezervaciju za kartu, dakle nemam ni jednu kartu za projekcije, ali mi se čini da je u nekim stvarima festival pravo napredovao, a u nekim ili stagnira ili onako..mlako, što bi se reklo.

Iako nisam pravila rezervacije i nemam karte, što je bila viša sila ovaj put, ipak sam pregledala program i čak odabrala neke filmove koje bi rado pogledala. Sad se nadam da će biti nekih karata na dan projekcije, a kažu da uvijek i bude, čak i prije samog filma. Back to program, čini mi se da je izbor filmova za pogledati ove godine malo utanjio. Open air filmovi mi izgledaju totalno bezveze, a i takmičarski program vala onako. Al' nisam ja neki sad filmski stručnjak, nego onako prošle godine su mi teme bile intrigantnije, nisam mogla da se odlučim šta bi gledala, a ove godine sve mi 'nako - mlako.

Primjetila sam da ima par turskih filmova za pogledati, i iznenadih se kad u open airu vidjeh film Fatiha Akina. To je jedan pravo dobar tursko-njemački režiser (turčin a živi u njemačkoj) čiji filmovi su jako hvaljeni. A imaju i 2 neka filma od drugih režisera u takmičarskom programu.

Ono što me pozitivno iznenadilo je dosta van programskih dešavanja, ona kafana ispred Svjetlosti, zvučna imena gostiju, okićena Ferhadija svjetlećim srcima... Čini mi se da i Grad ove godine daje veću pažnju festivalu u smislu turističke pormocije Sarajeva, i nešto načuh da će ukloniti one rugobne štandove svega i svačega sa Ferhadije, obratiti pažnju na čistoću jezgra grada, otvoriti neke turističke info punktove, i tako to.

Uglavnom, ono što je sigurno, grad je puniji nego i jedne godine turistima, SFF je opet malkice narastao, i biće mi opet puno srce kad budem šetala kroz grad narednih 9 dana.

Znam da ima puno onih koji bojkotuju ili ne vole SFF i Miru i ekipu, ali ja i ove godine kažem: Svaka čast majstore! Opet si pokazao da je SFF najveći događaj u regionu.

14.08.2007.

Blog mahala

Imam potrebu da podijelim sa bloggerskom zajednicom meni upućene riječi (ko, kad, kako i zašto nije ni bitno) jer mi je nekada teško da razumijem šta ljude tjera da sa velikom mržnjom posmatraju osobe koje ni ne poznaju i na ovaj ili onaj način im zagorčavaju život. Zato sam u stvari ovo dole citirano isprovocirala sama jer mi je bilo stalo da saznam šta je "driving force" za takvo ponašanje. 

"Ti si mediokritet, zena u najljepsim godinama, uskoro majka, akademska gradjanka ovog grada koja je: ksenofobicna, homofobicna, sovinisticna, zatucana, bosnjackonacionalisticki orijentisana. Ne bi to bio problem, ne citam ni mnoge druge blogove koji imaju slicne tendencije, ali, Traty, ti si asistentica na fakultetu, koliko znam iz blogerskih mahala. To jeste, ti si neki prilicno bitan faktor u ovom drustvu koje i jeste sjebano ovoliko zato sto ga vode likovi koji u glavi imaju isto sto i ti, to jeste, fale im iste jako bitne stvari kao i tebi. Ako shvatas, nemam ja problem sto si ti zaularena, nego sto zaularene osobe predaju mladim ljudima na fakultetu, i sto imaju ovlasti. Buduci da je drustvo o kome govorim - drustvo u kome zivim cio zivot - meni je jako stalo do njega, te zato pratim dalje gacanje u mrak osoba poput tebe, kad naidjem na njih (mada se tvog bloga sjetim najcesce kad naidjem na tvoj komentar negdje drugdje, a on obicno bude ili izricaj da su homoseksualci bolesni, ili da zene siluju zbog dubokog dekoltea)."

Jedna je stvar ne slagati se sa nečijim načinom života ili mišljenjem, ali potpuno druga ići u jednu sasvim drugu krajnost ukidanja prava na isto. Uglavnom, this is dark side of me. Ne stidim se ovo postirati, jer možda ja i jesam takva.  A pošto sam ja osoba koja je sigurna u sebe i ne stidim se ni onoga ko sam, ni šta sam, ni kako razmišljam posebno me ne dotiču ovakvi i slični istupi.

I za kraj poruka dragim bloggerkama koje misle da je blog mahala bezazleno mjesto: dobro razmislite prije nego napišete post/komentar i ono što želite da otkrijete u ovom tamnom vilajetu. Ne zaboravite, blog je samo jednodimenzionalni medij. Samo vaša slova na ekranu. Bez emocija. I tako lako je donijeti pogrešne zaključke o mnogo čemu.

Možda je mene dotična osoba dobro pročitala, te u skladu sa tim treba svako od nas da se zapita s kim mi u stvari komuniciramo putem ovog medija?

11.08.2007.

Mito i korupcija

Kako se bliži termin, kod mene su sad aktuelne priče o porodu. Ljudi imaju potrebu da pričaju svoja iskustva, a meni nije mrsko slušati, samo da nije neki ono baš crnjak.

Još uvijek me nije strah poroda i mislim da sam od osoba koje mogu mnogo da podnesu, posebno bol i tako to. Međutim, ima jedna stvar koju ne mogu da podnesem i koje me je onako malo strah, a iz priča čujem da nije neopravdan, a to je bahatost babica i sestara i malčice nemar doktora. Al pretežno ovo prvo.

A o tome priča ima na pregršt. Od psovanja, do izjava tipa "nisi TI prva koja rađa", "hajde bona ne deri se već diši, zar nisi išla na vježbe" (bez da ti objasni kako se diše ako nisi), do toga da neće da dođe kad je zoveš, odvede te u toalet ako si u potrebi a ne možeš sobom, da ti uputu kako ćeš nešto sa bebom i ostalo. A ako se desi da nešto od toga i hoće dobrovoljno, onda je to tako preko volje i neljubazno da se pokaješ što si išta pitao ili tražio.

Naravno za sve ima lijek pa i za to. Lijek se zove novčanica od 10, 20, pa i do 50 KM za podmazivanje medicinskog osoblja koje bi, po opisu svog posla trebalo da brine o tebi bez pogovora i bez novčane nadoknade. Jer opšte je poznato da svoju plaću prima od mene, tebe, nas koji mjesečno izdvajamo veliki procenat  za zdravstveno da bi one mogle da finasiraju tone šminke koje nose na sebi.

Taj običaj da se daje novac je tako normalno prihvaćen kod nas da kome god kažeš da se porađaš u Koševo bolnici, prvo pitanje, odnosno savjet je da se pripremi novac. Čak mi je i jedan blogger, kao iskusni otac, nudio informacije kome i koliko turiti u šaku (hvala mu i ovim putem).

I to je tako opterećenje da žene u stresu i pod bolovima moraju još i misliti kako će ponijeti pare u porođajnu salu, pa još naći pogodan trenutak da ih tušnu babici. Znam ženu koja je rodila sa 20 KM u rukama jer nije stigla da da pare, a rekli joj da nikako ne zaboravi ponijeti ih u porođajnu salu. Kaže gore joj je bilo što ne zna šta će sa tim parama koje je stiskala u šaci nego svi trudovi i porođaj zajedno.

Uglavnom, ja sam apsolutno protiv davanja bilo kakvih para i nemam namjeru to raditi. Niti ja to znam. Živa se unezgodim i ne znam šta da kažem. Pa i kad hoću nekome da ostavim da popije kafu od mene. Spustim lovu i pobjegnem glavom bez obzira.

Već sada mi mnogi kažu da se pripremim na horor tretman. Jer takva praksa je manje više nepoznata kod nas i tumači se kao krajnji bezobrazluk porodilje, te osigurava ono čega se u stvari najviše bojim. Neljubaznost i bahatost.

I šta više reći. Ono što bi trebalo da bude najteže iskustvo u životu jedne žene (mislim na rađanje) i najljepše iskustvo (mislim na trenutak susreta sa bebom) pretvore ti u noćnu moru na razne načine, a jedan od njih je i ovaj.

Dragi Allahu, molim te samo da sve prođe u redu i da što prije napustimo prostorije Ginekološko-akušerske klinike bolnice Koševo.

p.s. Naravno sve priče bivših porodilja koje imaju drugačije iskustvo od gore opisanog i mogu posavjetovati kako se treba ponašati u situacijama kada ne želiš dati pare su dobro došle u komentarima.

********

Porod očima očeva

http://kolumnista.blogger.ba/arhiva/2007/08/13/1081823

http://burek.blogger.ba/arhiva/2007/08/13/1080973

09.08.2007.

BiH -Bugarska 75-71

Pošto znam da je veliki broj sunarodnjaka pratio duel Sarajevo-Genk, malo manju gledanost je imala utakmica košarkaške reprezentacije BiH protiv Bugarske. (http://www.sarajevo-x.com/clanak/070808079)

Mene samo interesuje do kada će se u reprezentaciju BiH pozivati ufurani pojedinci, bez samopouzdanja, koji zaboli za državni grb, koji u svojim matičnim klubovima zabijaju po 15tak koševa po utakmici sa visokim statistikama, a kada dođu u reprezentaciju prestrave se ispod koša i fulaju zicere, slobodna, zakucavanja i sl.

Ja uopšte ne znam kako smo mi uspjeli sinoć ubaciti 75 koševa i to timu kao što su Bugari, koji su još veći levati nego što smo mi. Jedina sreća je što su i oni u tom svom "levatluku" profulali sve što se fuliti dalo, a opet smo morali igrati produžetke.

Sinoć smo bili smješni, presmješni. Da smo formirali reprezentaciju od likova iz domaćeg prvenstva, sigurna sam da bi isprašili Bugare. A ne tamo neki Teletovići, Kojadinovići, Bajramovići, Hukići....Katastrofa nad katastrofama.

I onda Hukić kaže, znali smo da je prva utakmica najteža. E baš da vas vidim u drugoj! Očekujem ništa manje nego NBA izdanje reprezentacije BiH.

Jadno da jadnije ne može biti. Nikad mi nećemo na zelenu granu, a EP da ne spominjem.

Daj Bože da me demantuju na sljedećoj. Ovako šuti i šućuraj što su pobijedili. A kako? Nije ni važno, naguralo se dovoljno u obruč nekako.

08.08.2007.

Zašto je isplatljivije imati junicu nego bebu

Jučer na vijestima TV Hayata bješe vijest koja je imala upravo ovakvu najavu: saznajte zašto je isplatljivije imati junicu nego bebu.

U moru apsurdnosti koje nas okružuju ovo je još jedna koja je naravno posebno zabrinjavajuća. Naime, dok statistike pokazuju da je bijela kuga zavladala BiH, naša vlast ne čini ništa da stimulira žene da rađaju. Čak šta više, totalno ih destimulira, i praktično, osim puste želje da imaš dijete, nemaš nikakvu drugu motivaciju da ih imaš recimo dvoje, troje pa, što da ne, i više.

Mamama je opće poznato da majke imaju zakonsko pravo na porodiljsko odsustvo od godinu dana, a 18 mjeseci ako rodiš blizance ili ti je to 3. dijete. I to je naravno za pohvaliti da sve drugo što prati to pravo nije opći crnjak.

U tih godinu dana (ili više), u FBIH, svaka majka ima pravo na nadoknadu za porodiljsko odsustvo koju joj obezbjeđuje Kanton. Sarajevski kanton daje najviše, bijednih 364 KM (koliko se sjećam, ali nije više od toga) a drugi Kantoni daju mnogo manje od toga.

Pri tome zakon kaže da poslodavac može nadoknaditi razliku u visini plaće majke, a ne mora. I naravno, sve što se ne mora ne radi se, tako da više od 90% žena koje odu na porodiljsko spadne na Kantonalniih 364 KM (odnosno manje) što nije dovoljno ni mjesečno da kupiš pelene i mlijeko, a kamo li šta drugo. 

Samo rijetke sretnice zadrže punu plaću, ali to odmah povlači i neke druge posljedice sa sobom kao što su zahtjev da se skrati porodiljsko i da se dođe na posao. To se obično desi oko 6 mjeseca, mada ja znam žene koje su morale i ranije da se vrate. Jednostavno poslodavac ne želi da plaća unedogled (tj. godinu dana što i nije baš unedogled) a time što ti daje punu plaću obezbjeđuje sebi alibi da te maltretira.  Jer u suprotnom, ne bi baš imao zakonsku osnovu da ti da otkaz. Nema je ni ako se ne vratiš kao posljedica ucjene, ali svejedno, žena ko  žena se uvijek nekoga i nečega boji.  Ako ništa zna da će joj ukinuti punu plaću.  A još ako je samohrana majka...

U svakom slučaju, jedna žena koja ima normalan posao i normalnu plaću, gdje brojim sve iznad federalnog prosjeka koji je čini mi se preko 550 KM a da ne kažem one koji imaju plaće izražene u hiljadama, uzimajući u obzir da će godinu dana primati samo 364 KM i to onda kada joj je novac najpotrebniji, jednostavno nema nikakvu motivaciju da rađa.

Uglavnom,  ne znam šta da kažem. Ima puno socijalno ugroženih kategorija koje imaju i manje nadoknade od ove ovdje navedene. I to je stvarno sramota. Dok poslanici sebi podižu plaće, dijele regrese i ostalo...

A mislim da ne treba posebno spominjati važnost porasta nataliteta.

05.08.2007.

Najduži post ikada napisan na blogger.ba

Za sve koji se žale da vikendom nemaju šta da čitaju na bloggeru, toplo preporučujem

http://vidisga.blogger.ba/arhiva/2007/08/05/1068860 

02.08.2007.

Šta pripremiti za dolazak bebe

Post je updejtiran

Žene evo ga spisak osnovnih potrepština koje treba imati kad se izađe iz bolnice.

ODJEĆA

1.  bodi benkice veličina 56 - 2 komada, veličina 62 - 5 komada.

2.  benkice veličina 56 - 2 komada, veličina 62 - 5 komada.

3.  gegice – jednodijelne dugih rukava sa stopalom i dugmićima sprijeda i oko nogu, veličina 56 – 2 komada, veličina 62 – 5 komada.

4. štramplice – veličina 56 – 2 ili 3 komada, veličina 62 – 6 komada.

5. čarapice – 4 komada

6. kapice- pamucne 2 komada i plišana za izlazak van - 1 komad

7. rukavice – 2 para

8. Jaknica (od pliša) za izlazak vani

Pola i više od pola ovoga gledati da se posudi ili dobije od mama poznanica. Djelomično već obezbjeđeno. Od odjeće treba i zimska kapa i skafander, al' to ne mora odmah. Također i vreća za spavanje ali većina mama kaže tek nakon 3 mjeseca.

 

PELENE, PEŠKIRI, KRPICE, POSTELJINA

9.  paket pamučnih/tetra pelena koji sadrži 20 komada pelena

10.  jumbo paket jednokratnih pelena

11.  peškiri za kupanje sa kapuljačom -  2 komada

12.  dekice – 2 komada

13.  posteljina za krevetac - 2 komada (ako uz nju dođe i ogradica za krevetac dobro je, ako ne treba i to da se odvoji kolijevka od zida ili prozora, odnosno da ne puše :)

14.  čaršaf za krevetac – 2 komada

15.  gaza ili krpice za brisanje – nekoliko komada

 

Mislim da ćemo ovo sve kupiti. Osim ako nam uz posuđenu kolijevku ne dođe i posteljina sa čaršafom :)

 

MOBILIJAR, NOSILJKE I OSTALE KRUPNE STVARI

16.  Komoda za bebinu odjeću

17.  Kolijevka /Krevetac - posuditi, već obezbjeđeno

18.  Nosiljka – posuditi, već obezbjeđeno 

19. Car seat- posuditi za početak, a ako ko bude horan da kupi nećemo se opirati. Posudba obezbjeđena.

20.  Klokanica – poklon (ne mora se imati, al kad je već poklon, a i kažu da je handy)

21.  Marama – poklon (ne mora se imati, al kad je već poklon, a i kažu da je handy)

22.  Kadica sa običnim metalnim postojem (nogama) koje je odvojeno od kadice (da mama ne prebija kičmu) - poklon, znam od koga ću naručiti

23.  Jastuk za presvlačenje sa tvrdim dnom - poklon, znam od koga ću naručiti

24. Torba za bebeče stvari – gledati da neko pokloni, a čini mi se da imamo i kandidata :)

 

KOZMETIKA I SITNE POTREPŠTINE

25.  Dječiji sapun

26.  Pavlovićeva krema/Bademova krema (moze se mješati sa Jekodermom prvih 40 dana)/Bebi krema Apoteke Sarajevo (navodno čudotvorna u slučaju osipa) 

27.  Štapići za uši sa zadebljanjem

28.  Makazice sa zaobljenim vrhom (obavezno Chicco)

29.  Pumpica za nos (obavezno Chicco)

30.  Termometar za kupanje

31.  Digitalni termometar

32.  Mekana četka za bebu

33.  Bivacin u prahu za pupak

34.  3%-tni hidrogen 

35.  Sterilne gaze/komprese za pupak

36.  Veliko pakovanje vate

37.  Bademovo/maslinovo ulje/kamilica u cvijetu za kupanje bebe i pranje lica

38. Kozmetičke blaznice za čišćenje bebinog lica (može i gaza ili mali peškirići)

39. Medicinski alkohol za dezinfekciju svega i svačega

40. D3 kapi i AD kapi (vodene)

41. Kašikica za bebe (za davanje kapi)

42. Kapi za nos Aquamaris/Sunce moje malo/Nisita sprej

43. Vlažne maramice - jumbo pakovanje

44. Krema za bradavice Avent/Bepanten/Purelan 100

45. Jastuk za trudnice/dojilje od heljdinih ljuspica (u privatnim apotekama)

 

Mislim da ćemo i ovo sve kupiti. Mada se i ovdje može izabrati par stvari za potencijalne donatore (stavke 27-31).

I to bi bilo sve pod uvjetom da sa dojenjem sve bude u redu i da za početak ne trebaju bočice i ostale potrepštine u tom pogledu.

Tu ima i 6 artikala za buduću mamu koje treba staviti u torbu za bolnicu kao i 14 artikala koji se mogu kupiti kasnije (kolica, ove fore za hranjenje bebe i sl.)

Zahvaljujem se Lady from Jupiter na pomoći kod sastavljanja spiska, te savjetima sa roda.hr, savjetima mojih zaova koji su i najveći donatori rabljenih stvari te savjetima prijateljice od strašne i mame2X :)

Pa eto, bujrum komentarisati ako smo šta izostavili ili ako smo negdje pretjerali.

*******

Tek sad primjećeno, greškom je ostala opcija da samo registrovai korisnici mogu komentarisati. Sada mogu svi. Trebali ste me upozoriti na postu ispod :)

02.08.2007.

Šta danas znači imati 11 godina i ići u 6 razred osnovne škole

Već danima kad upalim blogger među osvježenim blogovima vidim ovaj duuuugačkog naslova

"Kažu volet tebe je droga, a meni kažu ej narkomanko"

I danas kliknem da vidim šta piše na blogu ovog naslova.

Jasmina ima, kako ona kaže, nažalost 11 godina i ide u 6 razred.

Preporučujem vam da malo prošarate kroz njen blog koji je uglavnom o ljubavi i jednom Enesu u kojeg je zaljubljena, uz naravno mnogo tugaljivih postova koji se svi mogu sažeti u podnaslov njenog bloga, koji također prepručujem da ne preskočite pročitati.

Eto to danas znači imati 11 godina i ići u 6 razred osnovne škole.

Dragi roditelji, i oni koji će to tek postati, mislim da se ne smijemo zavaravati da će naše dijete biti ovakvo ili onakvo, kad je sredina u kojoj odrastaju i idu u školu jedvostavno OVAKVA.  Pokušavam se sjetiti kako sam se ja ponašala kada sam imala 11 godina i da li sam imala riječnik kakav ima ova djevojčica (smijem li je nazvati djevojčicom, jer se meni čini da je ona već djevojka?). Mislim da nisam. I da nisam mislila o smrti. A ljubav? Pa mislim da su možda bile neke simpatije, ali ljubav, patnja i to...pa mislim da nisam znala šta to znači.

E sad jel bolje onako ili ovako...Ja se ježim, a za vas ne znam...

******

Molim samo da se ovaj post ne shvati kao kritika ove djevojčice već kao kritika opšteg stanja u društvu.

01.08.2007.

Strah od trudnoće

Jesam ono bila ja koja je prije par postova izjavila da vas neće gnjaviti postovima o trudnoći? Biće da jesam, ali evo ga opet. Valjda očepilo, a i nekako su zadnja 2 mjeseca najzanimljivija pa teme same dolaze.

Dragi čitaoci, današnja tema je Strah od trudnoće. LTZS ostavi jedan komentar koji me podsjetio da bi mogla o tome nešto napisati. S obzirom da ne spadam u kategoriju onih koje je bio strah od trudnoće, ja mogu samo pisati o "pro" stvarima, pa se nadam da će to razviti diskusiju koja može pomoći budućim mama.

Uglavnom, činjenica je da ima žena koje je strah od trudnoće. U mojoj bližoj okolini ima par njih koje tvrde da nikada neće imati djecu jer ih je strah. Nije to samo strah od fizičkog stanja, u smislu da ih je strah promijena koje tijelo doživljava, načina na koji će se to manifestovati na njihov odnos sa mužem, njihovu psihu ili možda odnos prema okolini, već tu neke ubrajaju i strah od toga da neće biti dobre majke, napuštanje sadašnjeg stila života, i ostalih eventualnih promijena koje donosi rođenje dijeteta.

Sve su to manje više opravdani strahovi jer zaista se toliko promijena dešava, da je ženi koja to nije prošla skoro nemoguće dočarati taj osjećaj. Npr. meni svi govore kako će to biti sve divno i krasno kad se beba rodi, ali ja to još nisam prošla. Šta ako ne bude? A ono što je najvažnije u svemu jeste da je svaka situacija individualna, tako da ono što doživljava jedna žena, nije neminovno da će doživjeti i druga. Znači zavisi puno od genetskih predispozicija pa do uvjeta u kojima se živi, partnera i njegovog odnosa prema budućoj majci, roditelja, sredine, posla..ma svega.

Uglavnom, davati nekome savjet u smislu "ma nije to ništa strašno", "treba što prije", "kasnije će ti biti teže", "to je predivan osjećaj" itd možda ne bi bilo primjereno. Bez obzira što se ja osjećam divno i što je sve oko mene divno.

E sad, nakon ove uvodne izvlakuše da pređemo na neke stvari koje mogu pomoći budućim majkama.

Činjenica je da sve što si stariji, čovjek traži nove izazove. Život jednostavno zahtijeva da pređeš na neki viši nivo (kao u video igrici) a mislim da je za jednu ženu koja recimo ima sređen život, to definitivno majčinstvo. Naravno, za majčinstvo treba biti spreman i to željeti jer sama činjenica da trebaš preći na viši nivo ne znači da moraš imati bebu. Neki ljudi to mijenjaju dodatnim uspjesima u karijeri, ali ja sebi uvijek postavljam pitanje: pa dokle? Karijera se ne može ganjati vječno, i uvijek se može desiti da jednog dana ostaneš sam (ili s mužem) bez ikoga svog.

*********

E ovdje sam stala. Već 10 minuta stojim i ne znam kako da nastavim ovaj post. S koje god strane krenem shvatam da je to zaista individualna priča za svakoga i da je totalno bezveze ohrabrivati nekoga da postane majka bez da je dotična spremna na to. A pravo na vlastiti izbor mi zabranjuje da bilo koga na bilo šta nagovaram.

Jedino mogu reći da iz mog iskustva to stvarno nije ništa strašno, barem do sada. Najveći strah je strah od neuspjeha začeća i možda jedini savjet budućim majkama koje to žele jeste da ne čekaju puno. Toliko stvari se može zakomplikovati, a da ni same niste svjesne, da godine prođu za čas, a bebe nigdje na vidiku. Nije svaka žena sretna da ostane u drugom stanju čim to poželi. U jednom ciklusu, šanse za začeće su 20% kada je sve normalno. A zamislite kada imate nekih sitnih odnosno krupnih problema. Za koje većinom i ne znate dok ne pokušate, a i onda doktori savjetuju da pokušavate od 1-1,5 godinu do 2 max pa da se onda javite ako niste uspjeli.

A možda najbolji savjet za prevazilaženje straha je nerazmišljati previše. Te stvari dolaze same od sebe. Recimo mene još ne pucaju majčinski hormoni, i najviše razmišljam o tom prvom susretu sa bebom, kako ću reagovati i tako to. Ali se nadam da to dođe samo od sebe.

Dakle zaključak bi možda bio:

Ako imate sređen život i dobrog partnera - ne razmišljajte puno! Sve stvari oko kojih postavljate sebi pitanje "šta i kako" i koje vas koče stvarno dolaze same od sebe.

*****

pozitivna inicijativa : http://blob.blogger.ba/arhiva/2007/07/31

<< 08/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1020838
online

Powered by Blogger.ba