... by Tratinčica

Za mudra čovjeka svaki dan znači novi početak.

28.02.2006.

Uoči Dana nezavisnosti

Ja sam patriota.
Ja volim svoju zemlju.
Ja znam da stotine hiljada boraca i šehida nisu pali džabe za ovu zemlju.
Ja znam da je ova zemlja prešla veliki put od 1992.
Ja želim da ova zemlja ide naprijed.
Ja znam da ova zemlja može naprijed.
Ja mislim da ova zemlja ima ljude, pametne ljude.
Ja znam da ova zemlja ima potencijal.
Ja mislim da nas ima mašala i da nam niko ne fali.
Ja znam da nešto mogu učiniti za ovu zemlju.
I znam da nikad nisam prvo pitala šta je ova zemlja učinila za mene.

Prošle godine sam na ovom istom blogu napisala:
"Na ovaj Dan imam samo jednu želju...da svi ljudi koji žive pod našom nam zastavom, malo je više vole... A onda će nam svima biti bolje..."

To želim i ove godine.

Sutra nije samo neradni dan. Sutra je značajan dan.
Dragi bloggeri, sretan vam Dan nezavisnosti.

28.02.2006.

Ludilo, ludilo, ludio...sve je to ludilo!

Odem ja jutros kod mentorice na razgovor za doktorat. I kaže ona meni kako joj je tema ok, neće se puno morati raditi, već ima sve urađeno. Objasni kako i šta ide sa proceduralno, šta reba pripremiti i napisati, kako se formira komisija isl.

I onako usput kaže: Imam ja ovaj jedan predmet, pa ako si zainteresovana da mi budeš asistent!

Poskoči srce, a mozak zapjeva
"Ludilo, ludilo, ludio...sve je to ludilo!" (navijačka pjesma KK Bosne)

Ljudi, ovo što mi se dešava je nevjerovatno!

27.02.2006.

Vikendi dolazu, vikendi prolazu

Ima nekoliko sedmica, ovi vikendi mi prolaze brzinom svjetlosti. Nikako da pohvatam šta se sve dešavalo u ta dva i pol dana (računajući petak popodne)
Evo ovaj vikend na primjer.
Prvo Anadolska vatra, o tom se pisalo. To je onako bio uvod.

U subotu, diži se, kasno doduše, saspi kafu u sebe i trk na Bjelašnicu. Na Bjelašnici skijanje ludilo. TRATINČICA JE IŠLA NA TROSJED!

Kontam ja, dosadila ona Kolijevka, tu već skijam ko velika, odoh ja na lijevo sidro. Na lijevom sidru, onaj nagib malo početni zeza, ali zum, zum i eto mene dole. Pitam muža kako je gore, jel' ovako? Kaže on nije ništa gore od ovoga. E reko onda idem i ja na ski lift. I nije bilo strašno majke mi.

Svi kažu da je izlaz sa ski lifta na Bjelašnici strava nemaš gdje stat' i to, a meni baš bilo ok. Fino sišla, muž davao instukcije: spusti skije, stani, digni se, itd, i eto. Sve prošlo mrak :). Spustih se nekako, nije bilo puno strašno, samo je neuređena staza bila. Ali stigla samo jednu žicu jer je valjalo stići na utakmicu Bosna-Partizan. Tolika je frka bila da smo se presvlačili u podzemnoj garaži u Skenderiji da ne bi u ski odjelu išli na utakmicu.

E to je ludilo već trebalo doživjeti. Te šokove, poteze i trenutke na ivici srčanog ne mogu da prepričam. Samo ću reći da sam se tresla na izlazu. Uglavnom pobjedismo :). Sad je Final 8 izvjesniji. Ako ne zijanimo sve ostale utakmice :).

E onda trči kući, tuširanje, malo odmaranje da dođemo sebi, pa trk u grad. Već dogovor imamo, malo zagrijavanje kafica, pa onda Mostar Sevdah Reunion. E to bi bila tema za poseban post, ali ću samo reći da sam 80% razočarana.

Prvo, Sa Club definitivno nije mjesto za takav događaj. Došlo je 10% starijih i ozbiljnih ljudi koji su došli da čuju sevdalinke, a dočekao ih je zagušljivi podrum. Još staviti početak u 12 sati, pa onaj jadni Ilijas se mal' nije onesvjestio kad je zapjevao. Morao čovjek izaći malo na zrak poslije 3 pjesme.

Znači dobro je počelo sa sevdalinkama. Onda nakon 4 ili 5 pjesama, izađe neka teta ala Esma Redžepova (garant je i bila ona samo bez turbana, nisam dobro vidjela :) i udari po ciganskim i srpskim pjesmama. Ovdje želim reći da ja nemam ništa protiv tih pjesama, u slučaju da sam došla i platila kartu da slušam srpske i ciganske pjesme. Kako je ona tu zapjevala, pjevala je do 2 sata i publika ne ču niti jednu sevdalinku. Vidno razočarani, momci iz ugla su počeli da sami pjevaju sevdalinke da se ori Sa Club. I tako se večer sevdalinke pretvori u nešto što nismo očekivali.

I taman ona siđe sa scene, ponovo se pope Ilijas i nestade struje. E to je već bilo previše pa smo se mi pokupili kući. Kao i pola Sa Cluba. Toliko o koncertu Mostar Sevdah Reunion gdje je odsvirano ukupno 5 sevdalinki.

E onda nedjelja. Spavanje opet do neka doba, trk na Bjelašnicu, kad tamo magla, prst se pred okom ne vidi. Vratili se kući i odlučili da ostatak dana provedemo kod kuće!

I tako prođe vikend. A danas je 27. februar. Za neupućene, danas Finalnom konferencijom završavamo projekat.

A sad adio
A sad adio
I ko zna kad
I ko zna gdje...

Ako Bog da, nikad i nigdje više...

**********

Updejt 4:28

Kaže on meni: Good bye and prepare yourself for new joint projects to come (ili što bi bošnjo reko': doviđenja i pripremi sebe za nove zajedničke projekte).

A ja ga onako gleda i kontam u sebi:

Ahaaaaaaaaaaaaaaa, jaro, š'a ima...

Čini mi se da taj film nećemo gledati.

25.02.2006.

Anadloska vatra II

WOW!
300 x WOW!
Stvano nisam očekivala onako dobar šou.



Ako 70 ljudi pleše onako i to sve izgleda nevjerovatno, kako li je onda kad ih pleše 120.



Svaka im čast. Ovacije u Zetri su to i potvrdile.
Žao mi je ako ste propustili, ali najavljuju ponovni dolazak na jesen.



A ja sad odoh da lomim noge na Bjelašnicu!

23.02.2006.

U ljiljan te ljubim

Da li je moguće da ljudi

..........kojima Bosna i Hercegovina ne znači ništa doli zemlje u kojoj su se rodili
..........koji u ovoj zemlji ne vide ništa pozitivno i sve im je crnjak
..........koji bi se ispalili da žive negdje drugo bez treptanja kriveći sistem i državu
..........ili koji su se već ispalili radi razloga jedan, dva ili tri i koji će iskoristiti svaku priliku da kažu kako je tamo negdje bolje i da te prave budalom zato što si ostao ovdje i pokušavaš svojim trudom, bez pomoći bogate države, nešto da napraviš u životu

toliko svojataju Jasmilu, Grbavicu i medvjeda. Hvale ih na sva usta, da bi, kad se stiša bura, opet imali samo teške riječi za ovu zemlju i za ljude u njoj.

Kompleks ili šta?

I nije li malo licemjerno voljeti svoju zemlju samo 24 sata i osjetiti radost u duši samo 24 sata zbog pripadnosti BiH....

E jadna li si zemljo moja....Jadna, ali i napokon doživjela da i tvoji Bosanci i Hercegovci prvi put u istoriji naprave vic kojim ne ponižavaju sami sebe već naprotiv, pokazuju svu svoju pamet, snagu, moć, volju, tvrdoglavost.

Treba se pomiriti..Nikada nećemo biti Švica. Ali jel' nam to stvarno treba biti cilj?

**********
Vic koji će ući u istoriju kao prvi kojim mi sami sebe hvalimo:

Šta uradi Bosanac i Hercegovac kad hoće da pogleda dobar film?
Napravi ga!

23.02.2006.

Šta se dešava sa Traty?

Priznajem!

Traty već danima piše nezanimljive postove da je njoj samoj dosadno da ih čita. Pored toga, Traty nikako nema vremena i živaca da čita tuđe blogove. Tu i tamo uleti koji blog, ali generalno..

Šta se dešava? Da li joj je život postao totalno nezanimljiv? Da li je izgubila interes za blog? Ili nešto opet nasekirala? Ili je razočarana?

What the *** is going on!

Možda joj je malo život nezanimljiv u zadnje vrijeme. Svodi se na dvije osnovne stvari: tarnib i skijanje. Šta je sa poslom? Pa eto priprema završnu konferenciju, Grci joj vade živce, ali je to već isfurana tema.

Da li je izgubila interes za blog? Ma nije, ali je izgubila nit na nekoliko blogova jer nije čitala redovno i sad nikako da se vrati u blog formu.

Da li se nešto nasekirala? Ma nije. To je davno prevazišla.

Je li nešto razočarana? Jeste malo. A zašto? E pa nek to ostane moja mala tajna.

Ostaje da se vidi da li će Tratinčica opet početi da piše zanimljive postove.

22.02.2006.

Anadolska vatra

Dragi prijatelji,

24.2. tj prekosutra u Zetri ima veliki performans Anadolska vatra. Pošto nešto više znam o tome, ljudi me pitaju jesu li to ono derviši, i uglavnom misle da je to nešto totalno bezveze i ne misle ići.

Ja bi htjela da vam kažem da ako ste u Sarajevu ne propustite taj događaj. To je jedan ogromni spektakl anadolskih i turskih plesova koji izvode 120 plesača na sceni. Vjerujem da će u Sarajevo, zbog veličine scene na Zetri doći u umanjenom sastavu ali je to ipak veliki spektaktl.

Ako ste gledali Evroviziju u Istanbulu, možda će te se sjetiti onog nevjerovatnog plesa prije glasanja. E pa to je to.

Uglavnom, ja preporučujem da ni za živu glavu ne propustite to.

Pogledajte i web site Anadolske vatre

21.02.2006.

Naš najbolji izvozni proizvod

Dumam neki dan, koji se to naš proizvod najbolje prodaje vani. Posmatram paletu od proizvoda na rafama, preko prirodnih ljepota, do kulturnih uspjeha.

Kod zaključka mi je pomogao jedan prijatelj.

Naši najbolji izvozni proizvodi su duša i emocija.

Ima li neko raspoložen pa da brendiramo?

20.02.2006.

Kolegice dobili ste 10!

Uvijek sam se pitala kako se osjeća profesor pred kojim se student na ispitu znoji, lomi ruke, trese. I na osnovu kojih kriterija profesor bira pitanja. A posebno na osnovu kojih kriterija daje ocjenu.

E pa Traty je imala vatreno krštenje u ulozi asistenta ispitača pred kojima je drhtalo 30 srednjovječnih osoba. I vjerujte, bilo me je strah da neko od njih, nedaj Bože, ne doživi kakav srčani udar, ili slično. Jer bilo ih je toliko koji su se bukvalno tresli i zamuckivali, a priznaćete da nije baš najjednostavnije kada si u 40.tim pod takvim stresom i to duže vrijeme. Kažu da je jedan dobio srčani udar je nije mogao da položi hemiju. E pa stvarno nek je na čast profesoru tog predmeta što ih je toliko maltertirao.

Uglavnom svi su prošli. Bila je i jedna 10. Jedna 6. A većinom su dobili 7 ili 8. Malo je previše očekivati od ljudi u godinama da pored svojih svakodnevnih obaveza uče i spremaju ispite. Ipak su oni sticajem okolonosti natjerani da pohađaju ovaj razlikovni studij i ako su bilo šta zapamtili na predavanjima za njih je uspjeh.

Ali već od 6.3 stižu pravi mali studenti. E to će već biti super zanimljivo. Jedva čekam.

16.02.2006.

Admine pleeeeease

Nemojte me tući, ali moram da kritikujem. Prije nekog vremena, ili tačnije 13.1, pokrenula se priča o izmjenama na blogger.ba.

Te biće novi dizajn, te osvježena lista bloggeri preporučuju, te kategorizacija blogova, pa Mačka u čizmama preuzela uređivanje vijesti, pa prebacivanje na novi srever....ma nema šta neće biti.

I tako krenula Mačka, i stvarno cura preuzela stvar u svoje ruke. Svaki drugi dan nove vijesti. Pa ovaj napisao ovo, te onaj ono, te kritikovali to, itd.

I stade. Sve. Niti dobismo listu bloggeri poreporučuju, niti bi kategorizacije, novi dizajn ni u snu, a bogami od izvlačenja parova za Evropsko ni nove vijesti, iako je bilo štošta o čemu se raspredalo po blogu.

A da ne pričam da mi za učitavanje bilo koje stranice na blogger.ba treba po 2 minute sa adsl ili wireless konekcijom zbog čeka ponekad imam želju da zadavim računar. Ljudi otvaraju fašističke blogove, a niko ni makac. Svi gledaju u administratora, a njega ni na mapi.

I šta sad? Ništa. Administratori zauzeti drugim stvarima, mačka sigurno ima svoj privatni život i nema vremena da se bakće vijestima, i to je to.

Ne poznajem momke, niti mi je cilj da im se petljam u posao, ali brate, ako si odlučio da otvoriš blog alat, i još poredao neke reklame, pa ti se penje broj otvorenih blogova svaki dan, rastu posjete...E pa onda moraš naći vremena i posvetiti se održavanju bloggera. Mislim, apsolutno moraš, inače još za mjesec dva ovo neće ličiti na ništa.

Zar administrator ne vidi da je blogger, pardon, dobro posjećen blogger, alat na kome se može napraviti puuuuuno para, samo treba znati kako. Jer blogger se ne održava sam. Treba neko da ga održava.

Mislim, ne znam za vas, ali meni smeta. Vidjeti blogger zapušten. Ipak je to nekako "naš blogger". Zajednički i svi smo tu u njemu zajedno. Ili ja to malo previše emotivno gledam.

Uglavnom ja bi volila da se administratori malo više potrude. I da se probude. Please...please...

Evo i Phata se slaže...

15.02.2006.

Raja hoće veselo...ko će slušat' tuđu muku

Stvarno je teško kad je čovjeku život crnjak. Ja sam dva dana bila u žešćem crnjaku i evo sada kada nisam dobro uvidim razliku. Mislim, crnjak je bio opravdan, iz više razloga, ali brate jest lijepo kada nisi u crnjaku.

Danas sam imala super diskusiju sa svojom radnom kolegicom sa radnog mjesta br. 1.

Kaže ona meni: kako mi ljudi ne znamo biti sretni u datim okolnostima koje se možda ne podudaraju sa onim što smo očekivali od sebe. Sad to malo zvuči komplikovano ali da pojasnim.

Čovjek u fazi odrastanja sebi zada neke ciljeve i očekuje od sebe da ih postigne. Npr. da završi školu, da ima sretan brak, da je zdrav, ima stan, auto, itd. Znači neka normalna očekivanja. I sad recimo, nema sretan brak. Ili nije zdrav već ima neku bolest, težu ili lakšu, nije bitno. Ili ne radi posao koji bi volio. Ili živi u malom stanu, nema auto. Ili šta ja znam..negdje na životnom putu ne ispuni ona očekivanja koja ima od sebe. I počne sebi prebacivati, ili jednostavno bude nesretan.

Da li je moguće izvući maksimum iz postojeće situacije i biti sretan u bilo kakvim okolnostima? Ovdje ne mislim da neke životne tragedije već na probleme koji nisu tako strašni da bi čovjek zbog njih bio nesretan.

Mislim, nemam sretan brak, razvešću se. Nemam auto, pa šta, koristiću gradski prevoz. Ne radim posao koji volim, ali stičem referencu, potrudiću se da budem najbolji u njemu, pa onda možda nađem nešto drugo. Bolestan sam, ali to prihvatam normalno i bavim se stvarima koje su mi dozvoljene. Itd.

Ili je uopšte ovo glupa tema za razgovor a ovo totalno glup post? Priznajem da nisam dobro razmislila prije nego sam ga napisala. Jučer sam svakako izbrisala jedan pravo dugačak post jer mi se učinio glup. Zato nek' ovaj stoji.

14.02.2006.

Ljubav u dvije rečenice

Kažem ja njemu: Ma voli me bolan.
Kaže on meni: Pa volim te bona.

13.02.2006.

Strah od Boga

Kada pogleda unazad, Tratinčica nije imala puno strašnih i teških momenata u životu. U skorijoj prošlosti samo jedan. Nekad krajem augusta prošle godine.

Od jučer ima drugi.

I htjela sam o tome da pišem, ali ne znam kako. I ne znam šta. Znam samo da sam pritisnuta, i zato što sam pritisnuta da bježim, i zato što bježim da sam rekla svašta, i zato što sam rekla svašta da sam se suočila sa velikom istinom, onom od koje bježim i da sam zbog svega toga zgriješila. I da ne znam ima li povratka.

Znate šta je strah od Boga? Strah od kazne, one nevidljive. Kazne na ovom svijetu, a onda i one gore, na onom svijetu. Jučer sam prvi put osjetila jaki strah. Od kazne.

I ne znam šta više da kažem. Samo ću linkati jedan post novog nam bloggera koji manje više opisuje ono što ja ne znam kako.

Ponovni početak

12.02.2006.

Poslovna realnost

Godina dana sekiracije i prekovremenog rada je stala u nešto više od 300 papira....Još samo 17 dana i onda ću Grcima da zapjevam "A sad adio, a sad adio, i ko zna kad i ko zna gdje"..

10.02.2006.

Imam jedno pitanje

Smatram da su bloggeri obrazovani ljudi. I smatram da imaju svoje mišljenje. I da su dovoljno razboriti da bez emocija pokušaju sagledati stvari. I u kontekstu tog mog razmišljanja imam jedno pitanje:

Ostavljajući na stranu sve negativnosti kojih sigurno ima brdo, po vašem mišljenju, ima li išta u ovoj državi da je dobro i da valja. Da je pozitivno. I da ste ponosni ili sretni na BiH jer je to tako.

Ja sam nekada davno pokušala sastaviti spisak stvari za koje ja smatram da su dobre i pozitivne u ovoj državi, pa ga sada kopiram jer mi se mišljenje nije puno izmjenilo uz dodavanje još par stavki. Naravno, dopuštam da neko misli i drugačije

1. Dobili smo državu.
2. Zaustavljen je rat, kako tako.
3. Uvedene su zajedničke automobilske tablice i valuta.
4. Monetarna politika nam je ok.
5. Izgrađen je Stari most i obnovljeno niz važnih stvari (Počitelj, Momo i Uzeir, itd).
6. Penzionerima su penzije postale redovne, čak su dobili i povišicu, iako penzija, priznajem nije ni blizu kao sto bi trebala biti (barem u FBiH)
7. Strane firme, tipa Siemens-a, su ušle u BiH
8. Političari u RS su barem malo promijenili priču
9. Par puta nam je narastao GDP, a prosječna plata u FBiH je oko 500 KM (čini mi se)
10. Osnovane su ekonomske regije, i sve mi mirise na ukidanje entiteta u skoroj budućnosti, čak smo dobili i podršku u evropskom parlamentu za stvaranje građanske BiH
11. Dat je prijedlog za smanjenje državne administracije
12. Radi se projektna dokumentacija za autoput
13. Većina naroda je počela da kupuje domaće
14. Pokrenut razgovor o promjeni/doradi Ustava BiH
15. Bosanska piramida sunca
16. Bjelašnica sportski centar
17. PDV

09.02.2006.

Sidro vs. ski lift

Nisam izvjestila široki auditorij da sam u prošlu nedjelju prvi put skijala na Bjelašnici. I bilo je Ok. Na Kolijevci -sidro, naravno. Nisam još stasala za trosjeda. A biće i to ako Bog da.

Mislim, bilo je OK, da me 2 puta nisu oborili kojekavi spustaši koji razvaljuju skijanje pa se iživljavaju na Kolijevici i nama jadnim početnicima.

Uglavnom, ništa strašno, ali eto. Napravila ja 7 žica (ovdje se čuje aplauz auditorija) i tako su me noge bolile da nisam više mogla. A onda poslije toga, 3 dana upala mišića i jedna poveća modrica.

Sad, znate, mene ono strah trosjeda. Tj. strah me kako ću ja sići sa trosjeda. I tako ti ja svoj strah ispričam mužu, a on će meni: Ne sekiraj se, vježbaćemo kod kuće :))))

E pa kad budemo to izvježbali, javiću vam kako je to moj muž zamislio. Nadam se da neće razapeti kanafu između dva prozora kao ono za sušenje veša sa kolutom, i okačiti stolicu između, pa onda povlačiti i simulirati ski lift. Uglavnom ako nam uspije ima da vam javim pa da i vi prvo izvježbate kod kuće. Da ne bi bilo dočekivanja na trticu i laganih bolova koji kod mene nisu prestajali 2 sedmice.

Eto...Ljudovi moj....Da vidite kako ću da skijam u subotu...A Boga mi i nedjelju :)). Inšala.

****

P.S. A moram vam reći da mi muž skija prva liga...Naprosto sam oduševljena kako je sve savladao za samo 4 cjelodnevna odlaska na skijanje. Kod njega je glavno da nema straha. Pićio on i niz Ogorjelice i kojekave staze kad nije imao više od 5 sati iskustva u skijanju. Uglavnom, muž mi je prva liga. Nagovaram ga da se prijavi na menager's cup :)

09.02.2006.

Awaken the Leader in You (Ten easy steps to developing your leadership skills by Sharif Khan)

Nadam se da imate volje da pročitate ovo. Žao mi je za one koji ne znaju engleski, nemam prevod.



"The miracle power that elevates the few is to be found in their industry, application, and perseverance, under the promptings of a brave determined spirit".. . Mark Twain

Many motivational experts like to say that leaders are made, not born. I would argue the exact opposite. I believe we are all natural born leaders, but have been deprogrammed along the way. As children, we were natural leaders - curious and humble, always hungry and thirsty for knowledge, with an incredibly vivid imagination; we knew exactly what we wanted, were persistent and determined in getting what we wanted, and had the ability to motivate, inspire, and influence everyone around us to help us in accomplishing our mission. So why is this so difficult to do as adults? What happened?

As children, over time, we got used to hearing, "No", "Don't" and "Can't","No! Don't do this", "Don't do that" "You can't do this", "You can't do that. No!". Many of our parents told us to keep quiet and not disturb the adults by asking silly questions. This pattern continued into high school with our teachers telling us what we could do and couldn.t do and what was possible. Then many of us got hit with the big one. Institutionalized formal education known as college or university. Unfortunately, the traditional educational system doesn't teach students how to become leaders; it teaches students how to become polite order takers for the corporate world. Instead of learning to become creative, independent, self-reliant, and think for themselves, most people learn how to obey and intelligently follow rules to keep the corporate machine humming.

Developing the Leader in you to live your highest life, then, requires a process of unlearning by self-remembering and self-honoring. Being an effective leader again will require you to be brave and unlock the door to your inner attic, where your childhood dreams lie, going inside to the heart. Based on my over ten years research in the area of human development and leadership, here are ten easy steps you can take to awaken the

Leader in you and rekindle your passion for greatness:

1. Humility. Leadership starts with humility. To be a highly successful leader, you must first humble yourself like a little child and be willing to serve others. Nobody wants to
follow someone who is arrogant. Be humble as a child . always curious, always hungry and thirsty for knowledge. For what is excellence but knowledge plus knowledge plus knowledge - always wanting to better yourself, always improving, always growing.

When you are humble, you become genuinely interested in people because you want to learn from them. And because you want to learn and grow, you will be a far more effective listener, which is the #1 leadership communication tool. When people sense you are genuinely interested in them, and listening to them, they will naturally be interested in
you and listen to what you have to say

2. SWOT Yourself. SWOT is an acronym for Strengths, Weaknesses, Opportunities, and Threats. Although it.s a strategic management tool taught at Stanford and Harvard Business Schools and used by large multinationals, it can just as effectively be used in your own professional development as a leader. This is a useful key to gain access to selfknowledge,
self-remembering, and self-honoring.

Start by listing all your Strengths including your accomplishments. Then write down all your Weaknesses and what needs to be improved. Make sure to include any doubts, anxieties, fears, and worries that you may have. These are the demons and dragons guarding the door to your inner attic. By bringing them to conscious awareness you can begin to slay them. Then proceed by listing all the Opportunities you see available to you for using your strengths. Finally, write down all the Threats or obstacles that are currently blocking you or that you think you will encounter along the way to achieving your dreams.

3. Follow Your Bliss. Regardless of how busy you are, always take time to do what you love doing. Being an alive and vital person vitalizes others. When you are pursuing your passions, people around you cannot help but feel impassioned by your presence. This will make you a charismatic leader. Whatever it is that you enjoy doing, be it writing, acting, painting, drawing, photography, sports, reading, dancing, networking, or working on entrepreneurial ventures, set aside time every week, ideally two or three hours a day, to pursue these activities. Believe me, you'll find the time. If you were to
video tape yourself for a day, you would be shocked to see how much time goes to waste!

4. Dream Big. If you want to be larger than life, you need a dream that.s larger than life. Small dreams won.t serve you or anyone else. It takes the same amount of time to dream small than it does to dream big. So be Big and be Bold! Write down your One Biggest Dream. The one that excites you the most. Remember, don't be small and realistic; be bold and unrealistic! Go for the Gold, the Pulitzer, the Nobel, the Oscar, the highest you can possibly achieve in your field. After you've written down your dream, list every single reason why you CAN achieve your dream instead of worrying about why
you can't.

5. Vision. Without a vision, we perish. If you can't see yourself winning that award and feel the tears of triumph streaming down your face, it's unlikely you will be able to lead
yourself or others to victory. Visualize what it would be like accomplishing your dream. See it, smell it, taste it, hear it, feel it in your gut.

6. Perseverance. Victory belongs to those who want it the most and stay in it the longest. Now that you have a dream, make sure you take consistent action every day. I recommend doing at least 5 things every day that will move you closer to your dream.

7. Honor Your Word. Every time you break your word, you lose power. Successful leaders keep their word and their promises. You can accumulate all the toys and riches in the world, but you only have one reputation in life. Your word is gold. Honor it.

8. Get a Mentor. Find yourself a mentor. Preferably someone who has already achieved a high degree of success in your field. Don.t be afraid to ask. You've got nothing to lose.
Mentors.ca is an excellent mentoring website and a great resource for finding local mentoring programs. They even have a free personal profile you can fill out in order to potentially find you a suitable mentor. In addition to mentors, take time to study autobiographies of great leaders that you admire. Learn everything you can from their lives and model some of their successful behaviors.

9. Be Yourself. Use your relationships with mentors and your research on great leaders as models or reference points to work from, but never copy or imitate them like a parrot. Everyone has vastly different leadership styles. History books are filled with leaders who are soft-spoken, introverted, and quiet, all the way to the other extreme of being outspoken,
extroverted, and loud, and everything in between. A quiet and simple Gandhi or a soft-spoken peanut farmer named Jimmy Carter, who became president of the United States and won a Nobel Peace Prize, have been just as effective world leaders as a loud and flamboyant Churchill, or the tough leadership style employed by "The Iron Lady", Margaret Thatcher.

I admire Hemingway as a writer. But if I copy Hemingway, I'd be a second or third rate Hemingway, at best, instead of a first rate Sharif. Be yourself, your best self, always competing against yourself and bettering yourself, and you will become a first rate YOU instead of a second rate somebody else.

10. Give. Finally, be a giver. Leaders are givers. By giving, you activate a universal law as sound as gravity: "life gives to the giver, and takes from the taker". The more you give, the more you get. If you want more love, respect, support, and compassion, give love, give respect, give support, and give compassion. Be a mentor to others. Give back to your community. As a leader, the only way to get what you want, is by helping enough people get what they want first.

As Sir Winston Churchill once said, "We make a living by what
we get, we make a life by what we give".

08.02.2006.

I bi Olimpijada

Eto lavanda me podsjeti na Sarajevo i Olimpijadu. Nisam bila toliko mala tako da se mogu sjetiti mnogih detalja koji su vezani za Olimpijadu. Ali ovaj post nije o Olimpijadi.

Ovaj post je o post-olimpijskom Sarajevu. I nesposobnosti Olimpijskog komiteta BiH. Koji ima sve uslove koje im je Bog dao, a nesposobni su da dovedu makar jedno svjetsko takmičenje u BiH.

Koji jedini na svijetu imaju bob stazu maltene u gradu, a ne znaju naći donatora pa deminirati (ako treba) i obnoviti stazu. Gdje im se u susjedstvu organizuju kojekakvi pokali i lisice na brežuljcima (molim da se ne uvrijede susjedi, ovo ja više figurativno) a oni pored ovolikih planina nisu znali iskoristiti potencijal. Gdje nisu znali organizovati ni ono jadno klizanje prošle ili pretprošle godine gdje se osramotismo sa onim vrlim prevodiocem koji je dobio pogrešan tekst. I da ne nabrajam...Sve je to tako očigledno da mi se plače.

I molim vas nemojte mi reći da nema para. Para ima, samo ih treba dovesti. Nesposobni ljudi vode državu, pa što ne bi vodili i sport. Sramota.

************

Pročitajte i ovo

************

A majke mi nisam htjela pisati o ovome. Nego sam htjela reći da je sinoć bio prilog (nisam gledala), da ima još samo 20 dana do kraja projekta, da se pišu finalni izvještaji, da ima da napravimo party kad se sve završi, da sutra idem na razgovor sa mentoricom, da....

07.02.2006.

Nije se rodio onaj ko je narodu ugodio

Ima onaj jedan postotak ljudi koji su možda ekcentrici, pa ih nije puno briga šta mahala misli. Furaju svoj film, i ne osjećaju potrebu da se bilo kome i radi bilo čega pravdaju.

Ali mislim da je puno veći broj onih kojima je važno šta mahala misli, i nemoj samo da mahala čuje, i nedaj Bože da se u mahali počne pričati. I samim tim pokušavaju da žive onako kako misle da su uspjeli ugoditi onima iz mahale. Da se ne bi šta okolo pričalo.

Jer kod nas je pravo važno šta mahala misli. I to se jednostavno ugradi u ljudski čip, i koliko god ja, recimo, ne bi htjela, opet iz mene izviruje ona potreba da se objašnjavam, da ne dajem povoda da se priča, da se ponašam onako kako bi svima ugodila. Da ne bi ko šta zamjerio. Ne daj Bože.

I tako se zapetlja čovjek, ne zna više kome ugađa. Niti pred kim se pravda. Niti zašto se pravda. Niti da li je u kontekstu neke misli uopšte potrebno se pravdati.

Da li je loše biti sretan? Da li je loše biti uspješan? Da li je loše podijeliti svoje misli sa drugima? Da li je loše biti ponosan? Da li je loše težiti visokim ciljevima?

Da li je moguće da si sve to, a da te ne optuže da si egocentrik, ufuran, da izmišljaš, da si pretjerani idealista, da to jednostavno ne može biti istina, da nemaš pametnije stvari u životu nego da ideš okolo da se hvališ, da ti je privatni život u krizi pa furaš neku zamišljenu priču "kako bi ti htio da ti izgleda život" a on to u stvari nije.

Biti iskren se nikada nije isplatilo. A nikad se nije isplatilo ni pokušati ugoditi narodu. Lud je onaj koji se trudi da ga svi vole. Šta ćeš ...Neke stvari se nauče hodajući kroz život...

Hvala Allahu dž.š. da konačni sud ne donose ljudi ...

**********
P.S. Nisam povrijeđena, niti je ovo opet neko pravdanje. Prevazišla sam ja to. Imam trenutno milion drugi životnih obaveza da bi se bavila trivijalnim razmišljanjima. Jednostavno me čovjek inspirisao...

06.02.2006.

Moj brat

Ovaj post želim da posvetim svom bratu. Jer osjećam neizmjerni ponos. Iako je naš odnos daleko od onog idelanog odnosa brata i sestre.

Moj brat je 6 godina mlađi od mene. Uvijek sam mislila da se moj brat neće znati izboriti za sebe, i da će uvijek ostati u sjeni mamine suknje. Mislila sam da nikada neće uspjeti uraditi nešto u životu a da neće tražiti moju ili pomoć roditelja. Mislila sam da se neće znati osamostaliti.

I zato sam ga gurala od sebe koliko sam mogla. Bila sam gruba u smislu da mu nisam htjela pružiti pomoć, već sam željela da se pokuša sam snaći. Ali sam bila tu kada je trebalo dati savjet i saslušati šta treba. Jer je on počeo da se otvara i da priča. I bilo mi je neizmjerno drago zbog toga.

U petak je brat položio zadnji ispit na fakultetu. U roku. Kada se okrenem i pogledam šta je uradio u posljednjih nekoliko godina, kako je živio, mogu samo da kažem da sam ponosna na njega. Pored svih negativnosti koje ga okružuju, vedar duh mu neda da posrne. I to smatram nejgovom velikom vrlinom. I sada znam da može uspjeti. I neizmjerno sam ponosna što imam takvog brata.

*****

Ako imate živaca, odlučan članak o Sarajevu..Samo da nije onog dijela o tubro folku, ali eto...valjda je i to dio naše svakodnevnice.
http://www.iht.com/articles/2006/02/05/reports/trsaraweb.php

04.02.2006.

Carsko putovanje

Da li ste čuli za film o pingvinima?
U kinu Meeting Point od 2. februara iga film/dokumentarac o pingvinima...Carsko putovanje.

Obavezno otiđite pogledajte...Ja sam bila zapanjena u svakom trenuku filma...Kad kažu Božije davanje...Nevjerovatno. Uživaće te u svakom trenutku....

Ja jesam..

03.02.2006.

Dr. mr. Traty, dipl.ing....

Znate šta ću da radim sada?

Sada ću da pišem dopis o "podobnosti kandidata i teme" za odbranu doktorske disertacije.

O da, o da, o da.....Sve je lako kad si mlad...

I znate šta ću da radim u ponedjeljak ako Bog da? Idem na sastanak sa mentorom da predam dopis.

I znate šta ću da radim nekad za godinu dana ako Bog da? Da branim doktorat.

A poslije toga? Napraviću pločicu na kojoj piše Dr.Mr. Traty, dipl.ing.xxx.. i okačiću je na vrata. I onda ću da dignem nos visoko u zrak i neću se više družiti sa vama. A nos mi je "mašala" samo da se zna :)))))))

Šala mala...ma ne dam ja vas za 100 doktorskih titula...Grli Traty sve.. Danas sam posebno dobrog raspoloženja.

[i]I'm so excited, I just can't hide it,
I'm about to lose control and I think I like it.
I'm so excited, I just can't hide it,
I know, I know, I know, I want to.[/i]

02.02.2006.

Traty u epizodi I, psychiatrist

Ja sam od onih osoba koja jednostavno ne zna zadirati u privatnost tuđih života. Da sam ne znam koliko bliska sa tobom, ja te neću nikada pitati u čemu je problem, sve dok ti ne osjetiš potrebu da se sama/sam povjeriš.

Jednostavno me nekako stid odnosno strah da te ne povrijedim time, odnosno da ne ispada da raskopavam tvoj život.

Bježim i od davanja savjeta, odnosno pokušavam tri puta da razmislim prije nego što ću te savjetovati. Jer se bojim da to na negativan način ne utiče na tvoj život, da ne doneseš pogrešnu odluku na osnovu mog savjeta.

Bolje rečeno, trudim se da se ponašam kao što je gore navedeno.

Ipak nekad upadnem u zamku. Pomislim da mogu ohrabriti osobu da nešto učini što ona sama nema snage da učini. Ne razmišljajući da li je to dobro ili loše u procesu donošenja odluke.

Tako sam uradila jučer. Ne znajući šta je suštinski poblem, razgovarala sam sa osobom koja očigledno ima psiholoških porblema, odnosno je pala u totalnu depresiju. Pokušavši je ohrabriti pozitivnim stavom da "treba da se riješi negativnosti u svom životu" ko zna šta sam uradila. Ona danas nije došla na posao.

Jednostavno sam zaboravila osnovni princip. I činjenicu da je svačiji život drugačiji i da svi ljudi ne misle isto. Odnosno ne znaju odvagati šta je iz te priče primjenjivo na njih a šta ne. I mogu napraviti kardinalne greške. Jer ne znaju formulisati svoj princip.

Opet u glavi ona Džibonijeva...Drugi puta ću pametnije...samo da ovaj put nisam zeznula stvar.

*****

Off topic: Još sam nešto da kažem što sam napisala dole u komentarima, ali možda ljudi nisu pročitali. Čula sam od nekoliko bloggera da su postali bloggeri samo zato da bi mogli komentarisati tuđe blogove, jer su se osjećali da to ne mogu uraditi dok nemaju svoj blog. Mislim da je to smješno, i da svako ima pravo da komentariše, bez obzira da li ima blog ili ne. Na ovom, ili bilo kom drugom blogu. Nema svako afinitet za pisanje, i uopšte želju da piše o sebi, i glupo je da to bude ograničavajući faktor. Posebno ako ima nešto pametno da kaže.

Samo nemojte stalno mjenjati nadimak, pa da znamo da se radi o istoj osobi.

01.02.2006.

Uma, Meryl, Prime i Traty

Uđem sinoć u videoteku i kažem ženi: Dajte mi neki romantični film, da se ništa ne mora misliti, samo da se sjedi i plače.
I dade mi ona.
"Prime"!

Šta vam padne na pamet kad neko kaže Uma Thruman? Meni odmah padne na pamet Kill Bill. Nekako je nikako nisam mogla zamisliti kao glavnu glumicu u nekom ljubiću. Al moram reći da super izgleda kao zaljubljena šiparica. Jako je volim. Nju i Meg Ryan.

Dakle, gledala sam ljubić sa Umom Thruman. Sad sam čitala review na internetu i svi popljuvaše film. Ono kao bezveze, dosadan, glupi dijalozi, još gluplja tema. I da nije Ume i Meryl Streep ne bi ni vrijedilo ići u kino.

Al' eto meni je film bio cool. Samo se malo bezveze završio. Ako vas zanima kako izgleda veza između 37-godišnjakinje i 23-godišnjaka, uz to različitih religija, a usput ste se uvijek pitali šta starije žene vide u mlađim muškarcima, odnosno šta mlađi muškarci vide u starijim ženama, onda je ovo film za vas. Uz par romantičnih scena koje bacaju sa stolice, ne može biti bolji film za dosadno predvečerje.

Šta sve ovo znači? Pa mislim da je očigledno. Mr. Lawndaisy je opet na putu pa se Traty "roka" velikim dozama romantike :))))
Šta ćeš...Žensko...

01.02.2006.

Danas sam šik

Problem "šta obući na posao" vjerujem da ima 90% žena. Osim ako mi navečer "ne sine" šta bi mogla obući, taj problem obavezno izaziva kašnjenje na posao.

Inače sam tip koji bi najradije da ne izlazi iz farmerki ili neke ležernije odjeće, i nikako ne volim odjela, suknje, košulje, šminku i napucavanje. Hvala Bogu da mi posao to dozvoljava, pa ne moram uvijek biti pod konac kao npr. žene koje rade u banci (barem sam tako čula da one moraju biti).

Ali ponekad i ja poželim biti žensko. I ponekad mi "sine" da bi i ja mogla da budem "napucana". A ne samo kad se neko ženi ili udaje :).

E tako mi je "sinulo" sinoć. I jutros sam se ustala i obukla kostim (sako-pantalone). Malo je reći kako sam Dobra danas ;). Sama sebi, ako ne i drugima. Mada su neke pohvale već "legle" pa sam se između ostalog i ufurala, što je razlog za ovaj post.

E sad ne znam koliko dugo će me to držati. Jer već za 2 dana je "casual friday" :)

01.02.2006.

Kako sam počela pisati blog...

With the courtesy of Roque koji mi je poslao moj prvi post jer je svojevremeno bio drug pa sačuvao sve moje postove koji su izbrisani postavljam ponovo svoj very first post na blogu.

31.1.2005

Zadnji zapis u moj "papirni dnevnik" bio je prije 13 godina. Dnevnik sam pisala kako bi se imala kome izjadati a da to ne sazna cijela carsija. A gle sad ovo...pisem kako bi saznala cijela carsija (i malo sire)! Pa hajde da vidimo...

Sjedim na poslu i ubijam vrijeme. Svako malo upada neko u kancelariju, a ja vjesto mjenjam prozore sa "blog"-a na "windows explorer" i kofol nesto pisem na papir. Kad bi znali za sta mi daju platu :).

Iako izgledam kao da veliki neradnik, ustvari sam workoholic. Kao mala sam htjela da budem musko, druzila se sa djecacima, izabrala muski fakultet (inzinjerija) i evo sad radim u inzinjerskoj firmi. A bogami, brzo se i napredovalo u poslu, pa eto vec se i ja pitam nesto.

Za pola sata imam sastanak. Razgovaracemo o strategiji firme za 2005. Mogu se pohvaliti da radim u firmi koja IMA strategiju.

Pitam se kako bi mi muz reagovao da zna da imam blog?

<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

MAMA TRATINČICA SAVJETUJE
ČUDO STVARANJA

Šta svaka mama mora da zna ili Kako ostati pri pameti kod gomile savjeta dio prvi, dio drugi

1. Korisni izvori informacija u trudnoći i poslije
2. Smirivanje beba
3. Izdajanje
4. Grčevi
5. Rutina
6. Mobilnost
7. Pelene
8. Mamini zubi u trudnoći
9. Uspavljivanje
10. Oprema za novorođenčad
11. Igračke
12. Čišćenje nosa
13. Osvrt na prethodne postove Prvi dio i Drugi dio
14. Baby/toddler friendly objekti
15. Podmićivanje beba
16. Papanje-prvi dio, drugi dio, treći dio
17. Tuta-prvi dio, drugi dio, treći dio
18. Bebe i plivanje Prvi dio,drugi dio
19. Pitanja i odgovori prvi dio, drugi dio
20. Uspavljivanje dojenjem
21. Mamina maza
22. Mad baby
23. Povratak na posao
24. Zajedničko spavanje
25. Šta ponijeti na more za bebu
26. Mama prvi put
27. Atopijski dermatitis/ekcema - priča u nastavcima
28. Dojenje prvi dio , drugi dio
28. Samo opušteno
29. Posjeta očnom doktoru
30. Prijateljstvo i odgoj
31. Slikovnice
32. Torba za porodilište
33. Kupanje djeteta
34. Raspamećeni i/ili preambiciozni roditelj
35. Istina, istina i samo istina

MOŽETE MI PISATI NA...
E-mail

BROJAČ POSJETA
1167169
online

Powered by Blogger.ba