... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

30.06.2007.

Citat dana

"Najveća misterija Visočkih piramida je Semir Osmanagić"

Mr. Lawndaisy

29.06.2007.

Ona će meni da mi je argumentacija djetinjasta!

Meni izgleda na čelu piše: "Ispovjedaonica, ulaz slobodan".

Od kako znam za sebe, iz ne znam kojeg razloga (a valjda je iz ovoga što mi na čelu piše  nevidljivom tintom), dolaze meni i ispovjedaju se. I to ide po onom obrascu ispriča ti sve i onda kaže "al nemoj molim te nikom reći". Hajd u privatnom životu to nekako i ok, al na poslu, to me sahrani.

Znam sve žive tračeve, sve probleme, što privatne, što poslovne, negativnosti u odnosu među kolegama...just name it. Ja znam sve. I ko god dođe kaže "nemoj molim te nikom reći".

I tako, ja sjedim i slušam. I to ide to te granice da recimo dvije osobe koje se zavade, prvo jedna dođe pa kaže "znaš šta mi je uradila ona vještica", a zamalo poslije toga eto ti i druge i priča priču iz svog ugla počevši istim riječima "znaš šta mi je uradila ona vještica".

Možda to nekome nije problem, ali meni jeste, i to ogorman. Prvo zato što kad mi neko kaže nemoj nikome reći, ja se maksimalno trudim da to ispunim. Drugo, što znam sve loše strane međuljudskih odnosa u firmi koje neminovno vode lošem performansu u obavljanju posla, a ja kao neka finta u toj firmi, trebalo bi da to stavim na znanje direktoru i ostalim fintama u firmi. Treće, slušati sve to, a ćutati o tome, vodi ka akumulaciji negativnosti u meni koja je morala dovesti do situacije u kojoj ja pucam po šavovima.

I pukla sam. I na kraju ostala frapirana činjenicom da  ljudi uopće ne shvataju u čemu je problem. I sad sam totalno razočarana.

Tolike knjige i članci su napisani na temu koorporativnog upravljanja, motivisanja radnika, međuljudskih odnosa, emocionalnoj inteligenciji, i boli kada znaš da ljudi koji bi trebali da znaju više od tebe o tome, u stvari ne znaju ništa. Da nije kako jeste, sutra bi dala otkaz makar nikad nigdje više ne našla posao. Jer mi je srozala motivaciju na nulu. I tu sad za sad nema povratka. Al koga briga? Ja znam da nju nije, jer ona ne konta u čemu je problem.

26.06.2007.

Krive Drine

Ja volim da ispravljam krive Drine.

Ne baš uvijek, uhvati me to par puta na godinu, i onda se zainatim i mislim da mogu ispraviti nepravilnosti, ukazati na greške ili jednostavno usmjeriti stvari na pravi put ako rasvjetlim probleme onima koji ih ne vide. 

Pomislim, pa zar je moguće da ljudi ne vide da nešto ne funkcioniše, da nešto ne valja, da je gomila nezadovoljnih oko njih, da se ne treba tako ponašati, da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara...

I krenem u akciju.

A onda apaurin za apaurinom. I kažem sebi nikad više, do sljedeće situacije.

Kao da ne znam da do sada niko nije ispravio krivu Drinu. Al šta ćeš, luda glava misli da može.

A ne može. Jer tijelo postavlja ograničenja.

Ili što reče Sabira "Nije ti bolan žensko te japije".

24.06.2007.

Možda nekad...

nađem i vrijeme da napišem post...ali sad za sad nek bude ova preporuka...žena piše i piše i piše, a ja tek sad skontah da je tu...

http://elba.blogger.ba

Darling, kuhanje džemova je upravo to...liječenje živaca :)

********

Updejt

Ustvari možda je pravi trenutak da napišem nešto čemu se smijem danima.

Nedavno kupim pakovanje Violeta toalet papira, onaj family pack od 24 tariguza. Uglavnom, stojim neki dan u toaletu i gledam u to pakovanje, razmišljam o njegovom dizajnu (pravo mjesto i vrijeme za razmišljanje o xafsingu) i onda ugledam promotivni logo Violeta - Family pack od 24 tariguza:

"Osjeti prirodu"!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

With all due respect, ali...ko je za miloga Boga smislio takav promotivni logo? Da li ima iko na blogu ko može da mi rastumači kako se osjeća priroda koristeći Violeta tariguz? Je li to zato što je tariguz napravljen od prirodnog materijala-papira koji se dobiva iz drveta? Ili je to zato što se radi o prirodnoj potrebi koja se obavlja u toaletu nakon čega se koristi dotični tariguz?

Uglavnom, sad kada god uđem u toalet, oči mi prvo padnu na taj famozni logo. Nevjerovatno!

19.06.2007.

Dzemovi, sokovi, zimnica

Napisah neki dan da sam se nafurala na pravljenje džemova, sokova itd. Ali nisam podijelila sa vama gdje mozete naći recepte za sve te divne stvari. 

http://www2.serbiancafe.com/kuvar/11/index.shtml?1

Danas pravim sirup od višanja. A onda bistri sok od borovnica a vjerovatno i nekuhani sirup od malina.

Ludilo!

17.06.2007.

Home alone 2

Ovaj post započinjem istim riječima kao i sinoć

Vjerovatno niko normalan u ovakvo divno veče ne bi ostao kući da gleda Zvijezde plešu na OBN osim roditelja dotičnih plesača koji se takmiče.

Ali kad te napuste svi i kad imaš "13 channels of shit on the TV to choose from (Pink Floyd - Nobody home)" onda izabereš ono što je najmanje shitty i to gledaš.

I dok mažnjavam Domaćicu, gledam ovaj show i moram da konstatujem: fakat je ples super stvar. Jest da plesači onako izgledaju malo ženskasto, ali to je samo predrasuda zbog pokreta koje moraju izvoditi (vrcanje guzom i sl.), cipelica, odijela itd. U svakom slučaju jako mi se sviđa ovo što parovi demonstriraju, i ples kao ples je pravo super.  Žao mi je što i ja nisam, kad je bilo vrijeme, okušala se u plesu.

And now somethnig completely different.

Tajna je otkrivena i napokon je i moj medo utonuo u peškir kao onaj na reklami. O yeah, i moji peškiri sada mirišu i mekani su. Hadžinci hvala! Peškiri se skidaju i peglaju dok su vlažni. Aleluja!

16.06.2007.

Home alone

Vjerovatno niko normalan u ovakvo divno veče ne bi ostao kući da gleda Izbor za miss BiH osim roditelja dotičnih hanuma koje se takmiče.

Ali kad te napuste svi i kad imaš "13 channels of shit on the TV to choose from (Pink Floyd - Nobody home)" onda izabereš ono što je najmanje shitty i to gledaš.

Uglavnom, evo  mene zaglavila, gledam izbor za miss BiH. I to noć nakon što sam na turskoj TV, u jednom talk showu koji pratim, vidjela ljepoticu koju su oni izabrali.

Uz dužno poštovanje prema curama koje su se prijavile i njihovoim familijama, ali ja sam mislila da mi imamo ljepših i elokventnijih cura u ovoj državi. Poslije one Ane Mirjane Račanović ja se ne sjećam da smo imali i jednu lijepu curu koja se takmičila za miss BiH.

Ja sam vjerovala da ako se prijaviš na izbor miss moraš imati neke adute u koje vjeruješ i zbog kojih si se prijavio. Nije dovoljno biti mršava. A čini mi se da je kod nas tako. Oblik tijela, ljepota lica, kosa, elokventnost, to ništa nije važno. A i pitam se da li i jedna od ovih cura zna engleski, ako već misli ići na Izbor za miss svijeta.

Uglavnom, da skratim, meni cure sve liče jedna na drugu, i ono što mi najviše smeta su frizure i kosa koja izgleda katastorfalno kod svih finalistica. Ne znam ko je bio zadužen za frizuru djevojaka, ali im kosa izgleda isprano, bez sjaja, jednom riječju - jadno.

A ako vas interesuje kako izgleda miss Turske, bujrum kliknuti na video proglašenja pobjednice. Pogledajte samo kako njihove kose izgledaju i na ovako lošem snimku. Jednostavno se sjaje i imaju volumen, oblik. A naše ko pokisle kokoške. 

Updejt:

A evo i naših uljepljenih ljepotica

http://www.rtvfbih.ba/loc/template.wbsp?wbf_id=95

14.06.2007.

Radno vrijeme

U posljednje vrijeme, igrom slučaja, radim samo 4 sata dnevno na svojim svakodnevnim poslovnim obavezama.

Kad se oduzme vrijeme provedeno na blogu, doručak i kafa sa kolegama, kao i hvatanje zjala barem 1 sat dnevno, ispade da je 4 sata sasvim dovoljno da se odradi sav posao koji inače uradiš za 8 sati.

A još ti ostane viška vremena da radiš šta hoćeš. Mene je opet uhvatilo kuhomanično raspoloženje, tako da uživam otići na pijacu pa onda praviti džem od jagoda, kajsija i breskvi, sirup od višanja i sve ostale džidže midže koje poslije podijelim zaovama koja imaju djecu.

Malo ostavim i za sebe i muža mi u mene, jer naravno teba probati ono što napraviš. Ali je to opet i mač sa dvije oštrice, jer ubi se od tolikog slatka, plus što mi onda na pamet padaju razni kolači koje bi mogla napraviti sa tim džemovima, što je dodatni crnjak. Posebno pred odlazak na more koji se bliži.

Uglavnom, da zaključim, ženi je sasvim dovoljno da radi 4 sata za koja može da uradi sve što i za 8 sati kada izbaci prethodno nabrojane "smetalice". Plus što se manje umoriš, a budeš i raspoložen za "vanposlovne aktivnosti" kao i sjedenje do sitnih sati što je dodatni plus kada imaš muža koji uvijek sjedi do kasno, a ti ko kokoška ideš na spavanje u 10 sati.

Jedino ne znam kako ću se opet navići na 8-satno radno vrijeme.

13.06.2007.

Tribute to dr. Simpli ili Kako je Tratinčica izliječila narcisoidnost

Sjećam se prije kad bi neko izbrisao svoj blog kako bi mi bilo žao. Ne bi mogao čovjek da vjeruje da više neće čitati postove od te osobe, i osjećao bi se kao da je izgubio nekog pravo dragog, bliskog. Svi bi molili da se vrati, pisali mailove, pisali peticije na svom blogu da nam se vrati nesuđeni bloggeraš, a on bi pod pritiscima pristao da se vrati, ili ne bi. Ali bi mu bilo drago da ima ljudi kojima je stalo do njega. Barem je meni bilo tako kad sam ja brisala svoj.

Danas kad vidim da je neko ugasio blog, opet mi bude žao, ali prva stvar koja mi padne na pamet je "To majstore, svaka ti čast, ti si pametan čovjek!"

Davno je meni moj direktor rekao "Niko nije nezamjenjiv" ili u prijevodu "Koga nema, bez njega se može". Meni tad bi krivo kad mi to rekao, jer mi odmah padoše na pamet ljudi bez kojih ne znam kako bi dalje kad bi otišli. Pa pomalo neskormno pomislih, šta bi bilo kad bi ja otišla. A onda skontam, čovjek iskusan, zna šta priča.

Nema ovaj prethodni pragraf puno veze sa Simplijem, iako je ovaj post Tribute to Simpli koji je izvršio Suiblogocid. Već mi pade na pamet kako sam ja neskoromno mislila da sam nezamjenjiva, a kada se nađeš u situaciji da moraš biti zamjenjiv, vidiš kako sve to fino može da funkcioniše i bez tebe. Neće imati onja "tvoj touch" ali će imati nečiji drugi "touch" i funkcionisaće isto. Bez tebe ili sa tobom. Jer koga nema bez njega se može. Itekako.

Dakle, da zaključim. Mnogo mi je lakše jer mi je pao teret sa leđa. Znam da mogu da odem i da se niko ne okrene za mnom (i pri tome ne mislim isključivo na odlaske sa bloga). A to je veliko olakšanje za nekoga ko je mislio da je nezamjenjiv.

Ili što bi turci rekli "Oh Be!"

10.06.2007.

Kasno je za kajanje

Ej, žalim, žalim

Biće meni žao, žao

Uzeće ga drugiiiiiiii

Uzeće ga, moj biti neeeeeeće

Prvi put ove godine sam kupila godišnju ulaznicu za utakmice KK Bosne. Poslije prošlogodišnjeg Final 8 čovjek se nekako logično nada da je klub sazrio da postavlja sebi veće ciljeve. Da raste iz godine u godinu, kao što je to radio proteklih 3-4 godine. Nada se da su godine igranja pred tek 50tak gledalaca davno prošlo vrijeme, i da je vrijeme za Bosnu koja ne zna šta znači ići nazad, samo naprijed.

Onda je počela nova sezona puna razočarenja. Prvo je čuveni čika Menso počeo plasirati izjave kako Bosna nema nikakav cilj za ovu sezonu osim afirmisanja mladih igrača. Da li je to bio alibi za sve neuspjehe koji su uslijedili nakon toga, ne znam, ali je jedno sigurno, mladi igrači se nisu afirmisali a Bosni je usađen gubitnički mentalitet. Počele su se gubiti utakmice kod kuće i u gostima, a čika Menso i uprava je i dalje govorila: "Neka, afirmišemo mlade igrače".

Zahvaljujući "fantastičnoj" seriji u NLB ligi u kojoj je Bosna završila na nekom dnu tablice, zajedno sa Širokim koji je isto toliko kriv, Bosna i Hercegovina je izgubila jedno mjesto u regionalnoj NLB ligi. Ostalo je da će naredne sezone regionalnu ligu igrati prvak BiH. I to samo prvak.

Ponesena "uspjesima" kluba, publika se rasula, pa čak i oni najvjerniji navijači, a tu neskromno ubrajam i sebe, su prestali ići na utakmice. Tek pokoju. Čirlidersice otišle, sponzori rekli papa. Došlo je i do promjene trenera jer igrači više nisu osjećali respekt prema Mensi.

Onda je Bosna rekla, ma nema veze, jurišamo na Kup, a kad su i njega izgubili, onda su rekli Bosna je šampion, ooooo. I napravili onaj spot kojim  nas uvjeravaju da to nije upitno. I ne samo ove godine.

Onda su počeli dovoditi poluistrošene igrače, smatrajući da će jedan Firić, koji sekunde nije ušao u finalnoj majstorici, Bosni donijeti stabilnost, čvrstinu, i šta sve ne...

Dolazak u finale za prvaka nije bio upitan. Realno i sa slabijim timom Bosna bi to uspjela i sa Širokim sigurno bila u vrhu. I onda su dobili prvu, pa se totalno raspali u drugoj utakmici, da bi u majstorici, pogađate izgubili. NLB liga bye bye.

Nisam iznenađena, i čestitam Širokom. Sinoć su zasluženo pobijedili i otišli u regionalnu NLB ligu.

Bosni je razočarenje od samog starta sezone, pa do njenog samog kraja. Izgovora za to nema. Ne može ga biti. Bosna se vratila tamo gdje je bila neke 2000-te i prije toga. Naredne sezone, u domaćoj BiH ligi, na utakmicama pred 50 gledalaca, raspuštenog tima, i bez sponzora. Jer kome je još interesantno da cijelu sezonu gleda utakmice protiv Gruda, Vogošće, Leotara, Slobode...I radi čega će dobri igrači ostati u takvom timu? Radi pustih obećanja da će sljedeće godine biti bolje?

I ono što meni nije jasno je kako je sebi neko uopšte mogao dopustiti da se tako nešto dogodi. A izjave o učestvovanju u FIBA kupu naredne godine su samo još jedno zamazivanje očiju javnosti. Daj Bože da griješim.

Biće meni žao žao....ali sad je već kasno.

09.06.2007.

Kako ići ginekologu

08.06.2007.

Ljubomorna sam

Poslije košarke vjerovatno najviše volim tenis. A kad voliš neki sport voliš i da navijaš, pa makar se radilo o pojedincima. A ko ne voli da vidi nekog sportistu koji predstavlja njegovu zemlju i da navija za njegov uspjeh.

Sjećam se doba Monike Seleš i kako smo sa nestrpljenjem, porodično, očekivali njen nastup na Grand Slam-ovima. Pa sva ona uzbuđenja kad bi igrala sa Štefi Graf. Dok je ne potkači onaj hajirlija nožem i tako Grand Slamovi poprimiše novu dimenziju. Nije bilo Yu legende da navijamo. A i da je nisu potkačili nožem, raspadom Jugoslavije i onda bi se raspala i postala Amerikanka, što i jeste učinila.

Uglavnom, već nekoliko godina nisam baš ažurna u praćenju Grand Slamova. Prvobitno zato što nemam za koga da navijam, a i nekako su svi mečevi u radno vrijeme. Pogledam poneki meč finala ili polufinala, i to je to. Uzbuđenje je isparilo sa Monikom Seleš.

Ne, nije ovo oda Moniki Seleš. Ovo je post o ljubomori. Prvo su Hrvati počeli proizvoditi svoje tenisere. Ivanišević, Ljubičić, pa onda ona mala, sad ne mogu da joj se sjetim imena. Nisu bili tako uspješni, osim onog Ivaniševićevog finala u Wimbledonu, pa nije čovjek imao na šta biti ljubomoran. Ali ipak su tu, prisutni na svakom Grand Slamu i ako ništa, Hrvati mogu biti ponosni da uvijek imaju nekoga, radovati se do neke instance, a onda se prepustiti praćenju ostatka turnira kada njihovi puleni posustaju.

A onda su počeli Srbijanci proizvoditi svoje tenisere. Čula sam ja i za Đokovića i za Jelenu Janković, ali ono onako, neobavezno i nevezano za neke velike uspjehe. Kad ono, ove godine od 4 polufinala na Roland Garrosu, 2 Srbijanke i 1 Srbijanac u borbi za finalni meč. Đoković vs. Nadal, Janković vs. Henin i Ivanović vs Sharapova.

Uspjeh 3 od 1, Ivanovićka je ušla u finale Roland Garossa. A eto za nju baš nisam čula. A poderala je Sharapovu.

I danas gledajući kako Nadal razvlači Đokovića po terenu (a dobro se borio, nije da nije), dok se sa Novakovog reketa smješi smajli a iz publike Emir Kusturica, kontam se u sebi ljubomorno "šta nama fali pa ne možemo da proizvedemo jednog tenisera da makar zaigra u prvom kolu Grand Slam turnira. Bilo kojeg"

A u stvari znam šta fali.

06.06.2007.

Mašala

Zahvaljujući Media plan institutu koji je napravio istraživanje, saznala sam da je jučer u različitim novinama u BiH objavljeno čak 11 članaka na temu Svjetskog dana okoliša. Uglavnom je top tema bila čvrsti otpad i opasnost koja vreba od neadekvatnog odlaganja istog. Kako se može vidjeti iz priloženih članaka, otpad predstavlja izgleda broj jedan problem u zemlji.

Ako vas interesuje, uz nadu da ne ugrožavam ničija autorska prava, ovdje možete skinuti dokument (750 kB)  u kome su popisani i skenirani svi članci koji su jučer objavljeni u novinama Bosne i Hercegovine. Tu možete saznati i sa kakvim se problemima susreću različiti gradovi naše nam zemlje.

Uglavnom, svaka čast novinarima a i Media plan institutu koji je napravio ovaj pregled.

 

06.06.2007.

Voda i ekonomija

Viđenje jednog pingvina.

05.06.2007.

5. juni - Svjetski dan okoliša

Danas je svjetski dan okoliša i ove godine se obilježava pod motom "Led koji se topi - vruća tema?" Vjerujem da će lemesh biti oduševljen što se ove godine napokon daje veći politički značaj pitanjima globalnog otopljavanja (ja znam da sam dužna onaj post o tome, al nikako da iskopam jedan rad gdje je to fino objašnjeno pa da ga koristim u analizi, ali obećavam).

Uglavnom, danas će vijesti da budu pune "ekoloških"  novosti, prikazivaće divne rijeke i prirodu, i novinari će, kao i obično, biti puni optimizma govoreći nam kako je BiH ekološka država, kako je naša budućnost u eko turizmu, kako imamo divne i čiste rijeke, i puno pitke vode, i kako jednostavno treba da budemo sretni jer živimo u zemlji koja je uspjela da sačuva svoja blaga, ali mrski investitori iz vana žele da nam i to malo unište gradnjom npr. hidroelektrana. Znate onu čuvenu rečenicu "Evropljani su svoje uništili, sad hoće i naše"

Uglavnom, ja vas pozivam da na ovaj dan razmislite je li to stvarno tako. A ja vam kažem da nije, i onom serijom postova o okolišu i ovim linkovima sa strane o HE i nekim postovima o vodama, dokazujem da nije. Jedino vam još nisam rekla da je organska hrana ubleha, i kad kažu na pijaci organsko je tita mi, da ga uzgaja u podnožju brze ceste, termoelektrane, kožare itd. Kad kupujete od seljaka, misleći kako je njegovo zdravo, pitaj te ga gdje je kuću sagradio i jel mu onaj komad zemlje koji obrađuje odmah u najfrekventniju saobraćajnicu tipa Sarajevo-Zenica, ili uz rijeku koja je izvan svih kategorija i služi još samo kao prihvatni kanal otpadne vode. Jer u 90% slučajeva je tako. A nije on kriv. On samo ne zna.

Eto možda još možemo da se zapitamo da li mi imalo doprinosimo da stanje bude bolje, bilo da imamo ulogu političara, novinara, nastavnika, roditelja, studenta.

A ja vam kažem, mjesta optimizmu nema. A gdje je rješenje? Pa prvo prestanite bacati smeće oko sebe, parkirati na zelenim površinama, prati auto u rijeci, ako živite tamo gdje se razdvaja smeće, razdvajajte ga, i nemojte govoriti "što bi ja kad niko to ne radi".

Jednom je jedna teta Margaret Mead rekla

Never doubt that a small group of thoughtful comitted citizens can change the world; indeed it's the only thing that ever has.

ili ti

Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, jedino su ga oni i uspjeli promijeniti.

04.06.2007.

Uz dužno poštovanje....

...naše nam države, ali toliko slučajnosti je previše

Bila jednom jedna rasprava na ovom blogu, i neki gost ili gostica ukaza na to da nam je melodija himne ista melodija pjesme Every sperm is sacred od Monty Python-a iz filma Meaning of life. I to onaj dio kad upravo pjevaju ovaj refren. Ilustracije radi, klikni video.

A onda ovdje

Jutros gledam neki prilog na TV-u o turističkoj sezoni, i neki čiko daje intervju. U pozadini se raširio promotivni plakat BiH na kome velikim slovima na engleskom piše Something completely different, čuvena rečenica sa početka svake epizode Monty Python-a.

E stvarno...

 

02.06.2007.

Tratinčica traži savjet

Kao i svaka domaćica i Tratinčica provede vikend perući i prostirući veš.

I koliko godina već Tratinčica obavlja tu djelatnost nije uspjela da dokuči rješenje problema zvani omekšivač. U stvari, nije ni znala da ima problem do ljeta prošle godine.

Krenula Tratinčica na more sa huzbijem i prijateljima (avantura Neum ima neki post u istoriji o tome) i nekako joj nije palo na pamet da ponese male peškire za toalet. Vrla prijateljica imala viška i posudila jedan.

Peškir nipočemu neobičan osim što je mekan ko duša i miriše na kilometar. A nije nov.

Pitam ti ja prijateljicu "kako ba ovo" a ona kaže "pa ništa specijalno, stavim čep omekšivača i to je to". Meni upitnik iznad glave jer i ja stavim čep omekšivača ali to nije to. Ok, ne bude grub kao bez omekšivača, ali ni blizu mekan i mirišljav kao ovaj. Čak šta više, taj miris se izgubi u toku sušenja veša.

Kontam, mora da je do omekšivača. Ja koristila Silan, reko garant je neka prevara, a već sam čula da u njega dosipaju vode, i da omekšivači po Evropi uopšte nisu tako rijetki kao kod nas.

Rekoh ja njoj "pa dobro koji je to omekšivač", a ona će meni "Ornel".

Hajd rekoh, svejedno, idem probati i ja Ornel. I ništa. Stavim dva čepa umjesto jedan, i opet isto. Miriše cijeli komšiluk dok se suši, ha se osuši, niđe mirisa.

Pa sad, gdje ja griješim i kako da svoje peškire učinim mekanim i miršljavim. Kao na reklami kad svuda oko one tete pada cvijeće, a onaj medo kad upadne u one peškire sav se utopi. Kako?

01.06.2007.

Bio sinoć Dodik na OBN-u

Uhvatih negdje pred kraj emisije par pitanja i odgovora. Znači nisam gledala ni punih 10 minuta. I šta god on progovori ja opet kontam u sebi "pa u pravu je". Jedino mi zasmetalo što ono reče "Mi hoćemo jaku RS u BiH jer je sve ostalo nemoguće" i doda "u ovom trenutku".
A ostalo mu sve na mjestu. Čovječe on kad priča, gine za svoj narod. To nisam odavno vidjela.
Pa sad ne znam jesam li ja luda i jel' mi se pričinjava, al bi i ja htjela da neki političar gine za mene i moj narod i ostale narode u BiH.
A i Mato reče na kraju "I Bošnjacima i Hrvatima treba po jedan Dodik".
I pusti odjavnu špicu.
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1032104
online

Powered by Blogger.ba